OD MERCEPA DO IVE MAJOLI

AIM, ZAGREB, 19.10.1995. Iva Majoli izazvala je jedini pravi duel, a mozda i razlaz na stranackoj konvenciji Hrvatske demokratske zajednice. S teniskim reketom u ruci ona upravo po svijetu osvaja neka prvenstva, Predsjednicki dvori je zasipaju cestitkama, koje se u ovdasnjim medijima uredno objavljuju. Zahvaljujuci predsjedniku drzave, Majolijeva izrazava zelju da se pridruzi podmlatku vladajuce stranke. To je izazvalo Tomislava Mercepa, "hrvatskog Napoleona", da povodom svog neuvrstavanja u stranacko rukovodstvo burno reagira. Rekao je da Iva Majoli moze biti clan HDZ-a i njenog vodstva, ali da svoje mjesto moraju imati i oni koji su u HDZ usli prije pet godina i "koji su sve dali za obranu Hrvatske i njenu slobodu".

Tomislav Mercep je poznat kao jedan od najradikalnijih HDZ-ovaca, navodno je kandidat i za Haski sud. Protestirajuci sto Tudjman nije prihvatio njegovu kandidaturu za stranacku sredisnjicu, odrekao se svih funkcija i najavio da se povlaci s mjesta saborskog zastupnika i savjetnika u Ministarstvu policije. Svoj je eksplozivni govor zavrsio pozdravom: Za dom, uz gromoglasan pljesak skoro dvije tisuce stranackih delegata.

Ljut sto se netko usudio da mu se suprotstavi, Tudjman je skocio za govornicu i odrzao govor o opasnostima ekstremizma. Rekao je da ekstremi ugrozavaju i HDZ i Hrvatsku. Mercepu je priznao zasluge u oslobodilackom ratu, ali je dodao da su zbog takvih ljudi i HDZ i Hrvatska imali velikih problema u svijetu. Zbog takvih ljudi Hrvatska, kaze, nije primana u udruzenja narodnih i demokratskih stranaka Evrope. Na takve su ljude kao na problem Hrvatskoj ukazivali i najiskreniji prijatelji u svijetu, sve do Pape.

Tudjman je Mercepa doveo u vezu s optuzbama da je Hrvatska nastavak Paveliceve NDH i da "u svojim redovima dopusta takve cine kakve su cinile ustase". Doveo ga je u vezu i s onima koji "i danas stvaraju tajnu teroristicku organizaciju unutar Hrvatske". Doveo ga je na koncu u vezu i s Haskih sudom, spominjuci da je s te instance bilo zahtjeva "i u odnosu na nase ljude, bilo je pokusaja kompromitacije i mi smo vec morali povuci neke druge politicke poteze".

Koje - predsjednik Hrvatske nije rekao. U politickim se kuloarima u Zagrebu sada spekulira cisti li Tudjman HDZ zaista od ekstremizma, kako to nastoji prikazati, ili samo javno pere ruke, pokusavajuci pred medjunarodnom javnoscu sa sebe skinuti odgovornost za sve sto se u Krajini nakon njenog oslobadjanja dogodilo. Ilustracije radi, promatracka misija Evropske unije tvrdi da je u Krajini, nakon ulaska Hrvatske vojske, spaljeno, unisteno ili minirano dvadesetak tisuca objekata, sluzbeno je zabiljezena smrt nekoliko stotina osoba, pa zakljucuje da su hrvatske vlasti pocinile teske prekrsaje medjunarodnog prava.

U svakom slucaju, Tudjman javno tvrdi: "Da smo ostali na onim prvim clanovima HDZ-a, koje sam najprije nasao u emigraciji, jer ih u zemlji nisam smio traziti, da smo ostali na njima, da nismo dosli do Ive Majoli, ne bismo imali Hrvatske". I to je najporaznija konstatacija o HDZ-z, koja se dosad cula, svojevrsna varijacija one SDP-ove iz 1990. godine o "stranci opasnih namjera". Tudjman sada tvrdi da je rijec o stranci opasnog sastava i zato je svim silama nastoji promijeniti.

