OPOZICIJA "GLASA" ZA HDZ

AIM, ZAGREB, 24.10.1995. Samo nekoliko dana prije izbora za Zastupnicki dom hrvatskog Sabora, sto su zakazani za 29. listopada, mnogo toga je jos uvijek neizvjesno. Vecina analiticara uvjerena je u opetovanu pobjedu Hrvatske demokratske zajednice, jer se racuna da je "Oluja" iz kolovoza odredila misljenje biraca, ali ostaju otvorena pitanja s kojim ce postotkom ta navodno neupitna pobjeda biti iskazana, te koje ce se stranke uspijeti u neravnopravnoj izbornoj utrci ugurati u novi sastav Sabora. U uspjeh HDZ-a se ne sumnja jer takvo sto predvidjaju i sve ankete, a ako se tome dodaju mogucnosti manipulacije na domacem terenu, te posebice na stranom, jer ce glasacke kutije biti postavljene i u 40 zemalja svijeta, ukljucujuci Bosnu i Hercegovinu, onda je zaista lako predvidjeti pobjednika u situaciji kada nitko ziv ne zna tko zapravo cini izborno tijelo. Opozicija od 12 predvidjenih predstavnika takozvane dijaspore moze racunati na mrvice ili ni na jednog, tako da ce se morati, a to i cini, koliko je u njenoj moci, okrenuti domacim, stvarnim biracima koji zive u Hrvatskoj.

Ankete, zavisno od novine do novine, predskazuju da bi HDZ za svoju drzavnu listu mogao dobiti izmedju 37 i 42 posto glasova, te da ce pobjediti i u vecini, neki kazu cak u 22 od 28 izbornih jedinica gdje se glasa vecinskim sistemom. Prema tim istim anketama na ulazak u Sabor mogu jos racunati Hrvatska socijalno- llberalna stranka, koja bi u najgorem slucaju trebala ponoviti svojih 18 posto glasova, koalicija Hrvatske seljacke stranke, Hrvatske narodne stranke i Istarskog demokratskog sabora za koju se predvidja da bi mogla dobiti izmedju 15 i 20 postotoka, Hrvatska stranka prava koja racuna na desetak postotaka, te konacno Racanov SDP za kojeg mnogi misle da ce se sigurno provuci, to jest nekako namaci potrebnih pet posto glasova.

Ostale stranke nemaju sto traziti i zapravo je bilo ogromno iznenadjenje kada je Izbornoj komisiji predano cak 14 drzavnih listi. Sve govori da u Sabor nece uci Akcija socijaldemokrata zajedno sa Dalmatinskom akcijom, a ista sudbina zadesit ce i drugu lijevu stranku Socijaldemokratsku uniju. Jednako ce proci i krajnje desne strancice, ako je uopce moguce biti desnije od Hrvatske stranke prava, pa i od HDZ-a. Po svemu sudeci sudbina gubitnika ceka i Mesic-Manoliceve Hrvatske nezavisne demokrate, a da i ne govorimo o Hrvatskoj stranci naravnog zakona.

No, sve su to ipak samo pretpostavke, jer ankete pokazuju i to da izmedju 20 i 30 posto glasaca jos nije odlucilo za koga ce se izjasniti, te da ce apstinencija biti oko 15 posto. Da HDZ, ipak ima razloga za strah mozda najbolje pokazuju podaci da u izbornoj jedinici Dugo Selo ima cak 44,3 posto neopredjeljenih, da se u Varazdinu jos nije odlucilo 41,1, u Sisku 38,7, Krapini 33,7, Trogiru 41,6, Djakovu 31,1, Sibeniku 40, Dubrovniku 31,7 posto i tako redom.

Jedna od karakteristika ove kampanje je i svojevrstan mir unutar glasackog tijela. Nema vise one masovne euforije sto je bila prirodna na prvim izborima 1990. godine, pa cak i na drugim i trecim 1992. i 1993. godine. Narod je kako se cini sit izbora, pa ni brojni predizborni mitinzi samog predsjednika Tudjmana nisu bili tako velicanstveni kako bi se to moglo ocekivati nakon ratnih pobjeda. Vlast je cak morala pribjeci trikovima stare komunisticke vlasti, pa je tako u Sibeniku i nekim drugim dalmatinskim gradovima za vrijeme njegove posjete prekinuta nastava u osnovnim i srednjim skolama. Naravno da je opozicija sve to prijavila Izbornoj komisiji, ali kakve koristi od toga, jer sto je ucinjeno ucinjeno je.

Slicno se dogodilo i sa odlukom Hrvatske televizije da ne emitira predizborne spotove HSLS-a. Budisina stranka se zalila i Izbornoj komisiji i Ustavnom sudu, ali iako je zalba pozitivno rjesena tek jedan spot se vrti na TV-ekranima. Samo u novinama mozemo procitati njihove poruke pod geslom "DOSTA". Cega se to boji HDZ? Prva poruka glasi: "Od 1990. Hrvatsku svakog radnog dana napusti jedan visokoobrazovani strucnjak. Istodobno svaki treci student zeli napustiti Hrvatsku. Toga je DOSTA!". U drugoj poruci stoji: "U jesen 93. Vlada je ukinula uskladjivanje mirovina s visinom placa. Tako su u dvije godine umirovljenici zakinuti za 18 mirovina. Toga je DOSTA!".

