ATENTAT NA LOGIKU

AIM, SKOPJE, 05.10.1995

u OVOM TRENUTKU BILO BI MNOGO BOLJE PO mAKEDONIJI DA SE RADI O INDIVIDUALNOM TERORU, NEGO O POLITICKOJ ZAVJERI, ALI STO SE NE MOZE ISKLUCITI*

I Makedoniji nikad nece biti kao sto je prije bilo. Otprilike je ovako svoje razmislanje sazeo. i svima otvorio dilemu, jedan radio slusalac neposredno poslije atentata na makedonskog predsednika Kiru Gligorova, u utorak 3 oktobra u centru Skopja. Bomba smjestena u gepeku jednog parkiranog automobila, aktivirana daljinskim upravlajcem, naprosto je raznijela predsjednicki automobil na njegovoj redovnoj marsuti, a predsedniku Gligorovu nanijela teske povrede u predelu glave koje ce, u najboljem slucaju, ostaviti tecke posljedice po nejgovo zdravlje i, opet u najboljem slucaju, zadugo ga odvojiti od drzavnickih funkcija.

Mada prva recenica ovog teksta u slobodnijem tumacenju sugerise stalnu promijenu, stalno kretanje pa makar i naprijed, njen uzrok usprotivljuej se toj logici i nudi interpretaciju po kojoj se u vjecitoj spirali uvijek vraca isto. Makedoniji se, eto, vraca atentat kao metod zaustavljanja njenog prirodnog stremeza ka najuzvicenijim nacionalnim ciljevima, a zrtvom je i ovaj put jedan autenticni, usudio bi se reci karijatidni, tumac nacionalnog interesa. Mozda je poredjenje nategnuto, a ponekom iz makedonskog nacionalnog korpusa ce se ciniti pretjerano, (uz iskrenu nadu da stanje zdravlja predsjednika Gligorova nece razvijati u pravcu koji osigurava pokrice svim mogucim preterivanjima) voalja u ovom trenutku podsjetiti na cinjenicu da je, od istih ovakvih diluvijalnih snaga, prije nekih sedamdeset godina likvidiran Djorce Petrov, najmudrija glava makedosnkog nacionalnog pokreta sa pocetka ovog vijeka. Mada se u nedostatku sluzbene istorije ovaj junak etablira u literaturnoj formi, neki dokumenti pokazuju da se njegov istinski lik nije previse rarzlikovao od romanesknog, a ova parabola neka posluzi makar toliko da se preko nje spomee jedna poruka koja svojom tezinom cini se odskace od mnogih koje osudjuju gnusni teroristicki cin. Petar Gosev, lider opozicione Demokratske partije i politicar cije su nekadasnje simpatije u ozbiljnom nesporazumu sa navim ideoloskim utemeljenjem, porucuje iz Vasnigtona, gde je u zvanicnoj posjeti, da su "neprihvatljive metode politicke borbe od kojih je makedonski narod u proslosti imao neprocjenjive stete". I ovaj put radi se zapravo o steti nanesenoj makedonskom narodu.

Kiro Gligorov je politicar posve netipican za ove prostore, a svojim nacinom ophodjenja i potezima koje vuce doima se kao da dolazi iz drugog podneblja. Kad su njegovi kolege iz onog putujuceg cirkusa od prije nekih pet godina, neko s manje, a neko sa vise razloga, ali svi ipak kocoperno navlacili one smijesne maskirne uniforme, makedonski predsjednik je tek ovlas provjerio da li su zakopcana sva dugmadi njegove civilne otmjenosti, sugerisuci tako horizonte za koje ce se zalagati i metode kako ce do njih doci. U jednom intervjuu prije dve godine, piscu ovih redova, a na pitanje dali mu se cini da je Makedonija previse oprezna i da li previse "hoda po jajima", odgovorio je da makedonska politika ide potpuno u skladu sa okolnostima, da u tome trenutku ne moze biti drugacije, jer tako nalaze razum, te da u istoriji ne treba zuriti po cijenu gresaka. Ovih dana pokazalo se do koje je mjere Kiro Gligorob bio u pravo. Korak po korak, Makedonija se sasvim primakla svojim ciljevima, dosla na sami prag potpune integracije u medjunarodnu zajednicu i dobila cjelosno priznanje o realnosti svog postojanja, cak i od faktora koji su to do sada tvrdoglavo odbijali.

