SDB CRNE GORE - SDB SRBIJE

Sef tajne crnogorske policije Miloseviceva "krtica" !?

tekst:

Iako je proslo vise od cetiri mjeseca od kada je crnogorski MUP potresla velika policijska afera, koja je sa rukovodecih mjesta oduvala ministra policije Nikolu Pejakovica i trojicu njegovih pomocnika, provjetravanje u tom veoma vaznom drzavnom aparatu se nasavlja. Novi ministar crnogorske police Filip Vujanovic (tu funkciju preuzeo sa mjesta ministra pravde u Vladi Crne Gore) odmah po stupanju na tu duznost urucio je otkaze bivsem nacelniku CB Podgorica Zeljku Jocicu i cetvorici njegovih najblizih saradnika. Razlog: poznati "spuski slucaj", odnosno "prekoracenja ovlascenja i iznudjivanja priznanja" od strane otpustenih policajaca. Ministar Vujanovic je suspendovao i brojne policajce crnogorskog MUP-a koji su osumnjiceni da su prekoracili svoja ovlascenja. U obavijestenim krugovima se barata sa cifrom od oko 100 uklonjenih policajaca.

Uporedo sa tom akcijom u Sluzbi drzavne bezbjednosti (SDB), odnosno, tajnoj policiji, daleko od ociju javnosti, sprovodi se cistka, nista manjih razmjera. A uporedo sa tom akcijom odvija se i cudna kadrovsko-policijska kombinatorika na relaciji Podgorica - Beograd.

Naime, poslije odlaska Boska Bojovica, sefa SDB-a Crne Gore, funkcija su razrijesena i dvojica njegovih najblizih saradnika. Novoizabrani sef SDB-a Crne Gore Vukasin Maras je, kako saznajemo, bez mnogo taktiziranja i kompromisa razrijesio funkcije Radoja Radunovica, savjetnika bivseg sefa SDB-a za podrucje crnogorskog primorja (sa sjedistem u Kotoru), kao i Bora Djedovica, doskorasnjeg nacelnika zaduzenog za oblast terorizma u SDB-u. Djedovicu je, po kratkom postupku, oduzet sluzbeni automobil i preporucena mu je penzija.

Da nije u pitanju puko biranje novog tima ljudi od strane novoimenovanog sefa tajne policije Marasa , vec nesto mnogo dublje i ozbiljnije govori i sljedeci podatak: Dragan Rajovic, vozac Boska Bojovica premjesten je u "Garazu". Ubuduce ce umjesto pomocnika ministra policije za drzavnu bezbijednost voziti kamion ili u najboljem slucaju autobus.

Odbijanje crnogorskog drzavnog vrha da nadje novi posao Bojovicu, kao i prijevremeno penzionisanje njegovih pomocnika dovelo je do obrta koji se moze vidjeti samo u dobro reziranim kriminalistickim filmovima: Bosko Bojovic, dosadasnji sef SDB-a Crne Gore, preko noci, pocetkom avgusta, imenovan je za clana kolegijuma Jovice Stanisica, sefa srpkog SDB-a, i desne ruke Slobodana Milosevica. Bojovic je dobio i zvanje zamjenika direktora Instituta bezbijednosti u Beogradu.

I Radoje Radunovic umjesto predlozenog penzionisanja, odlazi za Srbiju i tamo ekspresno nalazi posao: postaje nacelnik nekog podunavskog regiona MUP-a u Vojvodini. U Podgorici se prica da mu je, navodno, veza za taj transfer bio Mihailo Markovic, visoki funkcioner i ideolog vladajuceg SPS-a.

Boro Djedovic, u roku od 48 sati, takodje nalazi posao u Beogradu. Postao je visi savjetnik za konzularne poslove pri Jugoslovenskoj ambasadi u jednoj od skandinavskih zemalja. Trenutno je na potrebnim pripremama u Beogradu. Nasi izvori kazu da je Maras prilicno netakticno preporucio Djedovicu da ode u penziju. Medjutim, Djedovic mu je odgovorio da ako moze on (Maras) sa pedeset i nesto godina da obavlja funkciju sefa SDB-a Crne Gore, da je njemu sa trideset i nesto rano da ide u "staro gvozdje".

