Intervju s Viskovicem

INTERVJU S DR. NIKOLOM VISKOVICEM, profesorom teorije filozofije prava na Sveucilistu u Splitu i poznatim aktivistom na podrucju zastite ljudskih prava

AIM, SPLIT, 17.10.1995.

AIM: Vasa je teza da su u Hrvatskoj, Srbiji i BiH na vlasti antielite cije su osnovne osobine ekstremni autoritarizam i ekstremni nacionalizam. Da li se te njihove osnovne osobine medjuuvjetuju? VISKOVIC: Oni su u nasim okolnostima nerazdvojni. Balkanske Demokrature (demo-diktature) nemoguce su bez izmisljanja demonskih nacionalnih neprijatelja kao citavih naroda, a ne moze se postaviti ni suluda ideja ciste nacionalne drzave bez autoritarnog nametanja takvog ideoloskog ludila. Ipak nasoj opoziciji, naprimjer Budisinog tipa, moraju su dogoditi nasilja, ucjenjivanja i korumpiranja od strane vladajucih kako bi konacno mudro zakljucila nakon godina naivnosti ili mozda prije saucesnistva da kao drustvo padamo u novu politicku primitivizaciju. Nevolja je sa nasom opozicijom, zbog njene glupavosti ili kukavicluka, a cesto i zbog vlastitih nerasciscenih nacionalnih pozicija, sto ce joj jos dosta vremena trebati za spoznaju elementarne istine da nacin Hitlerovog odnosa prema Zidovima jest psihomodel odnosa prema samim Nijemcima, da odnos srpskih sovinista prema Albancima, Hrvatima i Muslimanima jeste njihov psihomodel odnosa prema samim Srbima, a da odnos hrvatskih sovinista prema Srbima jest njihov psihomodel odnosa prema samim Hrvatima danas i narocito ubuduce. A da nasim sovinistima nije bilo Srba u Hrvatskoj, zacijelo bi im bilo medju samim Hrvatima koji ne dijele njihove opasne opsesije dovoljno Zidova za legitimaciju volje za vlast i za pljacku. Albanci i Hrvati i Srbi kao Zidovi zaista su bezuvjetno potrebni autoritarnom mentalitetu. AIM: Koje su najteze posljedice vladavine takvih autoritarno- nacionalistickih antielita? VISKOVIC: Tek danas postaje posve providno analiticarima ono sto im je moglo i trebalo biti jasno vec pred nekoliko godina - da ova raseljavanja stanovnistva nisu sporedne i privremene posljedice vojnih operacija, kako se naivno pretpostavljalo, vec jedan trajan sustav politickog kriminalnog djelovanja koji je posljedica ili svjesno zacrtanih strategija (kao najludjih ekstremista) ili pak same logike nacionalistickih pokreta, ideja nacionalne drzave i terora kao njihovih instrumenata. Danas je ipak ocigledno da takve strategije i takva neumitna logika djeluje od pocetka rata i sa svih nacionalistickih strana. To znaci da tzv. etnicko ciscenje ili medjunarodnopravno kazano genocid, ili opce moralno kazano masovni zlocin nad odraslim i djecom, jesu od pocetka bili ne samo posljedica rata vec nadasve cilj rata. I sada smo vec pred krajem toga kriminalnog procesa raseljavanja, tog Endlosung der slawische Frage. Na samom pocetku je to ciscenje najvise prijetilo Hrvatima, zatim su bili genocidirani Muslimani u istocnoj i zapadnoj Bosni, a sada su genocidirani Srbi u Krajini i zapadnoj Bosni. Milijuni ljudi se sistematski, ciljano i trajno iskorjenjuju, pljackaju, na sto nacina mrcvare i ponizuju... A pri svemu tome, paradoksalnim se cini, ali jest u volji i logici stvari, bolesnici iz vladajucih kvazielita ostvaruju svoje ciljeve i gotovo da su presretni. Kao sto je Karadzic pozivao hrvatske Srbe da napuste svoju postojbinu i nasele se u banjalucku oblast radi dobra "njegove" nacije, tako