DO SLIJEDECEG MILENIJA

INTERVJU: DR. IVAN SIBER, profesor na Fakultetu politickih znanosti Sveucilista u Zagrebu i potpredsjednik Akcije socijaldemokrata Hrvatske

AIM, ZAGREB, 25.10.1995. AIM: Hrvatsku za koji dan ocekuju treci po redu izbori. Koje su razlike izmedju predstojecih i prvih demokratskih izbora, odrzanih

1. godine? SIBER: Izbori '90-te bili su izbori ocekivanja, ali i nade da demokracija po sebi nosi odgovore na mnoga pitanja i probleme tadasnjeg jugoslavenskog drustva. Mnogi su vjerovali, a medju njima i ja, zasto se sramiti, da je demokracija nacin da se odrzi jedna zajednica i da se izbjegne ovaj uzas koji se danas desava. Izbori '90-te imali su dvije bitne karakteristike u Hrvatskoj, ali i drugim dijelovima bivse Jugoslavije. Prije svega to su bili izbori protiv jednog bivseg poretka i svega sto je on predstavljao. Drugim rijecima, bili su to antikomunisticki izbori. Drugi aspekt tih izbora je bio snazan nacionalni zanos, unutar kojeg je nacionalno postavljeno kao okosnica svega - zalaganja za nacionalnu drzavu ali i okosnica ukupnog politickog programa.

Izbori '92. godine na neki su nacin ustavno normativno promijenili tadasnje strukture i institucije, u prvom redu Sabor i polozaj predsjednika drzave. Sadasnji izbori interesantni su jednim dijelom jer se odvijaju neposredno nakon akcije "Oluja" koja je velikim dijelom integrirala dio Hrvatske u ustavno-pravni poredak, ali i po tome sto vladajuca stranka ponovno pokusava izbore dovesti na osnovno izjasnjavanje. Drugim rijecima, imamo drzavu, odrzali smo obecanje, imamo slobodnu Hrvatsku - shodno tome trebate dati povjerenje nama koji smo to ostvarili. Za razliku od '92. godine kada su stranke oporbe upale u zamku HDZ-a

