TUDjMANOVA LISTA POSLUSNIH

AIM, ZAGREB, 11.10.1995. Hrvatske politicke stranke predale su nadleznoj drzavnoj komisiji potrebne izborne "papire" i od tog trenutka treci parlamentarni izbori, zakazani za 29. listopada, prakticki su poceli. Stranke su podnijele 14 "drzavnih" lista, svaka s osamdeset kandidata koji se natjecu za ulazak u veci, Zastupnicki dom Sabora, i ta brojnost primljena je sa zadovoljstvom u vladajucem HDZ-u. "I ovaj put opozicija radi za nas", izjavio je jedan od najblizih i najpriljeznijih Tudjmanovih suradnika Ivic Pasalic, aludirajuci na to da ce ovako razmrvljena opozicija imati problema i s petpostotnim izbornim pragom. A kako se "propali" glasovi pribrajaju najuspjesnijima - profitirat ce HDZ.

To je, ipak, samo djelomicno tocno. Opozicija je uspjela, istina s dosta muka, stvoriti jednu koalicijsku skupinu (Hrvatska seljacka stranka, Istarski demokratski sabor, Hrvatska narodna stranka) i jos jednu "prikrivenu" koaliciju (Akcija socijaldemokrata, Dalmatinska akcija). Vec time je napravljen iskorak u odnosu na izbore 1992., ali je on jos vidljiviji kod lista za 28 izbornih jedinica, gdje stranke kandidiraju po jednog zastupnika. Ovdje ce sedam najutjecajnijih (pridjev koji treba uzeti s rezervom) opozicijskih stranaka izaci sa zajednickim kanidatom, cime se ispravlja katastrofalan propust s proteklih izbora. Tada je HDZ odnosio pobjedu i sa samo dvadesetak posto glasova, dok su glasovi opozicije odlazili u vjetar jer je izostala elementarna volja za suradnjom.

Razjedinjenost je bila tolika da je, vec znameniti, krojac izbornih zakona Smiljko Sokol, mogao mirno spraviti zakon koji bi u drugim uvjetima bio dvosjekli mac za sam HDZ. Rijec je o vecinskim izborima bez drugog kruga, gdje je za pobjedu dovoljna relativna vecina, a kako je opozicija ukupno dobivala i preko pedeset posto, to je za nju trebalo biti lak zalogaj. Ipak, Sokol se opredjelio za ovaj izborni zakon, znajuci da HDZ-ovi kandidati tesko mogu ici preko natopolovicne vecine, a s druge strane unaprijed je racunao da ce se opozicija ponasati u skladu s tada aktualnom rugalicom - kao "rogovi u vreci". Sada je ona reagirala mozda vise u refleksnoj samoobrani, nego svjesno i planirano - da joj se jos jednom ne proda rog za svijecu. Tako opozicija ulazi u trku za 28 pojedinacnih mjesta, odakle se popunjava otprilike cetvrtina mjesta u parlamentu, s potencijalno toliko vecim izgledima, a opca atmosfera, koju je poslije ljetosnjih uspjeha Hrvatske vojske karakterizirao strah i potistenost, osjetno je bolja. Neki opozicionari cak najavljuju i pobjedu, sto bi se prije samo dvadesetak dana malo tko izustio izgovoriti i u sali.

Ipak, to vise treba shvatiti kao opozicijsko osokoljavanje nego kao realnu procjenu. Vladajuca stranka, koja je zimus u nekoliko istrazivanja radjenih za svoje potrebe navodno ustanovila zabrinjavajuci pad popularnosti, poslije "Bljeska", "Oluje" i "Maestrala" skinula je tu brigu s vrata. Sasvim je sigurno da ona i ovaj put moze racunati s najmanje cetrdesetak posto glasova, koliko je i dosad dobivala, sto se u "pretvaranju" glasova u zastupnicka mjesta efektuiralo u cvrstu natpolovicnu vecinu. Sada je uvedena i posebna lista za dijasporu (deset posto mjesta), sto se smatra sigurnom izbornom lovinom HDZ-a, a on ce ugrabiti i vecinu glasova koji propadnu onim strankama koje ne prodju izborni prag podignut s tri na pet posto (za koalicije osam, odnosno jedanaest). Tako HDZ realno moze racunati sa sezdesetak posto mjesta, koliko i sada ima, a otvoreno se navjescuje i juris na dvotrecinsku vecinu. To bi ucinilo HDZ potentnim da sam mijenja Ustav i da, sto je takodjer vec najavljeno, sadasnji "polupredsjednicki" sustav transformira u cisti predsjednicki.