sada i neki hrvatski superpatrioti usrecuju "svoj" narod iz banjaluckog podrucja i Vojvodine programima i pozivima na kolonizaciju Krajine. Sovinistima su takvi procesi vrhunaravna vrijednost, ozbiljenje nacionalne povijesne sudbine, vrijedna unesrecenja i neurotizacije milijuna "njihovih" smrtno ljubljenih sunarodnjaka. AIM: Obrusili ste se na srpske i hrvatske autoritarno- nacionalisticke kvazielite. Kako u tom kontekstu procjenjujete muslimanske vodje? VISKOVIC: Muslimanske vodje imali su za sada medjunarodno priznati ugled vodjstva jedne etnije koja je pocetkom rata viktimizirana od oba hegemona Velika brata. Bilo bi dobro kad bi oni taj polozaj i dalje zadrzali i da uz medjunarodnu pomoc budu medij jedne, sada vec dosta nevjerojatne, obnove multinacionalne Bosne. Oni se takvima predstavljaju. Medjutim, treba se zapitati nije li taj polozaj vise posljedica njihove dosadasnje vojne slabosti nego li njihovih stvarnih moralnih i politickih potencijala? I nece li se i oni, ako se budu naoruzali i ako postanu jaci od jedne ili druge suparnicke strane poceti ponasati onako kako su se dosada ponasali njihovi suparnici? Mislim da bi se to moglo lako dogoditi. Izetbegovic i njegovo uze okruzenje tesko mogu zastupati interese svih etnickih grupa i nositi poduhvat obnove multietnicke i multikulturalne Bosne, jer on je ipak prije svega islamist i vodja muslimanskog naroda s povijesnim ciljevima koje je on nacionalisticki zacrtao. Problem Bosne je u tome sto joj danas potpuno nedostaje, uostalom jednako kao i Hrvatskoj i Srbiji, jedna oblikovana politicka elita koja bi mogla ponuditi gradjansku, a ne etnicki podijeljenu bosansku drzavu. Ali zar je sada moguce, nakon histericne i ratne obrade masa, da jedna takva elita prevlada? AIM: Kako procjenjujete ulogu i odnos medjunarodne zajednice prema onome sto se ovdje dogadja? VISKOVIC: Medjunarodna zajednica se na nakazan nacin miri sa prisilnim raseljavanjima milijuna ljudi dok, istovremeno dvolicno protestira protiv "etnickog ciscenja", eufemizmu za genocid, te cini sve sto moze kako bi radi postizanja golog mira priznala genocidno stvarane nacionalno ciste drzave. A to je, uz moralnu nakaznost, visestruko pogresan racun. Jer niti mira moze biti medju skrojenim drzavama na nesreci milijuna ljudi niti su, pravo govoreci takve politicke kreature zaista drzave u modernom smislu rijeci - i to kako u odnosu na nacionalne manjine iz njih istjeranih, tako i u odnosu na "vlastite" narode koje bi u takvim tvorevinama trebali civilizirano zivjeti. Americki plan za Bosnu je posljednji izraz te trece faze odnosa medjunarodne zajednice prema ovoj globalnoj krizi. Koliko je on vec na samom pocetku klimav, vidi se i iz toga sto dnevni izvjestaji sa terena pokazuju da se u njima zamisljene granice nece poklapati sa novim vojnim granicama. To pak znaci da ce se opet medjunarodna zajednica morati prilagodjavati faktickoj situaciji na terenu i kao uvijek za njom izgubljeno i servilno zaostajati. AIM: Nedavno ste zajedno sa novinarom sarajevskog "Oslobodjenja" Zlatkom Dizdarevicem bili pozvani u Genevu za festival "La Batie" na konferenciju "Lazi u medijima" na podrucju bivse Jugoslavije. Kako ste pristupili toj temi? VISKOVIC: Bio sam pomalo didaktican, jer sam organizatorima prigovorio da je tema "Laz u medijima" preuska za opis stanja u blakanskoj krizi i da je pravi i