• dokazivanje tko je zasluzniji za hrvatsku drzavu - oporba sada po prvi puta ima jednu zajednicku temu i dobar dio politickog programa. Naravno, tu ne ubrajam HSP. Umjesto da se zadrzavaju na necem sto je vec postignuto, stranke postavljaju pitanje funkcioniranja drzave kao jednog demokratskog sustava. To je manje-vise zajednicki nazivnik svih oporbenih stranaka na izborima '95. AIM: Nije li to bio slucaj vec na proslim izborima? SIBER: '92. godine je to bilo sasvim zanemarivo. Tek je sada oporba digla glavu i pokusava nametnuti neke druge izborne probleme kao problem funkcioniranja drzave, a ne odlucivanje za Hrvatsku ili protiv Hrvatske, sto je vec rjeseno i besmisleno je iznova prozivati ljude da se zaklinju. Unutar takvog oporbenog stava imamo kampanju vladajuce stranke, puno izrazeniju nego za prijasnjih izbora, u kojoj se svi mehanizmi drzave, osobito mediji, pojavljuju ne samo u funkciji odrzavanja postojece vlasti, vec se pokusavaju stvoriti pretpostavke da ta vlast jos intenzivnije upravlja Hrvatskom, bez ikakve kontrole oporbe, odnosno Sabora. HDZ je sebi postavio cilj: dvotrecinsku vecinu u Saboru, koji se, po mom najdubljem uvjerenju, ne moze postici na posten nacin. Nema te analize koja moze dovesti do 66 posto zastupnika HDZ-a u vlasti, osim ako se pod tim ne podrazumijevaju i neke pricuvne stranke koje bi mogle u tom trenutku odlucivanja uskociti u pomoc. Ovo nisu izbori o tome tko ce obnasati vlast u naredne cetiri godine, objektivno ovo su izbori kada se posredno odlucuje o Ustavu. Moguce su promjene u dva pravca - jedan je davanje vece ovlasti predsjedniku drzave sto znaci otvoreni put u predsjednicki sustav. Kao drugo, mijenjanjem nekih clanova Ustava u ovom bi nesretnom komadanju BiH mogli otvoriti pitanje hrvatskih granica, problem sa teritorijima i citav niz drugih problema kojih hrvatska javnost u ovom momentu nazalost nije svjesna. AIM: Kako komentirate izjave oporbenih celnika po kojima ce se na ovim izborima odluciti hoce li Hrvatska potonuti u jednostranacje ili ce konacno krenuti putem demokracije? SIBER: Izbori '90-te bili su prijelomni, jer su samim cinom odrzavanja institucionalizirali visestranacje. Nije visestranacje u Hrvatskoj uvedeno zahvaljujuci HDZ-u, vec je HDZ zahvaljujuci visestranacju dosao na vlast. Ovi izbori mogli bi biti odlucujuci za daljnji razvoj demokracije, ali ako i ne budu, bit ce oni slijedeci. Naime, odlucit ce oni izbori na kojima ce pobijediti stranke koje ce izvrsiti snazana kirurski rez u institucije sustava i omoguciti da Hrvatska izgradi institucije demokracije. AIM: Ne cini li Vam se da bi eventualnom pobjedom HDZ-a sanse za takvu promjenu na slijedecim izborima bile znatno smanjene? SIBER: Naprotiv, mislim da ce tada biti lakse jer ce javnost najzad shvatiti da je sve ovo do sada bila magla i jedna velika manipulacija. Jednog ce dana kruljenje u stomaku biti izrazitije nego sto je mrznja u srcu. Tko zna, mozda ce proraditi siva supstanca, iskreno se nadam da cemo na slijedecim izborima, ako ne uspijemo sada, stvarno postati drustvo interesa a ne drustvo strasti, politicko a ne pretpoliticko drustvo kakvo smo sada. AIM: Cesto se istice da je Hrvatska u ovom momentu manje spremna na demokraciju no sto je bila '90-te? SIBER: Ta teza je tocna utoliko sto u funkciji trajanja jednog poretka i odredjenog funkcioniranja politickog sustava dolazi do navikavanja, a kao sto znamo sto je navika jaca to ju je teze mijenjati. Ako se iz dana u dan navikavamo da nam vladajuca stranka odredjuje granice slobode, ako se svakodnevno navikavamo na manipulacije HRT-a i na ono sto nam pisu tzv. slobodni mediji, nakon odredjenog vremena to ce nam biti potpuno normalno. Razvit cemo mehanizme autocenzure, odredit cemo prostor nase imaginarne male slobode unutar koje cemo se kretati i sve cemo manje biti spremni odlucno reci: Gospodo, dosta! AIM: Predizborna utrka dovela je do jos vece razjedinjenosti u oporbi. Jesu li stvarni uzrok sukoba ideoloske razlike ili se ipak radi o osobnim interesima pojedinaca? SIBER: Problem je u dubokim ljudskim frustracijama i osobnim animozitetima, ali takodjer i vjeri u osobno poslanstvo. Naime, kada se raspadne jedan poredak, a jos nema izgradjenog sustava medjusobnog vrednovanja i autoriteta ljudi, svatko misli da je bogom dan da osniva stranku. Ogroman broj stranaka samo pokazuje da hrvatska politicka scena jos uvijek nije oformljena. U ovako maloj zemlji postoje 3-4 pravaske stranke i isti broj konzervativnih stranaka koje zapravo imaju iste sadrzaje. Istodobno najradikalniji dio nalazi se unutar HDZ-a. U Hrvatsko socijalno liberalnoj stranci postoje barem 4 frakcije koje ne dolaze do izrazaja jer se za sada nisu