Izborne prognoze radjene na bazi novinskih anketa potvrdjuju da HDZ-ov optimizam ima osnova, iako postoje razlike u rezultatima do kojih dolaze listovi "pupcano" povezani s vlascu i ostalih. Tako "Obzor" registrira dva puta veci broj glasova koje bi gradjani dali HDZ-u nego opoziciji, dok "Globus" naprotiv evidentira blago natpolovicnu prevlast opozicije. Razlika je kao sto se vidi velika, i premda ni "Globusovo" istrazivanje ne ugrozava pobjedu HDZ-a, put do dvotrecinske vecine izgleda strmiji i nesigurniji nego se vladajuci nadaju. To se sada nastoji nadoknaditi agresivnom predizbornom kampanjom u kojoj se ne preze ni od otvorene uzurpacije najmocnijeg medija, televizije, koja je vec prvog dana kampanje odbila emitirati izborni spot najsnaznije opozicijske stranke, Budisinog HSLS-a, pod djetinjastim objasnjenjem da iritira javnost jer iznosi neistine o stanju u zemlji (kao da izbori ne postoje zato da se vidi cija stranacka "istina" ima veci odjek u javnosti).

Istodobno, televizija je uredno odvrtila polusatnu storiju o izbornim skupovima Franje Tudjmana i Mate Granica na Korculi i u Dubrovniku, gdje je potonji kandidiran, i to pod vise nego mutnim obavjestenjem da je rijec o emisiji pod "pokroviteljstvom HDZ-a". Programska pravila koja je obznanila HRTV predvidjaju pracenje izbornih skupova samo u informativnim emisijama, dok se sve ostalo skupo placa, tako da se u ulozi "pokrovitelja" moze javiti ili netko tko placa ogromnim parama ili netko tko, naprotiv, sve dobiva besplatno (a ne treba se muciti nagadjanjem sto je ovdje po srijedi). Izuzme li se ovo ocito muljanje, u kojem bi da se ne radi o tipicno partijskom drzavi imala sto reci financijska policija, propagandni stozer HDZ-a cak je pokazao nesto vise profesinalizma nego prijasnjih godina.

Na televiziji se vrte spotovi cije poruke ipak ne vriste kao na proslim izborima gdje se, recimo, Istarski demokratski sabor u posebno radjenom "crticu" difamiralo kao simpatizera srpskih cetnika i talijanskih fasista. To redizajniranje primitivne propagande bilo je izgleda putokaz i za sastavljanje liste HDZ- ovih kandidata. Na njoj nema nekih od najokorjelijih "jastrebova" desnice, kao sto su Sime Djodan, Gordana Turic i Vice Vukojevic (potonjem je pripalo samo mjesto zamjenika Andrije Hebranga u "vrucim" Sesvetama, gdje se prije nekoliko mjeseci dogodilo ubojstvo jednog gradjanina u koje su bili umijesani ljudi direktno povezani s vlastima, a slucaj je ostao do danas neprocesuiran). To prividno otkriva Tudjmanove namjere da stranku ubuduce usidri blize desnom centru, oslanjajuci se pretezno na kadrove koje je sam podigao, a ne na ljude s kojima je osnovao HDZ, cije ambicije, pokazalo se, teze moze kontrolirati.

Tako se u vrhu stranacke izborne liste nasao kompletan davni vrh, provjeravan u politickim i personalnim previranjima u proteklom vremenu (Mihanovic, Susak, Valentic, Pavletic, bivsi IDS-ovac Martincic - iznimno nagradjen zbog nezajazljivih apetita Tudjmana prema Istri, Milas, Pasalic, Vrdoljak, Bebic, Katicic). No, glavna osobina tih top-10 ne proizlazi iz njihovih ideoloskih opredjeljenja, nego iz lojalnosti Tudjmanu, a to je bilo presudno i za uklanjanje Djodana, Vukojevica i Turicke. Da Tudjmanu nije bilo mrsko njihovo desnicarenje, nego samo nekontrolirano desnicarenje, pokazuje to sto je istodobno izbacio s liste i umjereno liberalnog Klarica i Segotu (koji je prosle godine figurirao kao kandidat za predsjednika Sabora), takodjer manje zbog njihove ideologije a vise zbog nespremnosti da se bas uvijek pokore poznatoj stranackoj "stezi".

Tako HDZ i dalje ostaje stranka svih opcija - od ekstremno nacionalisticke do neoboljsevicke (ako tu ima razlike), ali se jedna od njih ipak izborila za prvenstvo. To je "opcija" poslusnosti, kao jedina relevantna kategorija politickog zivota u vladajucoj stranci. A poslije izbora vjerojatno i u cijeloj zemlji.

MARINKO CULIC