sveobuhvatan problem "neistina u medijima". A neistina u svakom politickom diskursu, nadasve u nacionalistickom, ima tri sadrzajne i metodicke razine - ideolosku zabludu, laz i prikrivajucu sutnju. AIM: Mozete li to konkretizirati? VISKOVIC: Prvo, ideoloske zablude, to je stvar socioloske klasike, jesu uvjerenja koja za one koji ih nose iskreno vaze kao istine i koja cine temeljne svjetonazorne postulate njihovog politickog i opceg drustvenog djelovanja. Kod nacionalista to su, prije svega: uvjerenja o povijesnoj velicini i izuzetnosti vlastite nacije, uvjerenje da je njihova nacija trajna povijesna zrtva neke druge nacije kao Neprijatelja, kolektivisticko uvjerenje duznosti pripadnika nacije da ovu brane od takve ugrozenosti i uvjerenje o kolektivnoj krivnji nepijateljske nacije s negacijom svih vrijednosti Drugoga, te najzad uvjerenje da su sva sredstva dozvoljena i pravedna radi zastite tako hipostaziranih i ugrozenih nacionalnih interesa. Vazno je stalno imati u vidu da su te neistine, ideoloske zablude, iskrena uvjerenja i da s njima nacionalisti svih kalibara nisu lasci vec posteni ljudi - mada su dakako ignoranti i opasni, kao indoktrinirani ljudi bilo koje agresivne ideologije. AIM: Kako laz i prikrivajuca sutnja funkcioniraju unutar tih ideoloskih postulata? VISKOVIC: Ideoloski postulati moraju dobiti tehniku za svoje ostvarenje, a u toj tehnici privilegirane uloge, uz nasilje i druga sredstva, imaju laz i presucivanje vaznih cinjenica. Za razliku od postulata tehnika nosi samosvijest o vlastitoj neistini, ali s obzirom da su prema jednom od osnovnih postulata dozvoljena sva sredstva koja sluze spasiteljskim nacionalnim ciljevima ljudi koji se njome sluze imaju ipak tzv. cistu savjest ili su cak jako ponosni ako vjesto znaju lagati i prikrivati. Zar nije jedan nas visoki politicar izjavio u intervjuu da je uvijek spreman lagati zbog visih interesa hrvatskog naroda, a onda poslije toga vjerojatno mirne duse odlazi na misu gdje Kuharic govori, apstraktno, sub specie aeternitatis, o postenju i pravdi medju ljudima. No, sama laz, koju obilato koriste svi nasi nacionalisti od politicara, preko novinara do angaziranih domacica ipak nije i najjace sredstvo sirenja neistine. Naime ona obicno izaziva trazenje istine time sto spominje objekt koji zeli falsificirati. Manje je naivno i mocnije je sredstvo za postizanje svetih nacionalnih ciljeva sistematsko presucivanje zbilje koja ovima ne odgovara. Tehnika presucivanja, prikrivanja ili okultacije ima tu osnovnu prednost sto ne skrece paznju na nezgodne teme i ima vise sanse nego sama laz da se izbjegne propitivanje i istrazivanje. Pametni manipulatori zbog toga i znatno vise pribjegavaju okultaciji nego li laganju. Ali i to treba znati vjesto ciniti! AIM: Koji su najozbiljniji primjeri prikrivanja i presucivanja unutar nasih nacionalisticko-sovinistickih diskursa? VISKOVIC: Prije svega, suti se o namjerama i razmjerima etnickih ciscenja i o nacinima kako se ona izvode, i to kako po linijama fronte tako i iza fronte stalnim i najraznovrsnijim sikaniranjima i zlostavljanjima manjinskog stanovnistva. Suti se o mucenju i ubijanju ratnih zarobljenika - a usput receno, kako ne primjetiti da sto vrijeme rata protice ima sve manje zarobljenika i sve manje ranjenika medju protivnicima. Suti se o ubojstvima civila, o masovnim razaranjima kuca na selu i o