INTERVIEW: STJEPAN KLJUIC, CLAN PREDSJEDNISTVA BiH I PREDSJEDNIK

REPUBLIKANSKE STRANKE

IMAM SAMO BOSANSKI PASOS!

AIM SARAJEVO 27.10.95. * Gospodine Kljuicu, vi ste rijetki bosanskohercegovacki politicar cija je popularnost pocela rasti onog trenutka kada je izgubio vlast i moc. Tocnije, nakon odlaska s mjesta lidera jedne od vladajucih stranaka u BiH, Hrvatske demokratske zajednice, i prelaska u opoziciju postali ste miljenik Bosanaca. Kako to objasnjavate?

• Pa, moram Vam reci, da sam ja kao covjek na odredjen nacin zbog svega toga sretan. Jer, ja nemam komandu iako sam clan Vrhovne komande, nemam novaca, nemam "svoje" policije, ali ipak nekako opstajem. Borim se za nasu BiH i mislim da zbog toga imam sve vise pristalica. Zapravo, veliki sam optimista. Jos 1992. sam vjerovao da cemo sacuvati BiH i mislim da jesmo i da je Bosna i Hercegovina opstala kao drzava. Ja vjerujem u jednu demokratsku buducnost BiH, jer kad prodje ovaj rat i kad udaljimo ekstremiste svih boja, doci ce na scenu neki novi ljudi koji ce se vise pitati o Bosni. To su ljudi koji su normalni, ljudi koji ce poceti obnovu zemlje, koji ce raditi, koji ce uspostaviti relacije civiliziranih ljudi i koji ce polako lijeciti mrznju koja je nastala u ovom ratu.

* Mislite da rat u BiH konacno ulazi u svoju zavrsnicu, odnosno hoce li diktat medjunarodne zajednice na zaustavljanje sukoba ovaj put konacno uspjeti?

• Ja se nadam da smo na najboljem putu. Za mene kao covjeka koji se bavi politikom, koji je u vrhu drzave, najvaznije je bilo da dodje do prekida vatre. Slijedeca etapa je uspostava nove BiH sa dva entiteta i dolazak medjunarodnih trupa. Na taj nacin ce se zaustaviti ovaj rat, no postoje neke klauzule, neke tacke od kojih mi ne mozemo odustati da bi doslo do trajanog mira. Po meni, najvaznije je vratiti izbjeglice i to iskljucivo na njihova ognjista, dalje proganiti sve ratne zlocince, materijalno obestetiti makar i simbolicno zrtve rata, iako ne mozemo obesteti onaj strah i nesrecu koju ljudi imaju za svojim izgubljenima, i najzad moraju se stvorti uvjeti za jednu parlamentarnu demokraciju, a to znaci zastita ljudskih prava, ne deklarativno nego de facto i stvaranje uvjeta za slobodu medija i politicko djelovanje. To bi bio mislim prvi demokratski proces na duzi period u BiH. Isto tako mislim da mi nismo krivi sto na ovim prostorima nije bilo demokracije. Uvijek su ovdje bili samo vlast i podanici. Vlast je rukovodila, a podanici su slusali. Oni koji nisu slusali bili su disidenti, a promjene su ovdje bile takve da su na vlast, nakon smjena, dolazili ljudi iz zatvora. Mislim da u buducnosti u Bosni i Hercegovini nece vise dolaziti na vlast ljudi iz zatvora!

* No, za takvu buducnost prethodno mnogi tek trebaju zavrsiti u zatvoru! Principi koje ste pominjali bili su na neki nacin bazicni i za projekt Federacije i potpisani Washingtonski sporazuma. Sto je to sto sputava implementaciju sporazuma jer je realnost da su se unutarnja razdvajanja i razgranicenja Bosnjaka i Hrvata nastavila, cak je i tiho etnicko ciscenje kontinuitet Federacije?

