POLITIKA ILI CRKVENI ZAKON

SPC PROTIV VJERNIKA!?

TUZLA, 20.10.95. Tinjajuci nesporazumi izmedju Srpekog gradjanskog vijeca s jedne strane te Povjerenstva crkvene opcine SPC i "Dobrotvora" s druge, eskalirali su ovih dana u Tuzli. Povod za nesporazum su nemogucnosti regularnog obavljanja vjerskih obreda Srba vjernika i koriscenje Vladicanskogt dvora, a posljedice - kako i jedni i drugi tvrde - cijepanje "srpskog bica" u Tuzli i regiji. Suprostavljeni tabori se medjusobno optuzuju da rade protiv interesa Srba, te da jedni drugima "otimaju" pristalice!

Vladika i popovi napustili vjernike

Uoci agresije na BiH, u tuzlanskoj je regiji bilo cetrnaest srpskih pravoslavnih crkava. Prije napada na Tuzlu grad je napustio vladika Kacavenda i odveo sve popove na teritorij pod Karadzicevom kontrolom. U februaru 92, dakle par mjeseci prije no sto je rat u BiH zapoceo, Kacavenda je iz Tuzle za Bijeljinu prenio znacajnu zbirku umjetnickih i drugih dragocjenosti, a kada je i sam napustio grad ponjeo je sa sobom sve crkvene knjige. To je onaj isti vladika, podsjecanja radi, koji na svim sesijama paljanske skupstine uglavnom sjedi uz bok Karadzicu, pa nije tesko pretpostaviti kakvi su odnosi izmedju njega i paljanskog zlocinca.

Od cetrnaest crkava - prema podacima Srpskog gradjanskog vijeca Tuzle - potpuno su tokom rata srusene dvije (u Dubnicama kod Kalesije i Pozarnici) koje su u vrijeme najzescih sukoba Armije BiH i Karadzicevih snaga sluzile kao vojna utvrdjenja. U Povjerenistvu crkvene opstine (CO) tvrde pak da je tokom borbi srusena jos jedna pravoslavna crkva. Karadziceve formacije su vecinu srpskih crkava ostetili tokom granatiranja civilnih naselja, posebno u Gradaccu i Gracanici. Vlasti na prostorima pod kontrolom Vlade u Sarajevu su u suradnji sa medjunarodnim humanitarnim organizacijama sanirali ostecenja na objektima SPC u Tuzli i Gracanici, a mnoge objekte ili imovinu crkava cuvaju uz Srbe i Muslimani i Hrvati. Vecina crkava je u blizini prvih linija fronta, te se njihove sanacije prolongiraju za doba sigurnije obustave sukoba. No, zajednicka sudbina svih srpskih pravoslavnih crkava na tuzlanskoj regiji je sto su listom zatvorene za vjernike, s obzirom da su svi pravoslavni popovi sa Kacavendom otisli Karadzicu. Vjernike ovdje nema ko sahranjivati, krstiti, ispovijedati, predvoditi im molitvu...

U Tuzli i regiji prakticno je prestao rad Srpskog kulturnog drustva "Prosvjeta", izmedju ostalog, i zbog nedostatka odgovarajuceg prostora. Slicna je sudbina i ostalih udruzenja i organizacija srpskog entiteta. Srpsko gradjansko vijece Tuzle je pak najativnija organizacija u ovom entitetu pa je relativno dugo pokusavalo ostvariti intenzivniju saradnju sa Povjerenistvom CO i "Dobrotvorom". U prvi plan je stavljena potreba za osiguranjem srpskih svestenika u Tuzli, te pronalaskom prostora za djelovanje institucija i grupa srpskog entiteta. Insistirali su da prostorno sjeciste bude Vladicanski dvor, iz kojeg je Kacavenda odnio muzejsku zbirku, ali... Ovdje pocinju prvi nesporazumi koji polako eskaliraju i u sferu medjusobnih nacionalno-politickih optuzbi. Javnost je o tome saznala tek nakon saopstenja i kontrasaopstenja koje su jedni ili drugi slali ovdasnjim medijima.