Samo dan uoci atentata, makedonski predsednik vratio se iz Beograda gde je trasirao, reklo bi se, posljednju dionicu na putu ka konacnoj emancipaciji od jos uvijek prijeteceg jugoslovenskog grotla, i tom prilikom objasnio da u odnosima sa Beogradom nema nikakve misterije, da se naprosto radi o logicnom razvoju situacije. U svim spekulacijama oko toga koje politicke snage stoje iza atentata na Kiru Gligorova, ne zbog nuznog opreza koji ovakve situacije nalazu, nego naprosto jer je tako, mogu se pomenuti samo protivnici logike koju, kao svoj politicki kredo, dosljedno intepretira upravo Glogorov. U ovome trenutku bilo bi, naravno, mnogo opasnije po Makedoniju da se radi o organizovanoj zavjeri, nego da je rijec o individualnom terosristiskom aktu. Ali, ljudi su se ovdje i ranije suocavali sa cinjenicama, ma koliko one tecke bile. Zato se debela politicka pozadina ne isklucuje. Na protiv! Ovdasnji politicki folklor, medjutim, izvanredno je komlikovan, a klupko u kome su nepovratno izmijesani nacionalisti i antinacionalisti, susjedomani i susjedofobi, stara i nova emigracija, otadjbinske i uvezene snage, potpuno je nerazmrsivo. Ostaje tek nada da se po anologiji ovoga zacaranog kruga i istraga ne pocne vrtiti, stalno grizuci vlastiti rep.

Vanjskom posmatracu u ovom trenutku, jamacno, ucinice se posve cudnom cinjenica da je sef jedne drzave bio srtvom atentata u samom sredistu glavnog grada i u ulici kojom je svakodnevno putovao do svoje rezidencije do radnog mjesta. Kiro Gligorov je, dosljednoscu kojom je interpretirao svoju zamisao o civilnom drustvu na ovim prostorima, olaksao posao pociniocima atentata. Kao i obicno vozio se sa minimalnim obezbedjenjem koje je, u pravilu, oskudnije nego li je ono kod iole sujetnijeg i opreznijeg novokomponovanog biznismena, a kakvih se na hiljade svakodnevno provozaju ovim prostorom. Skandinavska distingvscija privatnog i politickog zivota ocito nije primenjljiva na Balkanu. Uostalom, ne tako davno jedan Gligorijev slicnomisljenik, glavom je platio svoju privatnost, upravo gore, na sevjeru kontinenta prema kome su uprte sve oci zeljne demokratije.

Ako je teroristicki cin izveden u ulici koja nosi isti naziv kao i drzava, imao za cilj da u Makedoniji proizvede haos, a malo je atentata koji nisu i time motivirani, onda nikako nije uspio. Makedoniji jeste nanesen sok, jeste je uzdrmao samopouzdanje, ali je ipak cvrsto ostala na nogama. Cini se ipak, uprkos nekim nevjernim Tomama, ispod skuta Kire Gligorova ustrojena postojana drzava. Predsednik makedonskog parlamenta Stojan Andov, koji po Ustavu zamenjuje predsednika Republike, uorkos neprestalnim spekulacijama oko njegovih politickih ambicija, doima se kao covjek koji tezinu i cast drzavnickih funkcija prihvata do kraja respektujuci privremenost zasnovanu na slovu najviseg zakonskog akta. Isto tako, otvorenu osudu i gnusanje prema teroristickom cinu izvrsenom 3, oktobra, iskazale su sve organizovane politicke partije i snage u zemlji, racunajuci i one na koje se pogleda ispod oka, kad god se spomene ovaj atentat. U dogledno vrijeme, zato se ne bi mogli ocekivati glasniji povici i protesti protiv aktuelne vlasti, jer bi se oni mogli dovoditi u vezu sa pociniocima atentata. Sa druge strane, sudeci prema reakcijama iz inostranstva, svi su spremni da pomognu da Makedonija prevazidje trenutnu situaciju. Za sad nema najava da bi Grcka, na primjer, pokusala iskoristiti, odsustvo Gligorova i nametati Makedoniji teze uslove u aktualnim pregovorima, a i ostali pokazali su znakove dobre volje.

BUDO VUKOBRAD