"ZOLTA" IZ OKOLINE GLAZGOVA

AIM, Skopje, 26.10.1995

*Nova klasa bogatasa u Makedoniji dolazi iz bivse komunisticke nomenklature, iz kruga nekadasnjih poluuspjesnih privrednika, tipicnih sanjaca americkog sna, povratnika iz inostranstva, ali i od ulicnih sjecikesa i haramija.*

Makedonsku javnost uopste nije iznenadio kada je prije izvjesnog vremena ovdasnji biznismen Amdi Bajram platio vise od deset miljona maraka za bivsu Bekovu robnu kucu u centru Skopja. To je isti onaj Bajram sto se prije nekoliko godina proslavio spektakularnom senidbom prvorodjenog sina, a kojoj je bila angazovana cak i avijacija, srecom civilna. Siromasni momcic iz romske "Favele" za rekordno vrijeme je od ulicnog preprodavaca, bogateci se stancanjem farmerica od domaceg diznsa, dogurao do milionera, u "orlicima". Istant-milioneri, pojavljuju se ovde svakodnevno, a postalo je pravilo da, u poslovnim krugovima, potpuno nepoznati ljudi pobjedjuju na licitacijama za poslovne protsore ciji se kvadratni metar placa i citavih osam hiljada maraka. Iz istog tog kruga, dolaze valjda i kupci koji su na ovogodisnjem sajmu automobila razgrabili najskuplje modele istom onom brzinom kojom se na rasprodajama kupuje donji ves. Fuad Amic, pretstavnik VW za juzni Balkan, tvrdi da je Makedonija prva po kupovini luksuznih modela od svih zemalja bivseg socijalostickog lanaca. Razmjerno broju stanovnika, naravno. Bracni par Zivojinovic, Brena i Boba, ne stizu naruciti kolicinu sportsih "mercedesa" koji "idu ko halva". Skopski parkinzi puni su "audija", "lanci", velikih "rekorda", "fordova", "BMW", i naravno "japanaca" najrazlicitijih perfomansi.

Vlasnici voznog parka kojeg se ne bi postidjela niti jedna evropska prestonica uglavnom su mladji ljudi koji udobno zavaljeni u svojim automobilima, vozeci se naravno, razgovaraju radio telefonima, jer biznis ne moze cekati. Elegantno odijelo pobjeglo iz modnih zurnala, sarena svilena kravata, samsonajt-aktovka, unprofor-frizura, obavezni pejdzer, ili sve cesce motorola, odredjuju imidz japi- biznismena koji se najcesce moze sresti na skopskim ulicama. Bila bi, medjutim, opasna greska pretpostaviti da je manje bogat jedan drugi tip mladog covjeka. On, iz isto tako skupocijenog automobila, izlazi u tamnoplavoj svilenoj trenerci, sa bijelim carapama i smedjim mokasinama, napadno okicen prst-debelim ogrlicama i narukvicama od zezenog zlata.

Sve je naravno pitanje ukusa, kao uostalom i to da li ce se trenuci opustanja i relaksirajucih sastanaka sa poslovnim partnerima provoditi u ekskluzivnim kafeterijama tipa "Pariz", "Aleksandrija", "Dal Fufo" uz diskretnu muziku sprekidanu karakteristicnim kuckanjem leda u "zolti" iz okoline Glazgova, u elitnim restoranima "Marakana", "Sofka", "Tri bisera", uz evropski meni kome nedostaju tek jezici od prepelica, ili pak nesto dalje od centra, u bezbroj nacionalnih restorana uz domacu "zoltu", "kilo sa kilo" i zanosni miris dobro razgorenog rostilja. Megdje izmedju ova dva stereotipa o uspesnim poslovnim ljudima koji se napadno trude da budu registrovani kao nova drustvena elita, stoji nekolicina najbogatijih Makedonaca koji naprosto nemaju razloga da se trude pokazati koliko su bogati i mocni, zato sto se to samo po sebi podrazumeva, dakle bez obzira kako izgledali (a obicno ne izgledaju nikako), u cemu se vozili, ili kako se opustali u vlastitim hotelima, bazenima i tenis-placevima.

I ovlasna inventura pojavnih oblika nove drustvene elite, upucuje na cinjenicu da je nemoguce utvrditi odakle oni zapravo dolaze. Iz kojih su to socijalnih slojeva zakoracili na provjerenu trasu sretne buducnosti. Vrijeme i prostor, politicki i ekonomski definisani kao tranzicija, a sa neverovatnim sklopom okolnosti (embargo, sankcije) koje ovom, inace nedovoljno definisanom pojmu daju potpuni ekskluzivitet, ucinile su socijalnu pokretljivost na ovom prostoru jos dinamicnijom nego li je bila u vrijeme sto ga nauka imenjuje kao prvobitna akumulacija kapitala. Novi makedonski bogatasi su, skladno tome, regrutovani iz voema sirokog spektra drustvenih stratuma, od onih cije porijeklo vodi tu blizu do komunisticke nomenklature (prva ili druga generacija), preko onih iz kruga poluuspjesnih privrednika, tipicnih sanjaca americkog sna, povratnika iz inostranstva, ali vjerovtano i ulicnih sjecikesa i haramija koji su na vrijeme preregistrirali firme i promijenili djelatnost.