Ili pop, ili autokefalnost

U svom saopstenju Srpsko gradjansko vijece - inace jedino udruzenje gradjana srpske nacionalnosti na ovim prostorima, i koje radi na zastiti prava, interesa i sloboda Srba, a ciji se clanovi zalazu za civilno drustvo - optuzuje dr Caslava Jevremovica, predsjednika Povjerenistva CO u Tuzli, kako ne dozvoljava SGV-u da iz Zenice povremeno dovodi pravoslavnog svestenika Miroslava koji bi obavljao vjerske rituale za Srbe vjernike u Tuzli. Dalje, SGV tvrdi da se Jevremovic tome opire radi provodjenja naredjenja Kacavende koji je zabranio dolazak oca Miroslava iz Zenice. SGV stoga pita da li ce Povjerenistvo CO u Tuzli zastupati interese srpskog naroda i vjernika u tuzlanskoj regiji ili pak provoditi naloge pastira koji je ostavio stado i dtavio se u aktivnu sluzbu Karadzicevog rezima protiv kojeg se bore i tuzlanski Srbi?

Po podacima SGV u Tuzli je ostalo oko 9.000, a u regiji 13 do 15 hiljada Srba koji se bore za suverenu BiH i civilno drustvo, a dr Jevremovica i Vitomira Pavlovica (predsjednik "Dobrotvora", blizak Jevremovicu) optuzuju da hodaju po srpskim naseljima i medju Srbima sore razne dezinformacije, podsticuci ih na odlazak s ognjista. Takodjer, SGV tvrdi da predsjednici Povjerenistva CO i "Dobrotvora" daju medjunardnim institucijama lazne podatke o polozaju Srba u ovom dijelu BiH, te da niti jedan od pomenute dvojice nije izabran od pravoslavnih vjrenika u regiji vec ih je na njihova predsjedavajuca mjesta postavio Kacavenda po cijim instrukcijama i rade. Na koncu, SGV objelodanjuje kako su dr Jevremovic i Pavlovic dio prostora Vladicanskog dvora iznajmili privatnim poduzetnicima za smjestaj roba (o dobijenom novcu, tvrdi se, nikog ne obavjestavaju) te i zbog toga ne dozvoljavaju dovoljenje svestenika i obnovu rada srpskih nacionalno-kulturnih organizacija. Predsjednik tuzlanskog SGV Miso Bozic, te clanovi predsjednistva Simo Simic, Momcilo Djuric, Nikola Slavuljica, Rade Kukaric, Dusan Micevic i drugi, javno su na pres konferenciji obzaninili svoju tvrdnju da su dr Jovanovic i Pavlovic postali "ambasadori Kacavende, jednog od aktivnih sudionika razbijanja BiH", da oni "ne zele dolazak pravoslavnog popa u Tuzlu, kako bi i time podsticali odlazak Srba vjernika u etnicki ciste prostore".

SGV zbog svega navedenog najavljuje mogucnost pokretanja inicijative za autokefalnost pravoslavne Crkve u BiH o cemu je na drzavnoj televiziji govorio i dr Mirko Pejanovic, predsjednik SGV BiH, a od nadleznih gradskih vlasti u Tuzli SGV trazi da zakonskim sredstvima omoguci ovoj organizaciji i srpskom narodu upotrebu Vladicanskog dvora.

Multiplikacija nesporazuma

Dr Caslav Jevremovic, povjerenik CO i Vitomir Pavlovic, predsjednik "Dobrotvora", medjutim, odbijaju sve optuzbe u svojim suglasnim stavovima. Ovaj dvojac tvrdi da su Vladicanski dvor nedavno opremili eksponatima, uglavnim ikonama prikupljenim od privatnika, te drugim umjetnickim vrijednostima i eksponatima. Muzej su, vele, ponovno proglasili otvorenim na osnovu uputa (naredjenja) patrijarha Pavla, poglavara SPC. Posjeduju fax poruku patrijarha od 13. marta ove godine u kojoj stoje upute o otvaranju muzeja, te tvrde da nemaju kontakta sa Kacavendom vec samo sa patrijarhom.