• Vidite, ja sam otac Federacije jos od prije rata, i za mene je najsretniji dan u zivotu bio 18. ozujka kad je potpisan dogovor u Washingtonu iako nisam bio nazocan tamo. Znate, mene se ponekad stide oni koji danas predvode Federaciju. Jer, Federaciju nisu stvorile ni HDZ ni SDA, nego smo mi njih prisilili na to! Moja je konstatacija o nefunkcioniranju Federacije, stoga, vrlo jednostavna: ljudi koji su ratovali, a ja ne kazem da je udio u krivici isti, i koji su predvodili taj rat ne mogu predvoditi Federaciju! Federacija zahtjeva nove ljude. Zahtjeva prije svega uklanjanje onih ljudi sa terena koji su rukovodili ratom. To da je Federacija prava stvar najbolje potrdjuje cinjenica da su narod i vojska prihvatili istog dana prekid rata sa velikim olaksanjem. Ne zelim da isticem nevolje drugih ljudi, ali za mene je najtezi dio rata bio sukob izmedju Hrvata i Muslimana jer mislim da je to umanjilo nasu obrambenu moc. No, kineska narodna poslovica kaze: bolje se vratiti sa pola pogresnog puta, nego ici njime do kraja. Ja mislim da se mi nalazimo u toj fazi, ali nazalost u efikasnosti provedbe Federacije nema ni dobre volje, a ni sposobnih ljudi. To se vidi i po tome da se susret predsjednika i doprecjednika Federacije u medijima obiljezava kao neki vrlo vazan dogadjaj ili kao znak dobre volje. Po meni je to normalno i mislim da bi oni morali imati dvije kancelarije sa jednim ulazom kako bi svakodnevno zivjeti i radili zajedno, a ne praviti paradu od susreta dvaju duzosnika Federacije. Federacija, kako to sad vole kazati i politicari s jedne i s druge strane, nema alternative. To je kamen temeljac BiH koji ce se, vjerujem cvrsto, reintegrirati i sa srpskim entitetom. Jer, BiH nije nikakva vjestacka tvorevina vec je zemlja s bogatom tradicijom i koja je bila nedjeljiva cak i u dugom razdoblju osmanske i austrijske okupacije. Po mom misljenju za sada je dobro sto ce ova dva entiteta na poctku biti odvojena ali, kako narod kaze, vrijeme lijeci sve rane. Ja se nadam da ce na scenu doci neki novi ljudi kojima narod vjeruje, da ce se partijska diktatura zamijeniti demokracijom i da ce biti uspostavljeni mostovi suradnje.

* Dakle, i vi mislite da obustavu sukoba mozemo dobiti kao poklon od medjunarodne zajednice, a da mir moramo izgraditi sami ali bez aktera rata. Pocetkom ove godine, kao clan Predsjednistva, bili ste potpisnik peticije petorke iz Predsjednistva upucene predsjedniku Predsjednistva A. Izetbegovicu i clanu Predsjednistva E. Ganicu, o instumentalizaciji Armije BiH. Ako se vec zalazete za rjesenje uz nove ljude, zasto ponovno ne objelodanite takve stavove i da li bi ste, uopce, danas ponovno potpisali dokument koji bi bio upucen na adresu Izetbegovica i Ganica?

• Znate ja imam jednu prednost a mozda je to u praksi hendikep. Imam svoje principe tako da mi se u datom trenutku vrlo lako opredjeliti. Da, opet bi potpisao taj dokumenat jer se Armija BiH ne smije instrumentalizirati s bilo kakve strane, a pogotovu vjerske. I sam sam vjernik, ali ne ljubim pragove crkve kao sto danas neki pred njom paradiraju. Ponosan sam da sam jedan od ljudi koji su omogucili da se u BiH slobodno ispovjeda vjera, ali kad ta sloboda predje odredjenu granicu postoji mogucnost da se instrumentalizira, sto se i cini od strane karijerista koji su se naglo prevratili u vjernike.

* Je li vjera danas, na ovim prostorima, postala svojevrsni profit?

• Jeste vjera je ovdje na odredjen nacin profit i oni bezboznici koji nikada nisu drzali do toga sada zele da pokazu kako su veliki vjernici i namecu svoj ritual. Ima jedna teza koju treba u BiH realizirati, a to je odvajanje crkava i dzamije od drzave. Vjera u Boga treba da bude cista intima svakog covjeka. Postoje mjesta gdje se ona ispovjeda, a nikako se manifestuje javno. Posebno ne u administraciji drzave. To je danas veoma tesko uciniti jer do deformacije doslo u gotovo svim drzavnim segmentima. Znam da se u Ambasadama BiH pozdravlja sa "Esellam alejkum", i ja nemam nista protiv tog pozdrava kao privatnog. Ali, ako imamo zajednicku ambasadu i zajednicku drzavu onda se moramo pozdravljati kako se pozdravlja u civiliziranom svijetu, a vjerske pozdrave ostavimo za vjerska mjesta.

