REFLEKSIJE HRVATSKIH IZBORA NA BOSNU I HERCEGOVINU

Sarajevo Oct 27, 1995

UGROZEN SUVERENITET BiH?

AIM SARAJEVO, 26.10.95. Izbori u Hrvatskoj i njen Izborni zakon koji omogucava da Hrvati iz BiH glasaju na njima, uzburkali su - ne bez razloga - politicke strasti u Bosni. Otvoren je tim povodom niz pitanja pravne i politicke prirode koja se ticu vitalnih interesa bosanskog suvereniteta, a sasvim razumljivo, da su postavljena s obzirom na delikatno politicko vrijeme u kojem se sve desava.

Medjutim, manje su shvatljiva neka reagovanja koja su se tim povodom pojavila u Sarajevu. Naime, oficijelna vlast, sto ce reci Predsjednistvo i Vlada, prvo su nepodnosljivo dugo cutali o ucescu bonaskih Hrvata na izborima druge drzave, potom se oglasili saopstenjem da je takav cin atak na suverenitet drzave, da bi od neposredno pred izbore od strane prvaka vladajuce stranke SDA poceli stizati tonovi koji cijelu stvar ublazavaju nagovjestavajuci pristanak oficijalnog Sarajeva na hrvatske izbore po Bosni koji su, cini se, svrsen cin. Da li je, dakle, prvobitno negativno saopstenje bilo ishitreno saznace se uskoro, tim prije sto nagovjestaj takve mogucnosti moze da se nasluti iz saopstenja Hrvatskog nacionalnog vijeca koje je uslijedilo, a u kojem se tvrdi da se Predsjednistvo povodom hrvatskih izbora u BiH nije sastajalo i o tome nije donosilo nikakve zakljucke. Ovom bi se moglo vjerovati buduci da je predsjednik HNV-a dr Ivo Komsic istovremeno i clan Predsjednistva BiH, pa to vjerovatno dobro zna o cemu jeste a o cemu nije Predsjednistvo drzave raspravljalo. Ko je onda, i zasto, pisao sada vec sporno saopstenje Predsjednistva, ostaje i dalje nerazjasnjeno.

No, istim su se povodom izjasnile i vecina opozicionih stranaka, medju njima i neke s hrvatskim predznakom poput ovdasnje Hrvatske stranke prava, osporavajuci pravo bosanskih Hrvata da biraju i budu birani u hrvatski Sabor. Slicno je reagovao i citav niz strucnjaka iz oblasti prava, a medju njima treba izdvojiti prof. dr Kasima Begica iz najmanje dva razloga. Prvo, rijec je o uglednom pravnom stucnjaku, a drugo, stavovi dr Begica uglavnom odrazavaju i stavove vladajuce stranke s obzirom na bliskost pomenutog pravnika i SDA. Generalno, dr Begic se protivi odluci hrvatskog Sabora koja omogucava da bosanski Hrvati glasaju na izborima Republike Hrvatske, no njegova argumantacija doima se nepouzdano iz jednostavnog razloga sto su svi pravni argumenti kontra glasanja bosanskih Hrvata u funkciji politickih potreba stranke kojoj Begic inklinira. "Glasacko tijelo BiH se ovim cinom razbija na tri dijela" tvrdi dr Begic uz konstataciju da je ovakav Izborni zakon Hrvatske "napravio presedan u svijetu, jer je po osnovu njega omoguceno da i predstavnici dijaspore meposredno biraju i budu birani u hrvatski Sabor". Dr Begic apsolutno osporava pravo dijaspore "da neposredno sudjeluje u najvisim organima vlasti" tvrdeci da je i to presedan. Takodjer, po ovom pravniku, pravo steceno po osnovi dvojnog drzavljanstva u "BiH moze imati kratkorocne i dugorocne posljedice ukoliko se na ovom planu ne iznadje nekakav red i sistem". Konstitutivnost Hrvata u BiH prof. Begic smatra jacim kolektivnim pravom od nizeg koje im omogucava da biraju i budu birani u hrvatski Sabor, sto je juridisticki gledano apsolutno tacno, no prof. Begic, ipak, ne ulazi u pravnicko obrazlaganje kako je konstitutivnost ovim izborima narusena.