Odgovor na pitanje ko je trenutno najbogatiji Makedonac je cisto retoricno, jer vrijeme kojem pripadamo jos nije utvrdilo odgovarajuce parametre, ali ono se uslovno moze postaviti - ako nista da se odredi koji je nacin bogacenja najefikasniji. Ovdje, naime, prvi u oci upada krug ljudi koji su imutak stekli pomalo zaboravljenom "markovicevom" privatizacijom, pa ce svako reci da je na vrhu rejting-liste Ljubisav Ivanov - Yingo, poslanik u parlamentu, vlasnik ili suvlasnik "Sileksa" veoma razudjene trgovinske mreze na veliko i malo, inace robnih kuca, fabrika, hotela, jednog fudbalskog kluba, jedne televizijske stanice i bog bi ga znao cega sve jos. Ili pak, Velija Ramkovski, vlasnik firme "Uniprokom", takodje lanca za prodaju "svega i svacega", ali najvise i prije svega racunarske tehnike, zatim, veoma uspjesne banke, vecunski akcionar najvece privatne televizije u Makedoniji, covjek za koga se tvrdi da kontrolise kompletan uvoz robe iz Turske, ali i posreduje drzavne poslove sa ovom zemljom. Privatizacijski pandan ovoj dvojici su vlasnici preduzeca koja su titulara primijenili po najnovijim propisima ili su na putu da to urade, prije svih Sveto Janevski, vecinski gazda Skopske pivare koja se ne bavi iskljucivo proizvodnjom piva. Covjek kome je omiljen sport da posudjuje novac drzavi, ili Sterjo Nakov, lider menadjerskog tima voema uspesnog "Ferspeda", transportne organizacije koja se, na vrijeme i sasvim uspesno, odvojilo od maticne ZTO. Njima uz rame, stoje vlasnici jos nekoliko firmi koje su se u ovih nekoliko godina naprosto preporodile, kad je u njima izvrsena izmjena vlasnicke strukture, a nikad nece biti jasno kako su neuspjesni direktori preko noci postali uspjesni vlasnici i koliki su oni trud ranije ulozili da bi dokazali ekonomsku opravdanost privatizacije. Ilija Kamcev, bivsi direktor "Makedonijasporta" koji je sada bespovratni bolesnik, u potpuno istoj djelatnosti zgrce blago preko "Orkasporta" i na celu je veoma mocnog klana koji ce se mozda uvrijediti cinjenicom sto u ovom tekstu nije ranije spomenut.

Privatizacija je, naravno, samo jedan od nacina da se preko noci stekne baznoslovno bogatsvo. Na ovim prostorima postoji jos bezbroj drugih, ne manje efikasnih. Zatvorena juzna i, posebno, sjeverna granica, ljudima sa idejama i dobrim vezama naravno, otvorile su bezgranicne mogucnosti. Makedonija je, prema zvanicnim saznanjima nadleznih medjunarodnih tijela, sve ovo vrijeme pretstavljala tranzitnu zemlju preko koje su se krsile medjunarodne sankcije prema SRJ. Samo naivni mogu povjerovati da su obogatili pogranicni seljani, svercujuci naftu u kanistrima ili rezervoarima vlastitih auta ili traktora. Veliki je biznis ovdje slanje cisterni sa gorivom preko granice, a nisu rjetka svjedocenja, koja su posredovale i ovdasnje novine, o tim ilegalnim prelazima. Koristeci Makedoniju kao prelaz ka "bratsku" Srbiju neprestano je isla grcka roba, a sve je to neko morao "pokriti". Skopje, ali i drugi makedonski gradovi, puni su malih i velikih preduzeca ili banaka, sa mjesovitim makedonsko-srpskim, ali i makedonsko-bugarskim kapitalom, sto samo po sebi, naravno, ne moze znaciti nista, ali takodje moze da znaci mnogo. Uostalom, tokom ljeta aktuelna vlada pokrenula je pravu kampanju protiv mita, korupcije i kriminala, uperenu prije svega prema "mangupima u vlastitim redovima". Ova je akcija malo sta istjerala na cistac, ali je stosta indicirala.

Naravno, ostaje u nivou spekulacija kolika je umjesanost nekih licnosti iz politickog zivota u nagli rast nekih ovdasnjih preduzeca i koliko je rodbinska bliskost bila presudna na dobijanje uvoz-izvoznih dozvola, koncesija za poslovanje sa drzavom ili za koriscenje free-sopova, gradjevinskih placeva itd. U jednoj relativno maloj zemlji kakva je ova, tesko je zapravo naci uspjesnog poslovnog covjeka da nema svojih blizih u ili okolo aktuelne vlasti. Zato se govorkanja o bliskim vezama Stojana Andova, predsjednika Sobranja, sa veoma uspjesnim "Makpetrolom" cije ime upucuje na moguce izvore nagle ekspanzije, mogu drzati samo u tom nivou, dakle kao govorkanja. Jednako kao i eventualno ucesce ministra za financije Janeta Miljovskog u kapitalu koji katalizira uspjehe jamacno najperspektivnije makedonske firme "Jukan".

Vec na prvi pogled je uocljivo da medju najuspesnijim ovdasnjim ljudima ima najvise pripadnika vecinskog naroda. Etnicki Albanci naizgled izostaju iz raspodjele privatizacijskog kolaca, na primjer. Ali, cini se da su se oni "privatizirali" od samog pocetka. Ipak, ne moze se preskociti cinjenica da u Zapadnoj Makedoniji ima na desetak zasad anonimnih biznismena cija se tezina mjeri evropskim parametrima. Oni se pretezno, bave veoma profitabilnim transferom velikih grupa ljudi, od hadziluka do komunikacije kosovskih Albanaca sa zapadnom Evropom. "Starosjediocima" na ovim prostorima, u posljednje vrijeme, medjutim, naprosto je zaprijetio vitalni zanddjacki poslovni lobi ciji se lideri braca Muminovic iz dana u dan uspinju na ljestvici poslovnog uspjeha i razmjerno tomu drustvenog uticaja.

Pise:CVETKO STEFANOVSKI