U partijskom vrhu vise nema ni jednoga od onih s kojima je Tudjman krenuo. Pokusavajuci da stranku smjesti u centar i da je ucini prihvatljivijom, da je ocisti od svega onoga sto joj se u ovih pet godina vuklo za nogama, Tudjman izvodi kadrovsku obnovu. Oslobadja se starih ljudi, dovodi nove. Maknuti su neki istaknuti desnicari, ali i neki vrlo umjereni ljudi, koji su bili kriticni prema praksi vlastite stranke. Na primjer, Ante Klaric, koji rece kako je vrijeme za "drzavu s ljudskim likom". Uvjetno bi se moglo reci da vise nema desnih ni lijevih, ostali su samo poslusni. Uvjetno, jer pozicija korifeja desnice, ministra obrane, Gojka Suska, nije poljuljana, dapace, ucvrscena je. Mercepi su se skupljali pod Suskovom kabanicom, ali ministar je javno uvijek lojalan predsjedniku. A to je postao osnovni kriterij stranacke promocije.

Na primjer, Tudjman je s 96 posto glasova, kao jedini na listi, ponovo izabran za predsjednika stranke. Susak je objasnio: "Kad se pojavi ovakav povijesni vodja, nije neuobicajeno da bude bez protukandidata". Vodja se ponasao kao da mu je stranka vodonosa. Potpuno je dominirao stranackom konvencijom, odredjivao je liste kandidata za stranacko rukovodstvo i ljutio se kada su neki pokusali da ih dopune vlastitim prijedlozima, o svemu je odlucivao, promjene u programu i statutu, koje je predlozio, usvojene su aklamacijom, svi ostali u svojim ga govorima citiraju ili mu izrazavaju vjernost i divljenje.

Na Trecem opcem saboru HDZ-a, dva tjedna pred izbore za Sabor, vladajuca se stranka predstavila kao situirana organizacija, kojoj su na raspolaganju velika meterijalna sredstva, kojoj su na usluzi mediji i cijela drzava, pa bez problema organizira bljestav partijski spektakl sa skandiranjem i zaklinjanjem. Situacija podsjeca na partijske kongrese iz proslih vremena.

Osnovna je misao Tudjmanova izlaganja: HDZ je stozerna snaga Hrvatske i tako treba i ostati. On tvrdi: "Sve sto je Hrvatska postigla - treba zahvaliti snazi HDZ-a. HDZ je ispunio svoju zadacu i obecanja, na cudjenje i zadivljenje i hrvatskih ljudi i citavog svijeta". Po njemu, samo snazan HDZ garantira buducnost Hrvatske. Sve ostalo dovodi je u pitanje. Opoziciju je ponovo prikazao kao grupu nesposobnih zlonamjernika i suradnika ino- agentura, kaze da su djelovali u "dosluhu s vanjskim naputcima".

Da bi argumentirao tu prijetnju, Tudjman govori o namjeri da se Hrvatska ponovo ugura u neke jugo-asocijacije. Zato nam, kaze, u predstojecim izborima treba velika, "jos uvjerljivija pobjeda da nas ne odvuku u neke nove okvire neprihvatljive hrvatskom narodu". Takvi prijedlozi, tvrdi, ne dolaze samo izvana, nego i u Hrvatskoj ima onih koji su im skloni. To su, kaze, kljucni razlozi da HDZ ostane vecinskom strankom u hrvatskom Saboru.

Tudjman trazi novi mandat i kao naredne zadatke pobrojava - prvo, oslobadjanje istoka Hrvatske, drugo, ocuvanje suverenosti i samostalnosti hrvatske drzave, s tim da "Hrvatska mora biti spremna na suradnju s drugima, ali nikad vise u nekakvim zajednicama ili unijama", trece, u Bosni provedba washingtonskih dogovora, ali i upozorenje kako "svi moraju biti nacisto s tim da tako dugo dok se ne ostvari federacija mora postojati Herceg- Bosna". O Hrvatskoj prema unutra gotovo da ne govori. Spominje samo da ce Hrvatska postati zemlja blagostanja.

Konvencija HDZ-a okoncana je Tudjmanovom prognozom da ce njegova stranka na skorim izborima osvojiti pobjedu vecu od dosadasnjih i da ce Hrvatskom vladati jos desetljece te pozdravom ministra Suska: Dovidjenja u Vukovaru.

JELENA LOVRIC