* A sto je s istim prezimenima diljem bh. ambasada, odnosno s nepotizmom koji vlada u diplomaciji?

• Mi smo jednom vec o tome raspravljali i cak smo donijeli zakljucke da se ljudi nakon dvije godine vracaju u zemlju. Znate kako je - centralna je vlast ostala bez odredjenih struktura ljudi koji su ili napustili ili pobjegli na drugu stranu i onda je sve pripalo onima koji su ostali. No, ocito se radi o ljudima koji nisu drustveno izivljeni, a koji su kao takvi dosli na odredjene funkcije i pali na prvom ispitu. Povezali su se medjusobno, zaposlili svoju djecu, pa je po nekoliko clanova obiteli rasporedjeno na visoke funkcije. Oni trose drzavne telefone dok se dozovu iz Washingtona u Zagreb, pa iz Zagreba u Kuala Lumpur, odatle u Sarajevo itd. Nazalost, pokazalo se kako su, primjerice, u stranci SDA najveci "prvoborci" oni koji su stvarali probleme kad su prvi put klanjali u Skupstini a danas su se svi rasprsili po ambasadama i salju od tamo poruke "Ne daj se Bosno!". Nadam se da ce oni vrlo brzo biti zamjenjeni i da ce doci mladi i perspektivni ljudi na njihova mjesta. Jer, mi smo mala zemlja i ne mozemo imati veliki diplomatski kor niti veliku administraciju. BiH treba imati oko petnaest ambasada u zemljama Europe, a diljem Srednjeg istoka, Juzne i Sjeverne Amerike samo ekonomiste ili misije koje ce se baviti biznisom i koje ce same brinuti o svojoj egsistenciji.

* Nedavno su obdusmani gradskim vlastima Sarajeva uputili rezultate svog rada koji govore da je upravo Sarajevo grad gdje se, na podrucju Federacije BiH, najvise krse ljudska prava. Sto se do dogodilo s gradom koji je preferirao da bude otpor nacionalistickim podjelama i agresiji?

• Vidite, ja sam jedan od rijetkih politicara koji ima otvoren kabinet. U moj ured dolaze ljudi, zale se i ja sam jedan od snabdjevaca obdusmana informacijama. Ali, nemam izvrsne vlasti. Ona je u opcinama, Skupstini i Vladi. Posto je sad ovdje na djelu dvopartijska diktatura, svaki opcinski tajnik zna da ga ja ne mogu zamjeniti i da moje prituzbe nemaju svrhe, te da on ima svoju stranku koja ga je tu postavila i koja ga stiti. To je jedna nova opasnost za BiH.

* Gospodine Kljuicu, pa vi ste clan kolektivnog sefa drzave, dakle Predsjednistva, i to biste valjda trebali biti ravnopravno s ostalim clanovima, bez obzira na stranacku pripadnost!?

• Znam, ali mi vodimo globalnu vanjsku politiku obrane zemlje i nadgledamo na odredjen nacin Vladu. Ali ja nemam mogucnnost da dodjem u opstinu i kazem. "Ovaj ti sekretar nije dobar". Mi se jedino uzdamo u obdusmene, u Federaciju, i u primjenjivanje zakona u Sarajevu. Danas ima puno otimacina stanova u Sarajevu, delezacije gradjana i otimanja privatne svojine. Ja se nadam da ce prestankom rata doci do revizije raznih procesa koji su se odvijali u ratu. Neotudjivo je pravo gradjana da ima pravo da se vrati u svoj stan, i tako zalazimo u kljucni problem Federacije a to je povratak izbjeglica. Nazalost, Federacija zivi godinu i pol i jos se niko nije vratio u zemlju organizirano. Zato sto se vladajuce dvije stranke ne dogovaraju. Cak i kad se deklarativno dogovore, to ne uspije. U Stolac ili Jajce se ne vracaju Muslimani,a u Vares i Bugojno Hrvati. I jedni i drugi zatezu konopac, jer da je srece izbjeglice bi se na podrucju Federacije vratile za sedam dana. Imam puno uvazavanje za ljude koji su protjerani od strane paljanskog rezima, ali njihovo smjestanje po kucama Hrvata ili drugih izbjeglica, potom te Hrvate u opet neke tudje kuce je proces koji samo otezava proces povratka ljudi. Kao prakticar mislim da se prvo trebaju vratiti svi gradjani Federacije u svoje domove, a ljudima koji su protjerani s teritorija pod Karadzicevom kontrolom omoguciti privremeni smjestaj do konacnog rjesenja za BiH. Moramo, dakle, zastiti prava gradjana i pokazati da je Federacija buducnost. To je odgovor i za sva desavanja u Sarajevu. Ocuvanjem BiH i okoncanjem rata mi moramo graditi takav sistem gdje ce kvalitet drzave biti toliko demokratski i uvjerljivo bolji, gdje ce biti ostvarivana sva ljudska prava, jer ako to ne uradimo onda cemo definitivno podijeliti BiH.