masovnoj pljacki, izbacivanju ljudi iz stanova u gradovima. Na kraju sto je pravno najgroznije, suti se o tome da sve spomenute zlocinacke pojave drzavne vlasti toleriraju - sto sigurno ukazuje da ti zlocini nisu ni spontani, ni periferni, ni slucajni, vec sistematski elementi nacionalisticke strategije i da za njih vjerojatno nikada nece odgovarati njihovi pocinitelji, a jos manje njihovi idejni zacetnici, ni pred domacim sudovima ni u Haggu. AIM: A tko su subjekti prikrivajuce sutnje? VISKOVIC: Lazu selektivni subjekti, po svom ideoloskom ustrojstvu, ili po duznosti i strahu, sto je slucaj sa mnogim novinarima, a manje politicka opozicija, vjerski velikodostojnici, akademici i sveucilistarci - jer laz je primitivna i opcenito dosta sramotna neistina. Naprotiv u prikrivajucoj sutnji zaista sudjeluju, iz raznih razloga i na razne nacine, gotovo svi. AIM: A zasto se toliko suti? VISKOVIC: To je tema posebne rasprave. Zasto prikrivaju najsramotnije sovinisticko-teroristicke cinjenice ne samo vladajuci koji su za njih neposredno odgovorni vec i gotovo cjelokupna politicka opozicija koja je inace uvijek spremna da marljivo trazi i dlaku u jajetu gresaka vlasti u ekonomiji, parlamentu, socijalnoj politici, medijima? Zasto sute i nase crkve, krajnje nekrscanski neosjetljive za tragediju zrtava? Zasto suti najveci dio inteligencije, osim onih rijetkih iz nevladinih organizacija za zastitu ljudskih prava ili odkaceni u "Arkzinu", "Feralu" ili "Novom listu". Zasto sute akademici i sveucilisni profesori? Jasno, postupa se tako djelomicno zbog straha od brutalnog nasilja, na cemu je ljudski zaista tesko prigovoriti. Ali suti se i zbog toga kako je nespretno priznao jedan opozicionar jer bi posteni kriticari u ovakvim prilikama izgubili mnogo glasova na izborima. Najzad premnogi sute jer su zapravo samo razblazeni nacionalisti tzv. demokratski nacionalisti, pa kao takvi bijedno misle da je sutnja o prljavim poslovima, o ubojstvima, pljacki, nasilju nad ljudima, zenama, djecom opravdana i principijelno iz patriotskih razloga. Bijeda tog patriotizma bila je eklatantno vidljiva svake srijede na televizijskom Stranackom forumu gdje se brbljanjem sutilo o najdramiticnijim odnosima u nasem drustvu. I u toj bijedi nema bolje i losije stranke, sudjelovali su u njoj nazalost i desnicari i tzv. liberali i tzv. socijaldemokrati. AIM: Ipak o temama koje ste spomenuli neki govore, ne sute... VISKOVIC: Govoriti je nemoguce sprijeciti. Govore omrznuti marginalci. Govori se dalje stidno, u cetiri oka ili individualno pred vlastitom savjescu, ali vjerojatno sa golemom aparaturom opravdavanja koji takav govor ipak pretvara u laz. Govori se najzad i sa one "druge strane": u Zagrebu i Splitu o divljastvima srpskih sovinista, a u Beogradu i Banja Luci o divljastvima hrvatskih sovinista. Ovo posljednje nije nevazno, ali nije bog zna kako moralno i politicki snazno. Moralno je slabo jer implicira veliku laz: to cine samo oni, ne i mi. Politicki je slabo, izmedju ostalog, jer kod prosjecno postenih ljudi stvara osjecaj nevjerodostojnosti: to izmislja i blati nas neprijatelj, ili barem zlonamjerno pretjeruje, pa stoga pragmatski ne treba prihvatiti takve informacije. I to je jedno od nasljedja komunistickog mentaliteta, uvjerenje da ne treba nasjedati na ono sto klasni neprijatelj, ovdje, naravno, nacionalni, govori.

STOJAN OBRADOVIC