oformile, no poslije izbora do toga ce neminovno doci. Tu je i pokusaj da se na nekim ranijim idejama i programima izgrade stranke 20-tog stoljeca kao sto je HSS, zatim regionalne stranke koje su samo rezultat nevjerojatne gluposti vladajuce stranke, itd. O ljevici bolje da ne govorim, ona se raspada i medjusobno bori oko malog dijela birackog tijela. Izgleda da je tocna izreka: jedan Hrvat pet stranaka. AIM: Koji procesi dominiraju medju strankama u ovim izborima? SIBER: Stvari su se iskristalizirale. Pokazalo se, naprimjer, da HSP nije oporbena stranka, da javno iznosi ono sto radikalni dio HDZ-a zbog unutarstranacke stege ne smije govoriti. Nadalje, pokazalo se da je HNS izgubila svoj osobni profil koji na kraju nikada nije imala, a pokusava se ubaciti u jedan tradicionalni desni centar skupa sa HSS-om. Procesi jasno govore da Istarski demokratski sabor koji je bio jedan regionalni pokret ide u svoje stranacko profiliranje pri cemu se priklanja jednoj sredisnjoj tradicionalnoj opciji. S druge strane, rukovodstvo SDP-a, ili barem neki medju njima tendiraju da postanu uvazena stranka desnice bez obzira na lijevi "zmigavac". Ovo su izbori gdje su ti tektonski poremecaji dosta snazni i gdje je rukovodstvo pojedinih stranaka nedovoljno osvijesteno. Uglavnom se bjezi od jednoznacnog i ideologijskog odredjenja. Svi se guraju u tom malom medjuprostoru izmedju takozvanog lijevog i desnog bloka. AIM: HDZ je ostro startao u predizbornoj kampanji, dok se oporba svo vrijeme koristi konferencijama za novinare i tek ponekad priopcenjima. Zasto? SIBER: Ne mogu nista drugo uciniti. Nedavno smo bili svjedoci kako nas voljeni predsjednik prima grupu umjetnika Hrvatskog narodnog kazalista, koji javno, tjedan dana prije izbora, izjavljuju da pristupaju HDZ-u, da se uclanjuju u jednu modernu stranku. Nakon takvog cina, covjek se neminovno pita je li to svjesna politicka odluka pojedinca ili su to morali napraviti? Zasto ti glumci odbijaju sudjelovati u promocijama oporbenih stranaka? Odgovor je - ZNA SE. Time bi izgubili svoju "tezgu", mogucnost zarade, a time i prezivljavanja. Ovaj slucaj, koji nazalost nije usamljen, najbolje pokazuje u kakvoj se atmosferi odvija predizborna kampanja u Hrvatskoj. Sto oporbena stranka moze uciniti u takvim uvjetima? AIM: Ne cini li vam se da je to ipak slab alibi za mlako ponasanje oporbe? SIBER: Istina, kod clanova vaznih oporbenih stranaka jos uvijek je prisutno dokazivanje da su "hrvatskiji" od vladajuce stranke. Prisutan je takodjer snazan patriotski osjecaj koji ih je sprjecavao da kritiziraju ono sto je trebalo. Mnogi od njih jos se nalaze izmedju zdrave pameti i emocionalnog naboja koji u Hrvatskoj dominira. To moze potrajati dugo vremena, no iskreno se nadam da cemo u narednom mileniju imati normalan zivot. Nije to tako daleko, jos nekoliko godina. AIM: Kako biste ocijenili atmosferu u kojoj se odvija predizborna kampanja? SIBER: Strah. Da parafraziram - bauk straha kruzi Hrvatskom. Kod jednog dijela intelektualaca prisutan je politicki cinizam, ali takodjer i apatija. Ljudi su uplaseni, boje se da bi mogli biti vidjeni na tribinama nekih nepodobnih stranaka, a zna se tko odredjuje podobnost u ovoj zemlji. Isto tako, pojedini se politicari plase za sebe i svoju obitelj. Pa, HDZ je krcat uplasenih ljudi koji nemaju kicmu i priklanjaju se po logici manjeg otpora. Svaka zajednica ima cvrste kriterije povezanosti i njezina je logika - ili si s nama ili protiv nas. Tu sve pocinje i zavrsava. AIM: Kakve rezultate moze ocekivati takva oporba, s jedne strane sputana potrebom za dokazivanjem, a s druge strahom? SIBER: Hrvatsko biracko tijelo sastoji se od 40 posto relativno stabilnog hadezeovskog tijela. Sama cinjenica "Oluje" nece bitno utjecati na taj broj, ona ga samo odrzava, onemogucava eventualni raspad tog tijela zbog nekih drugih nezadovoljstava. Oko 6 do 10 posto ljudi ima potrebu ici u krajnji radikalizam. Njima je okosnica etnocentrizam i imaju aspiracije za sto vecom mapom Hrvatske na zemljovidu. U hrvatskom birackom tijelu danas ima oko 15 posto biraca lijevo orijentiranih. Oni su zbunjeni i nezadovoljni nesposobnoscu rukovodstava ljevice da se ujedine. Mislim da ce najveci problem biti kako te ljude dovesti na izbore. Na preostalo biracko tijelo od oko 30 posto jurisaju liberali i predizborna koalicija na celu sa HSS-om. Kako ce izgledati konacna podjela glasova dosta je tesko reci. U prvom redu, ovisit ce o postotku izaslih na izbore. Sto vise ljudi izadje na izbore, HDZ dobiva manje. Preciznije, vladajuca stranka moze dobiti minimalno 40 posto, a maksimalno 55 posto glasova. Sve preko toga broja unaprijed potpisujem da su bile nepravilnosti.

BRANKA VUJNOVIC