Od svih policijskih transfera na relaciji Podgorica - Beograd, svakako je najzanimljiviji odlazak Boska Bojovica na sluzbu kod Jovice Stanisica. Cime je ovaj nekadasnji prvi bezbjednjak Crne Gore zasluzio da, posto ga je odbacio crnogorski drzavni vrh, dobije posao kod novog gazde i sta moze da znaci prelazak Bojovica u Stanisicev stab?

Cinjenica da crnogorski drzavni vrh nije htio da nadje novi posao Bojovicu, kao i podatak da ga je odmah poslije toga uhljebio srpski SDB, mnogima ce posluziti da posumnjaju da je Bojovic sve vrijeme radio za SDB Srbije, odnosno da je bio "srpska krtica" instalirana na najosjetljivijem mjestu u Crnoj Gori. Bojovicevi oponenti u policiji, kojih nije malo, sigurno ce iskoristiti ovaj momenat i proglasiti ga prvim i najvaznijim srpskim spijunom u Crnoj Gori.

Takve optuzbe je, naravno, tesko dokazati i trebace mnogo vremena da stvari izadju na cistac. Ipak, vec sada se namece logicno pitanje: zasto Bojovic treba MUP-u Srbije (ako vec nije polozio ispit u Crnoj Gori) i koje ce poslove obavljati u Stanisicevom kabinetu?

Bojovic najbolje poznaje Crnu Goru i prilike u njoj pa je za ocekivati da ce kod Stanisica biti zaduzen za to podrucje. Radice, naravno, ono sto od njega bude trazio novi gazda. Bojovic je prava banka podataka. Kao na tacni odnijece u Beograd mnoge veoma bitne informacije za jednu obavjestajnu sluzbu (ovo pod uslovom da ih nije ranije tamo dostavljao).

Za srpsku tajnu policiju, kao produzenu ruku srpske politike, svakako su od neprocenjive vrijednosti, recimo, informacije o planovima crnogorskog rukovodstva u slucaju da Beograd pristupi totalnom razdrzavljenju Crne Gore. Bojovic je do prije nekoliko mjeseci uzivao veliko povjerenje predsjednika Bulatovica i premijera Djukanovica pa nije tesko zakljuciti da na kljucna pitanja on zna prave odgovore. I mozda ono sto je najvaznije za jednog vrhunskog obavestajca: a sta ako je Bojovic usao u sistem razmisljanja Predsjednika i premijera pa moze unaprijed predvidjeti njihove poteze? Za srpsku obavjestajnu sluzbu svakako posebnu tezinu imaju i podaci o tajnim putevima novca, nafte i cigareta u ovoj Republici.

Ima, naravno, jos mnogo stvari u Crnoj Gori koje zanimaju policijski, odnosno politicki vrh Srbije. Bojovic je covjek koji posjeduje ogroman broj najvaznijih informacija o ljudima iz svih sfera zivota u Crnoj Gori. Dovoljno je samo da Bojovic dostavi novom sefu spisak "honorarnih" saradnika SDB-a Crne Gore. U tom kontekstu posebno nije zanemarljivo sto je Bojovic kivan na predsjednika Bulatovica koji je, kako se moze cuti iz izvora u policiji, bio veliki protivnik da Bojovic ostane i dalje u policiji. Razlog za takav stav Predsjednika pouzdano se ne zna, ali se pominju dvije mogu}nosti. Prva: licna netpeljivost predsjednikove supruge Nade i Bojovicu, ili, mogucnost koja je mnogo prihvatljivija, sukob Predjsednikovog sefa obezbedjenja i licnog tjelohranitelja Zorana Ulame sa nacelniko tajne policije.

Crnogorski nezavisni nedeljnik "Monitor" nedavno je objavio zanimljiv tekst, pod naslovom "Da li je Bojovic htio da spijunira Predsjednika?" "Monitor", naime, tvrdi da je Bojovic pokusavao da smijeni predsjednikovog tjelohranitelja Ulamu, cak iznosi i podatak da je polovinom '92. godine izdejstvovao da se Ulami uruci rjesenje o suspenziji. Glavna zamjerka Bulatovicevom telohranitelju bila je da se navodno druzi sa ljudima iz podgorickog podzemlja.

