SLUCAJ VARIVODE

AIM, ZAGREB, 4.10.1995. Nekoliko dana nakon sto je Franjo Tudjman jos jednom odbacio prilicno detaljne navode Zapada na zle pojave po vojnom osvajanju "Krajine", posljednjeg cetvrtka rujna mjeseca, u kasno popodnevnim satima, dogodio se masakr srpskog civilnog stanovnistva u selu Varivode nedaleko Kistanja, kada je ubijeno devetero mjestana, nemocnih i starih ( iznad 60 godina). Ne dakle bradatih monstruma nego onih na koje se odnosio, ako se sjecate, dirljiv apel Predsjednika Republike da bez straha ostanu u svojim kucama i cekaju osloboditelje. Onima koji su poslusali, posebno nakon najnovijih HV pokusa, tresu se gace za goli zivot. Za vise stotina civila ni to ne vrijedi, ubijeni su bez po muke u zanosu nacionalne (i osvetnicke) strasti. Za trocifreni ostatak sudbina nije poznata, jer odvedeni su iz svojih domova, nakon cega se obicno za njihov zivot vise ne daje ni po lipe.

Tek peti dan po nemilom dogadjaju u Varivodama javilo se i Ministarstvo unutarnjih poslova RH svojim priopcenjem koje kaze da su "(...) u petak, 29. rujna 1995. djelatnici Policijske ispostave u Kistanjama obavijesteni (...) o lesevima civilnih osoba u susjednom selu Varivode (...) Ocevidom je pronadjeno ukupno devet leseva civilnih osoba ubijenih vatrenim oruzjem".

Naravno, istraga je u toku.

Izvjestaj Hrvatskog helsinskog odbora, koje je potpisao njegov predsjednik Ivan Zvonimir Cicak, govori o dvanaest osoba, dok policija navodi devet. Ovaj put je policija bila u pravu, jer troje je ljudi navedenih u popisu pronadjeno zivima.

Prvi na listi ustrijeljenih, koju je objavio Novi List 3. listopada, jest Jovan Beric, 75 godina star. Zatim slijede ostali

• Milka Beric (71 g.), Mara Dukic (70 g.), Ljubo Dujo Dukic (75 g.), Mirko Pokrajac (85 g.), Mara Beric (70 g.), Rajko Beric (69 g.), Spiro Beric (60), Jovan (60) i Marko Beric kojima se (za sada) zakljucuje spisak ubijenih.

U vrijeme klaonice u selu je zivjelo jos nekoliko ljudi. Sudbina Spire Dobrijevica, na primjer, nije poznata. Mirko Dobrijevic i Vukica Beric (80) nalaze se na gerijatrijskom odjelu kninske bolnice, u kojoj je bila i Bojanka Milosevic (42), navodno pod zastitom policije. Dva je dana preslusavana u policiji i od tada se za nju ne zna. Soka Dobrijevic je na sigurnom, kod svoje rodbine u Sibeniku, dok je Milan Pokrajac (77) pronadjen u dvoristu svoje kuce, potpuno neupoznat s dogadjajima tih dana. Ako vjerujemo UNCRO-u da je 11. rujna, kada su pobrojani stanovnici sela, u njemu zivjelo 17 osoba, onda prema Cicku, nedostaje jos troje, za koje se jos uvijek ne zna jesu li zivi ili ne. Medjutim, UNCRO tvrdi da nedostaje jos samo jedna osoba, dok su ostale zive i na sigurnom.

Izvjestaj Odbora sadrzi i cinjenicu da se na "zidovima kuca u kojima je izvrsen zlocin vide tragovi krvi i komadica tijela". To je potvrdio i mladjahni Christopher Gunnes, glasnogovornik UN-a, koji je novinarima ispricao da su "tragovi krvi i nasilja pronadjeni u i oko osam kuca (...) a po nekima se moze zakljuciti da su ljudi ubijeni stojeci na pragu". Jos je rekao da su tijela zrtava "masovnog ubojstva pronasli pripadnici UN-a u svjezim grobovima na kninskom groblju". To se podudara sa izvjestajem HHO-a koji kaze da su "posmrtni ostaci izmasakriranih osoba prebaceni sluzbenim helikopterom u Knin i tamo sahranjeni (...)".

Clanovi obitelji medjutim ne zele da ih se ostavi na tom groblju. Zastravljeni su cinjenicom da ubijene nije bilo moguce pokopati kao ljude, u obiteljskim grobnicama lokalnog seoskog groblja u kojem su ubijeni i da nisu dobili, kako je inace red, sluzbene obavijesti i osmrtnice.

Nekoliko dana po zlocinu svoj kriticki prilog dao je i Yasushi Akashi, posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a, koji je na svoj japanski nacin osudio zlocin, te rekao da "(...) izvjestaji o tome da su napad izvele 3-4 osobe u vojnim odorama (...). Prema Akashiu "(...) ovaj napad prdstavlja najbrutalniji pojedinacni napad na Srbe koji su ostali u Hrvatskoj (...) i ukazuje na potrebu medjunarodnog nadgledanja i zastite preostalog srpskog stanovnistva".

Hrvatska se vlast obavezala temeljito istraziti slucaj i zlocince (doslovce) privesti pravdi sto bi predstavljalo, opet prema Akashiu, "(...) korak naprijed u procesu uspostave povjerenja preostalih Srba". Osim sto je osupnut posebni izaslanik se i nada da ce "ovaj tragican incident potaknuti Hrvatsku na jos marljiviji (opa! op. au.) rad na stvaranju uvjeta za povratak ljudi koji su pobjegli iz "Krajine" (...)".

Da nece ici tako lako, neovisno o marljivosti, svjedoce podaci koje je prikupio HHO-a. Naime, vecina osoba ubijenih po Oluji, a taj broj svakodnevno raste, sahranjuju se u Gracacu, Kninu i "na drugim za to odredjenim grobljima". Prema izvjestaju Evropske Unije dnevno se, u prosjeku, ubija sest ljudi, uglavno starih i prestarih, sto je obol demokraciji na nas nacin.

Kao varljivi eho postolujnog mraka, datuma 4. listopada u viskokotiraznom Globusu, obreo se clanak ekskluzivnog naslova

• "Hrvatske vlasti uhitile su 35 vojnika HV-a, 70 policajaca i 270 civila osumnjicenih za ubojstva, pljacke, palez". Da su medjutim Globusovi novinari provjerili informaciju, saznali bi da nisu uhapseni, nego je protiv njih samo poveden postupak. Zahtjev malobrojnih opozicionara za objavljivanjem pojedinacnih imena policijskih palikuca i HV vragolana naisao je na stalozeno neckanje. Predizborna sutnja pocinje 27. listopada u ponoc. Od stvarne hrvatske sutnje boli glava.

ALEN ANIC