* Moze di se demokratizacija zemlje ostavljati za "bolja vremena", a danas miriti s totalitaristickim rezimom, i kako kao clan Predsjednistva komentirate cinjenicu da je BiH jedna od rijetkih zemalja u svijetu kojoj je posljednjim ustavnim amandmanima nalozeno iz koje stranke mora biti predsjednik Predsjednistva?

• Znate ja sam i sam bio zrtva promjena Ustava jer nisam podnio nikakvu ostavku, ali je na zahtjev HDZ moje mjesto u Predsjednistvu njima ustupljeno i mene su tada zapravo prodali. I tada je, 1993. godine, takodjer prekrsen Ustav ali sam u Predsjednistvo vracen zbog pritiska medjunarodne zajednice. Mislio sam da je tim cinom zavrsena opstrukcija Ustava BiH, ovo ova odluka koju spominjete dokazuje da nije. Nas pet clanova Presjednistva koji nismo iz redova vladajuce SDA napisali smo pismo protiv obaranja Ustava, jer ono sto je zadrzalo drzavu BiH i njen kontinuitet je upravo Ustav i Predsjednistvo. Sada se opet rusi Ustav i to je negativno i pogubno za BiH. To je ono s cime se ja ne mogu sloziti, no, nazalost, ako se stranke koje dominiraju parlamentom dogovore oko opstrukcije Ustava, one to mogu i izglasati, ali ta promjena ima dalekosezne posljedice za BiH. Ja osobno Boga molim da gospodin Izetbegovic pozivi, a nisam siguran da ovi koji su mjenjali amandmane misle isto kao i ja.

* Kad vec pominjete gospodina Izetbegovica nije li upravo on odgovoran za vase protjerivanje iz Predsjednistva zarad jacanja statusa Mate Bobana, da bi vas potom vracao u predsjednistvo ne bi li tom istom Bobanu umanjio utjecaj?

• Ja znam da to gospodin Izetbegovic nije uradio rado. On je bio uvjetovan prolaskom materijala i robe za odbranu BiH kroz Hercegovinu i mislim da sam ja svojim ponasanjem pomogao da se sve to prebrodi a u licnim odnosima sve sam, kako to Bosnjaci kazu, halalio predsjedniku Izetbegovicu.

* Oprostite, ali odakle vam ideja da postoji distinkcija iznmedju gospodina Izetbegovica i stranke SDA na cijem je celu, jer se iz odgovora stjece dojam kako je stranka za mnogo sto odggovorna a gospodin Izetbegovic s tim nema nista?

• Znate, gospodin Izetbegovic je iskusan i mudar covjek i mislim da je on daleko najjaci politicar stranke SDA. Ja u tu stranku nemam veliko povjerenje s obzirom da ljudi koji sjede u rukovodstvu i koji se zalazu za Federaciju nisu bas svi na svom mjestu. Ima mnogo ljudi koji su profitirali licno, ima ih mnogo koji su presli iz drugih stranaka, ima tih konvertita ali ja se nadam da ce sve to biti drugacije kada nastane mir i kada se zakon bude morao postivati. Njima, a i drugima mora da bude jasno da u BiH nikada vise nece moci vladati jedan covjek ili grupa ljudi. Zato je nama potrebno izgraditi sistem vlasti u kojem ce pojedinac biti zanemarljiv, ma kako on bio markantan. Onog trenutka kada pristupimo postivanju Ustava onda ce se postivati ustavna norma, a ne ime covjeka. Vidite, u nekim zemljama demokracije gdje je zakon iznad svega, licnosti ma kako bile kvalitetne, postaju zanemarljive. U Svicarskoj dosta gradjana ne zna tko je danas predsjednik konfederacije, ali znaju da u Svicarskoj sve stima i da postoji zakon. Nazalost, ne postivanjem zakona, a prije svega Ustava, jaca licna vlast pojedinca. Tako je to na vrhu drzave, a onda se to preljeva i na nize ljestvice. Zato je ovaj rat mozda vrlo specifican, i pored kolicine zla i zlocina koji su napravljeni, zbog politicke i administrative vertikale. To je narocito ojacalo lokalne funkcionare koji sada kada je u pitanju Federacija kazu: "Dok sam ja ovdje niko se nece vratiti", i slicno.