"U drzavnom proracunu za 95. godinu planiran je prihod od privatizacije u iznosu od 700 milijuna kuna. Prema podacima hrvatske vlade u prvih sest mjeseci uplaceno je 93,5 milijuna kuna, to jest samo 11,2 posto od planiranog. Toga nam je DOSTA!", porucuje HSLS. Cetvrti sporni spot ima ovaj sadrzaj: "Jedan kilogram brasna u Hrvatskoj kosta 4,14 kuna, a u Madjarskoj 1,36 kuna. Zasto? Zbog rata, kazu oni koji vozikaju skupe BMW-e, a nas ocito vozaju". I dok se HSLS opredjelio za slogan DOSTA, koji cesto nije stigao do potencijalnih biraca, SDP porucuje: POSTENO GOSPODO. Ostale stranke nisu bile tako jasne, kratke i jezgrovite, vec najcesce udaraju na slabe tocke HDZ-a, kao sto su pretvorba koju nazivaju pljackom, nezaposlenost, privredna recesija, slab materijalni polozaj radnika i umirovljenika.

Na sve to HDZ, koji ocito ima mnogo novaca i cija ce se predizborna kampanja mjeriti u stotinama milijuna maraka, opet odgovara svojom starom krilaticom ZNA SE, a uz to uporno ponavlja: Ispunili smo sva obecanja. Tvrdi se i da bez HDZ-a ne bi bilo Hrvatske. A ako HDZ ne dobije jos jedan mandat, a cesto se cuje jos dvadeset godina, hrvatska drzava bit ce dovedena u pitanje. Opet se cuju stare teze da nema tko nadomjestiti Tudjmana, ni HDZ. No, osim sto su televizija i radio okupirani HDZ-ovim porukama, a slicno je i sa oglasnim prostorima u vecini gradova gdje se sepure dzambo plakati, vladajuca stranka sluzi se i drugim smicalicama. Tako je, naprimjer, Vlada donijela odluku da se umirovljenicima isplacuje jos po 100 kuna mjesecno, da umirovjenici imaju pravo na besplatnu voznju vlakom i tramvajem, povecane su place profesorima i uciteljima. Istodobno, ne prodje ni jedan predizborni skup na kojem se ne obecava oslobadjanje istocne Slavonije, bez obzira sto je mirovna konferencija zakazana dva dana nakon izbora.

Ima ipak nesto po cemu se ovi izbori, iako ne u tako velikoj mjeri, mogu usporediti sa onim prvima iz 1990. godine. I ovaj puta, naime, moze se cuti: znam za koga necu, ali jos nisam odlucio za koga cu glasati. Jedan dio stanovnistva definitivno vidi HDZ kao stranku kojoj ne zeli dati povjerenje i ne nasjeda na price o nuznosti kontinuiteta, pritom jasno naglasavajuci da im je dosta politickog konvertitstva i zamjene jednog jednostranacja drugim. To, medjutim ne znaci da ce HDZ i izgubiti izbore, jer njegovo izborno jato prilicno je stabilno, a i izborni inzinjering osigurava mu pobjedu. Zeljenu dvotrecinsku vecinu mozda i ostvare, jer HSP je njena rezervna stranka. Nije li, naime, indikativno da Anto Djapic, glasnogovornik pravasa, pozdravljajuci Treci sabor HDZ-a izgovori: Zelim HDZ-u da pobjedi na izborima, a da mi budemo najjaca oporbena stranka. Komentar je, naravno, suvisan. Ali i opozicija se posluzila slicnim trikom, pa se tako sa posebnom izbornom listom pojavljuje i Stranka prava 1861, ciji je sef Dobroslav Paraga, a sve ne bi li se Djapicu uzeo koji postotak. Ali pritom se zaboravlja da od velikog broja izbornih lista najvecu korist ima HDZ, jer oni baceni glasovi, to jest oni koji nece proci visoki prag od pet posto, najvecim ce se dijelom pribrojiti HDZ-u. Nije posteno, ali takav je izborni zakon. Vodjstvo HDZ-a sasvim je sigurno trljalo ruke od zadovoljstva kada je vidjelo koliko se drzavnih lista pojavilo, jer mali lideri i lidercici jos uvijek nisu shvatili da je bolje ne izaci na izbore nego svoje glasvoe pokloniti onima protiv kojih to cine.

Zato bi se na ovim izborima ponovo moglo dogoditi, bez obzira sto HDZ ne moze racunati na natpolovicnu vecinu glasova, da ce se glavne bitke voditi oko toga kako ce opozicija preraspodjeliti glasove, te da bude sto manje onih bacenih. Samo prisjecanja radi, 1992. godine, kada je izborni prag bio svega tri posto, oko 10 posto glasova otislo je u vjetar, sto u prevodu znaci HDZ-u, koji je tada dobio 43,72 posto glasova a sto mu je omogucilo ogromnu vecinu u Saboru. Naravno, i zbog toga sto je pobjedio i u vecini izbornih jedinica, gdje nije bilo drugog kruga, pa se u Sabor ulazilo i sa manje od 20 posto podrske biraca.

Ponesto o atmosferi, zbog cega i ankete treba uzeti sa rezervom, govori podatak da gotovo ni jedna opoziciona stranka nije uspjela naci glumce ili pjevace za svoje spotove i nastupe. Neki su zato morali i do susjedne Slovenije, dok HDZ ima cak i svoj band. Svoju nadmoc HDZ je pokazao i zalbom Izbornoj komisiji zbog toga sto su glasacki listici za dijasporu zute boje, a to je boja liberala. Zalba je odbijena, ali je onda Ustavni sud odlucio drugacije. Da nije tragicno bilo bi smjesno.

GOJKO MARINKOVIC