Ulama je, pise "Monitor", pozivajuci se na svoj izvor, predsjedniku Bulatovi}u ispricao drugu pricu: Bojovic je od njega zahtijevao da spijunira predsjednika Bulatovica, odnosno, da mu podnosi izvjestaje sta Bulatovic radi i prica u svom stanu, automobilu, na putovanjima... Onda je uslijedio sastanak predsjednika Bulatovica, premijera Djukanovica, ministra policije Pejakovica i sefa SDB-a Bojovica. Na tom sastanku odluceno je da Ulama i dalje obavlja posao Bulatovicevog tjelohranitelja.

Kako god bilo, cinom preuzimanja Bojovica od strane srpke UDB-e, crnogorsko rukovodstvo je dobilo otvoreni samar od strane srbijanskih kolega. Tako veliki transfer, tesko da se mogao dogoditi bez znanja i saglasnosti srbijanskog predjsednika Slobodana Milosevica. Politicari, jasno je, znaju da prelazak "otpisanog" policajca takvog ranga u prvi tim, makar i druge federalne jedinice, predstavlja politicki skandal.

Prelazak Bojovica pojedinim analiticarima vec je posluzio kao nepobitan dokaz da Milosevic i uz pomoc policije plete paukovu mrezu oko Bulatovica i Djukanovica. Bas kao nekada oko starog crnogorskog rukovodstva. Sabotaza crnogorskog turizma od strane Beograda i druge slicne radnje ukazuju da Milosevicev rezim pokusava Crnu Goru destabilizovati ekonomskim putem. Socijalni bunt koji bi uslijedio kasnije, i bio dirigovan iz Beograda, doveo bi do novog "dogadjanja naroda" i nove smjene na kormilu Crne Gore. Ukoliko je Bojovic doista bio srpka krtica u srcu crnogorske vlasti onda je za potrebe Beograda, vjerovatno, organizovao i posebnu agenturu u Crnoj Gori.

No, to su samo pretpostavke. Cinjenica je da je Bojovic sada zvanicno regrutovan za srpski SDB i da sada igra u istom timu sa takvim strucnjacima za "dogadjanje naroda" kakvi su Mihalj Kertes i Maksim Korac.

O kakvm se potresu crnogorske tajne policije radi govori i pouzdana informacija o vec pripremljenoj cistki iz Sluzbe drzavne bezbjednosti svih inspektoraa za koje se zna da su bili povjerljivi ljudi odbjeglog Bojovica. Sve to upucuje da sa transferima na relaciji SDB C. Gore-SDB Srbije jos nije zavrseno sa neizvjesnoscu nasta ce na kraju sve ispasti.

Seki RADONCIC (AIM POdgorica) BOX

Bosko Bojovic je, inace, za vrijeme sluzbovanja u Crnoj Gori vazio kao kadar predsjednika Momira Bulatovica. U posljednje vrijeme Bojovicu su kola krenula niz brdo. Marta ove godine crnogorski predsjednik Momir Bulatovic formirao je stab za licnu sigurnost, sacinjen od deset policajaca i za sefa tog staba imenovao svog licnog tjelohranitelja Zorana Ulamu. Odmah potom i premijer Djukanovic se odlucio na separatno obezbedjenje, te je i on napravio svoj tim tjelohranitelja. Isto je ucinio i predsjednik crnogorskog parlamenta Svetozar Marovic. Do tada je o bezbjednosti prvih crnogorskih politicara brinulo specijalno odeljenje za obezbedjenje licnosti. Analiticari su takve poteze celnika Crne Gore protumacili kao njhovo gubljenje povjerenje u tadasnjeg ministra policije Pejakovica i sefa SDB-a Bojovica.

Crnogorski drzavni vrh je potom iskoristio poznati "spuski slucaj" i smijenio ministra policije Nikolu Pejakovica. Bojovic je tada podnio ostavku. Sumnjao je da ce i on biti smijenjen. Bulatovic i Djukanovic, pokazalo se, nijesu vise racunali na njega. Ali, ispostavlja se da na Bojovica i neke njegove bliske saradnike Beograd itekako racuna.

S.R.