* Gospodine Kljujicu, trenutno kao predsjednik Republikanske stranke svrstavate se u opoziciju, reklo bi se gradjansku opoziciju. Medjutim, vas razvojni put kao politicara krenuo je od predsjednickog mjesta u HDZ. Osjecate li ikakvu odgovornost jer je nakon dolaska koalicije HDZ-SDS-SDA na vlast i njenih politickih sukoba doslo do svega ovoga?

• Pokusat cu najkrace da sve objasnim. Prvo, ja jesam bio lider i ponosan sam sto sam bio lider Hrvata u BiH, jer sam izgradio program tog naroda u BiH, koji je bio vrlo castan. I tada ja sam, medjutim, govorio da to jeste retrogradni historijski proces koji se nije desio u 19. stoljecu, pa se desava sada pri kraju 20. stoljeca i da ce trajati mozda 4, 5 ili cak i 10 godina, a da ce poslije toga nacionalne stranke morati da se transformiraju u gradjanske stranke. Nazalost izbio je rat. Nije problem, ja moram to da kazem, sto je pobijedila nacionalna tripartitna koalicija, nego je problem u tome sto je ovaj rat bio planiran i sto je agresor iz Beograda sve izveo preko bivse JNA i svojih instrumenata. Moram vam reci da u to doba gosp. Izetbegovic, kao predsjednik SDA, i ja kao predsjednik HDZ, nismo bili za rat - prvo, iz nasih politickih pobuda, a drugo zbog realnosti da ne mozemo protiv takve sile. Mi smo samo zeljeli, i u to gradjani trebaju biti uvjereni, napraviti jedan proces promjena, kao sto je to uradila Ceska ili Mazarska, u kojem bi se jedan totalitarni rezim zamjenio demokratskim. Medjutim, i pored nase dobre volje, znate mi smo ponekad malo i popustali i zelili mir po svaku cijenu, ispostavilo se da SDS nije imao takve namjere. SDS je bila stranka koja je dobivala direktive iz Beograda koje je opet bivsa JNA podrzala i koja je zahvaljujuci slabosti ovog rezima preuzela vlast i napravila takvu agresiju.

* O upletenosti i odgovornosti rezima u Beogradu za rat u BiH netreba uopce dvojbiti, kao i o pocetnoj agresiji tadasnje JNA na BiH. No, u vasem pravdanju da koalicija tri vladajuce nacionalne stranke nema nikakve podgovornosti za ovaj rat ipak nesto ne stima. Jer, ako predratna zajednicka vlast nije doprinjela pocetku ali i tijeku ovog rata, kako onda objasnjavate tzv. tuzlanski model gdje su na vlasti gradjanske stranke, bivsi reformisti i komunisti, i gdje su SDS, SDA i HDZ dozivjele poraz? Vasa HDZ je osvojila, cini mi se, tek 3 posto glasova, a slicno su prosle i druge dvije vladajuce stranke.