Ocigledno, i iza ovakvih nedorecenih stavova, stoje nerazrjesena politicka pitanja izmedju ekskluzivnih partnera Federacije BiH. Evidentno se radi i o najosjetljivijem pitanju ukupnih odnosa izmedju dvije zemlje koje su, ne treba zanemariti, koliko juce ratovale zbog velikodrzavnih tenzija Hrvatske prema dijelovima BiH. Nakon svrsetka tog rata i modela mirne koegzistencije definisane Washingtonskim sporazumom, desava se slucaj "izbori" koji, po mnogima, potkopava sporazum i ozivljava te pretenzije ali na drukciji nacin. Nepobitno - vecina Bosansca a narocito Hercegovaca (mada s rezlicitih pozicija) upravo ovako i dozivljama hrvatski Izborni zakon. Vec zbog ove cinjenice moze se tvrditi da je taj zakon izglasan politicki ishitreno, s ociglednom namjerom vladajuce HDZ u Hrvatskoj da i na ovakav nacin osigura sebi sto veci broj glasova s obzirom da na teritoriju BiH pod kontrolom HVO egzistira samo jedna stranka, naravno HDZ, te su i rezultati glasanja biti blago receno predvidljivi. Vlastodrzacka pohlepa HDZ-a, ocigledno, bila je jaca od politicke mudrosti koja je trebala voditi racuna o osjecajima Bosanaca i politickim posljedicama koje se iza ovih izbora mogu izroditi. Nije bez razloga Alija Izetbegovic u Fojnici nedavno, u okviru dvadeset tacaka u kojima su izneseni stavovi SDA i drzavne delegacije BiH pred posljednje mirovne pregovore, uvrstio i onu kojom ce se zahtjevati od zvanicne Hrvatske i Srbije da daju Svecanu izjavu da nece iskazivati ni poticati teritorijalne pretenzije prema Bosni i Hercegovini. Iskustvo ovog rata pokazuje da je to najosjetljivije pitanje ukupnosti odnosa u regionu, i ako pomenuta izjava bude izdejstvovana, bice mnogo lakse rjesavati (ili obarati) sva sporna pitanja, poput sadasnjih hrvatskih izbora. Mada se moze ciniti da sama takva izjava ne bi imala izvrsnu snagu, ipak bi javno obavezivala zvanicni Zagreb i Beograd da ne povlace poteze poput ovog o kojem se danas u BiH spori, i ne iritiraju dodatno ionako bremenite odnose medju ove tri drzave. Naravno, ni po cijenu vlastrdrzackih interesa vladajucih stranaka i tim zemljama.

Kako ce se, medjutim, izbori u Hrvatskoj odrzati prije zakljucenja mirovnog sporazuma, valja se suociti s cinjenicom da ce ovaj put bosanski Hrvati ipak glasati za hrvatski Sabor. Cini se da je to jos jedna gorka pilula koju ce morati progutati BH. vlasti u cilju kompromisnog regulisanja ukupnih odnosa sa Hrvatskom. Da li postoji neka precutna nagodba izmedju SDA i HDZ u svemu ovome, nije objelodanjeno, ali i nezamislivo. Sudeci po mlakoj, i donekle nemustoj reakciji SDA povodom cijelog slucaja, najvjerovatnije - postoji!

Sto se tice bosanskih Hrvata i njihovih glasova, tesko da se ista epohalno ili neocekivano moze desiti. I sama opozicija unutar Hrvatske, protiv koje je ovakav Izborni zakon vjerovatno i usmjeren, nista mitnijeg ne moze promjeniti. Glasovi iz BiH vec su ukalkulisani u cjenu politickih odnosa i novonastale demokratije na Balkanu. Do nekog boljeg vremena ta ce cijena morati biti placena.

STRAJO KRSMANOVIC