• Sto se tice dolaska popa, mi bi to vise voljeli nego dospoda iz SGV. Medjutim, za nas vazi samo Ustav SPC. Povjerenistvo CO mora raditi kako nam narede crkvene vlasti, a ne politicari. Po kanonima SPC pop ne moze prelaziti iz parohije u parohiju bez blagoslova vladike (u ovom slucaju Kacavende, op.a.), a kamo li iz episkopata u episkopat. Zato ne mozemo dovoditi popa iz Zenice, iako bi to voljeli. Inace, vjernici dolaze nama a ne u SGV, i mi smo ti koji brinu o crkvenoj imovini, i pri tome nemamo nikakvih problema od strane drzavnih vlasti u BiH. To sto nismo clanovi SGV, nasa je stvar, jer nas na to niko i ne moze prisiliti, kaze dr Caslav Jevremovic.

Dio Jevremovicevih navoda potvrdjuje dogadjaj od prije vise od godinu dana. Naime, nakon posjete pravoslavnog popa, koje je na izrazitu zelju tuzlanskih Srba UNPROFOR doveo s teritorija pod kontrolom Karadzica, u Beogradu je Sveti Sinod ponistio sva mnogobrojna krstenja, ispovjedi i pricesca koje je svestenik ucinio za vrijeme boravka u Tuzli!

Dr Jevremovic je, ipak, potvrdio navode SGV-a da su novije crkvene knjige rodjenih i mrtvih odnesene iz Tuzle jos prije pocetka rata, no to smatra jednim od problema za koje on nije kriv. S druge strane tvrdi kako mu nije poznato zasto je to ucinjeno. On, kao i Vitomir Pavlovic, tvrdi da ih SGV zeli uvuci u politiku, stop oni ne zele. Pavlovic tvrdi da je za predsjednika "Dobrotvora" izabran legalno na skupstini tog Drustva, a ne po nalogu Kacavende. Veli da mu je jedina briga da pomogne srpskom narodu ali i ostalima, i navodi da u tuzlanskom "Dobrotovoru" ima oko 3.500 clanova sa karticama (nosilaca domacinstava) te da u ovom gradu nema 9.000 Srba vec znatno manje. I dr Jevremovic i Pavlovic kazuju da zele dovesti popa u Tuzlu, ali da to nece uraditi niti zele bez odobrenja visih crkvenih vlasti koje su na prostorima pod Karadzicevom kontrolom. Napominju i da je bilo pokusaja dovodjenja popa iz SAD, ali je bio problematican (!?) prelaz na teritoriju pod kontrolom snaga Vlade BiH, dakle onog dijela Bosne gdje svakodnevno svrlja na stotine stranih gradjana.

Nesporazumi izmedju SGV s jedne i Povjerenistva CO i "Dobrotvora" s druge strane, multipliciraju se. Naravno, i ovaj put najvise ispastaju Srbi vjernici koje je rukovodstvo SPC ostavilo bez ijednog svestenika. Nadlezne vlasti u gradu i regiji ne zele da su uplicu u sukob, i na dome i dalje istrajavaju. Tvde da ce pomoci ako im se neko obrati za pomoc (sto su i dokazali proslogodisnjim nazalost "ponistenim" dolaskom popa iz Paprace kod Zvornika) ali da se ne mogu uplitati u spor. Vise crkvene vlasti danas tvrde da cak i kad bi dozvolile dolazak popa u Tuzlu, nisu sigurne da bi njegov boravak bio siguran, no zenickom ocu Miroslavu i dalje ne daju blagoslov da sluzbu Boziju barem privremeno obavlja i u Tuzli. Administrativno-crkveni kanoni, ili pak nesto drugo s dalekoseznije tezim posljedicama, u tuzlanskom slucaju vazniji su od vjere i prava vjernika na obred!

Srpsko gradjansko vijece najavljuje da ce dovesti popa makar iz Makedonije ili druge drzave gdje egzistira pravoslavna Crkva, a da ce se zbog svega dozivljenog angazovati i na stvaranju autokefalne crkve u BiH jer - pravo na vjerski obred jedno je od osnovnih prava covjeka.

VESNA KOVACEVIC