• Cujte, fenomen tadasnjeg premijera Ante Markovica je zaista bio fantastican. Moram priznati da sam ja, kao predsjednik HDZ, najvise galamio na njega, ali to je bilo iz prakticnih razloga. Znate hrvatski narod u BiH, koji je dosta vjernicki, mogao je prosudjivati po samo po imenu. Meni je ime Stjepan, njemu Anto i oni misle da je svejedno, i da je najvaznije da je covjek Hrvat. No, Markovic u to vrijeme nije imao sanse - on je bio covjek buducnosti, ali je napravio jednu, da kazemg, resku u koracima. Njegova ekonomska politika, koja je bila sigurno fantasticna i koja bi, da je ostala bivsa Jugoslavija reorganizirana recimo u konfederaciji i usla i Evropsku uniju, bila susjpjesna, ipak nije bila za to politicko doba. Markovic nije shvatio da je za provedbu njegovog ekonomskog plana bio potreban politicki koncenzus, a Milosevic mu nije dao taj koncenzus. Ja sam Milosevicu rekao: "Gospodine Milosevicu prihvatite konfederaciju, a Srbija ce musti Jugoslaviju kroz carinu, vojsku, diplomaciju, Tanjug, sport, JAT, i drugo". Medjutim,on je bio toliko samouvjeren u pobjedu JNA da on to nije prihvatio, i zato Markovicev projekat nije uspio. Markovic jeste bio fantastican, dao je polet narodu, biznis je procvjetao u njegovo vrijeme, ali Markovic nije mogao ici naprijed jer je politika rusila ekonomsku podlogu za Jugoslaviju. Sto se tice Tuzle, gdje je njegova stranka pobjedila, mislim da je ipak stvar u gradjanima, a ne u strankama. Jer, ako mi hvalimo gospospodina Beslagica, predsjednika bivsih reformista, danas UBSD i gradonacelnika Tuzle - a ja osobno njega smatram i prijateljem i velikim herojem ovog rat, a imam i respekt prema njemu - on ipak pripada stranci u kojoj su bili i Kalinic, i Kecmanovic, i nekakav Dutina, i Sokolovic Dzemal koji je mozda najveci izdajnik u Bosni i Hercegovini. Dakle, mi ne mozemo gledati crno-bijelo odnosno iskljucivo po pripadanju stranaka.

* Ako ljude ne zelite prosudjivati po strankama, morate barem stranke prosudjivati po ljudima. Dakle, u vasoj bivsoj stranci, odnosno u HDZ, je bio i Mate Boban, jos je uvijek Dario Kordic i neki za koje se govori da su im imena evidentirana u Haagu!

• Ali Boban nije bio znacajan na izborima. Ja sam primio vodstvo Hrvatske Demokratske Zajednice od jednog Perinovica koji je bio politicki diletant.

* A koji je, cak i prije Kecmanovica kojeg pominjete, otisao u Beograd!

• Dobro, ali mislim da je taj Perinovic bio jos jedna diverzija prema Hrvatima. Znate, to je tragicno. Prvi predsjednik Hrvata u nekakvom demokratsom procesu pa - Srbin. Uostalom, ne potcjenjujmo KOS koji je bio jedan jak inteligence servis i koji je 45 godina stvaran u optimalnim uvjetima. Ali ja kada sam dosao na celo HDZ, pokojni Branko Mikulic - kojeg sam jako uvazavao i kod kojeg sam isao cesto na konzultacije ali inkognito jer da su to oni moji znali lincovali bi me - mi je rekao: "Imaju dvije stvari za koje ti moram odati priznanje. Prva, sto se ne stidim HDZ-a jer je s tobom i ona u BiH gradjanska stranka, a drugo, nisi i nemoj nikada zaboraviti da bh. Hravti pripadaju Bosni i Hercegovini!". No, problem je u osnovi sto je HDZ dolazio iz Hrvatske, pa potom iz Hercegovine, i moram priznati da ni moja sira obitelj nije bas bila u doba kada sam ja preuzeo HDZ pristalica te stranke. Ali, ja sam stranku oplemenio i mi smo dobili sa 17,3 posto stanovnika u BiH cak 23 posto vlasti sto je fenomenalan rezultat i za koji ja mislim da se nikada nece ponoviti.

* Sto onda mislite o danasnjoj HDZ, odnosno da li je po vama predsjednik centrale u Zagrebu, gospodin Tudjman, odustao od karadjprdjevske podjele BiH s Milosevicem?

• Mislim da vise nije bitno da li je on odustao ili ne, vec da je najvaznije da je BiH prezivjela kao drzava. Meni bi bilo vrlo bitno, kao bosanskom Hrvatu, a i gradjaninu BiH, da se Hrvati iz BiH okrenu BiH kao svojoj domovini i da daju punu obolu u stvaranju nove drzave, u zauzimanju svojih mjesta u strukturi vlasti i da svojoj djeci objasne da je ovo nasa domovina. Naravno, mi necemo nikada prekinuti veze sa hrvatskom drzavom, simpatiziramo Hrvatsku to nam je druga zemlja, ali se nadam da ce ona biti dobar susjed BiH.

* Da li ste glasali na izborima Republike Hrvatske sto je bilo omoguceno i bosanskim Hrvatima?

• Ja sam suvise ozbiljan covjek za takvo sto! Ja pripadam drzavi BiH, pa mogu glasati samo za jedan, bosanskohercegovacki parlament. Uostalom, posjedujem drzavljanstvo i pasos samo Republike Bosne i Hercegovine!

DRAZENA PERANIC