CRNA GORA I "LIJEVA SKRETANJA"

Podrustljavanje sverca

tekst:

Kad se rodjaci zavade, obicno biva, jedni o drugima kazu golu istinu. Ovaj put je, u intervjuu NIN-u, zapoceo crnogorski premijer Milo Djukanovic. "JUL je privrzenik ideoloski retrogardnog i apstraktnog drustva koje ne mari za ekonomske pretpostavke implementacije svoga programa. Mozda je to nekome slatka i prijemciva prica, ali kako je vec sve jednom propalo, meni to vise lici na ruzan, odsanjani san", skresao je Milo Djukanovic. U dubinama duse i on je ljevicar, samo, kaze, drukcijega kova: "Drzava socijalne pravde moguca je samo u trzisnoj ekonomiji, ekonomiji jake i sigurne privatne svojine". Razlike u u vezi s drustvenom bazom, proizvele su odgovarajuc ucnak i na drustvenu nadgradnju. "JUL je - po Djukanovicu - proizvod napadne medijske promocije i dobrovoljno mu ustupljene vlasti od strane Socijalistice partije Srbije". Prirodno je sto, kao takav, "nema moc i u Crnoj Gori" jer ovdje se, bogami, "vlast stice na izborima". Stvar s crnogorskim premijerom i JUL-om izdize se do personalnih horizonata: on javno priznaje da dnevnik dr Mirjane Markovic u beogradskoj "Dugi" ne cita kao obaveznu literaturu vec samo povremeno i da, pride, ne vidi "nikakvu uocljivu vezu izmedju crnogorske politicke scene i bilo kojeg i bilo cijeg dnevnika".

Druga strana je, takodje, brizno birala rijeci. Prvo je zelju da nesto "odgovorno naglasi" izrazio izvjesni Ratko Krsmanovic, koji je kao crnogorski kadrovik izabran za predsjednika Jugoslovenskog odbora SK - PJ : "Crnom Gorom niko od kralja Nikole do danas nije vladao sa vise moci i vlasti a manje odgovornosti, kao Milo Djukanovic". Poslije se o istoj temi izjasnila licno i dr Mirjana Markovic sa strucnom procjenom da je crnogorski premijer u stvari samo "jedan prikriveni svercer, zaposlen kao istaknuti politicar i clan partije leve orijentacije." Neka to, no je sfica JUL-a nagovijestila i svijetlu prespektivu. "Nije on jedini sercer koji osporava levicu zbog njene navodne prevazidjenosti. Oni znaju, kao sto i mi na levici znamo, da levica na vlasti istknute svercere sklanja s vlasti na mjesta koja su u svakom civilizovanom drustvu predvidjena za svercere".Ako sjecanje dobro drzi, i ako je ona nekadasnja ljevica bila prava - za svercovanje se, kao drustvenu devijaciju opasnu po socijalizam, slalo na robiju.

U ocekivanju da zainteresovane strane predju s rijeci na djelo posmatraci uocavaju nekoliko pojedinosti. Crnogorski premijer, provjereno, ne voli kad se njegove djelatnosti nazivaju ni otvorenim a kamoli prikrivenim svercom. Probali su srpski radikali: Seselju je preventivno do daljeg zabranjen pristup Crnoj Gori, a ovdasnji radikalni poslanik Acim Visnjic, zbog iste je teme, dopao tamnice. Ovdje se, dosad, najzdravije po tom pitanju bilo drzati sluzbene verzije. Ona ide ovako: Crna Gora je, pod Bulatovicem i Djukanovicem, prvi put od kad postoji, sravanila svoje prihode i rashode, pa samu sebe izdrzava. Istorijski cin je obavljen pod nevidjenim i nepravednim sankcijama - privreda pocrkala, turizam udavljen - jedino je osobena vrsta trgovine prosto buknula. Razna robna razmjena s inostranstvom, mimo sluzbenih prelaza, pod punom je kontrolom vlasti, a predsjednik Crne Gore je za premijerovo umijece u toj privrednoj grani na posljednjem kongresu njihove partije smislio jedno sasvim prikladno ime - madjionicar.

Zahvaljujuci, dakle, magiji predsjednik crnogorske Vlade prilicno uredno isplacuje penzije, izdrzava ogromno cinovnistvo i ostale prirucne drzavne sluzbe, a ne ispruza dlanove prema Beogradu. Kad moze to, moze ponekad i da podigne glas. Nije mu prvi put. Svojevremeno kad je Srbija uvela embargo na uvoz strateskih roba (krastavaca, na primjer) u Crnu Goru, nije pristao da se cijela operacija svali na nekadra ledja "trapavih cinovnika", vec je junacki priznao da se zbog svega toga osjeca

• ponizenim. Jos od tad ga bije glas "tvrdog Crnogorca", a svako malo stizu dojave sto iz ovdasnjih vladajucih krugova, sto iz Beograda, kako Djukanovic iz potaje radi za suverenu Crnu Goru. I medju ovdasnjom carsijskom opozicijom pocela su saputanja: nekad ova vlast nije smjela da podigne pogled ni pred Kertesom, sad se nadgornjavaju s Mirjanom, ko zna dokle ce (u stare dane) dogurati. Djukanovic je, medjutim, u smislu separatizma, nevino okrivljeni. Proslijedjivanje svih nadleznosti Crne Gore posljednjih godina "saveznoj" upravi obavljeno je uz pristanak, gotovo redovno i uz podstrek njegove vlade. Djukanovic i danas prica drevnu pricu od koje mnogima igra srce: "ako Crna Gora ne bude ravnopravna sa Srbijom mi smo ostavili mogucnost da izadjemo iz zajednicke drzave". Stvar i jeste u tome sto je Crna Gora, po premijerovim nalazima, i dan danas skroz ravnopravna, i sto ce, dok je ove vlasti, biti sve ravnopravnija, pa makar se u nekim buducim pregovorima Milosevicev glas brojio kao tri Bulatoviceva. U Srbiji se redovno u pravilnim razmacima pojacava prismotra nad svakim potezom ovdasnjih vlasti da se slucajno i "Crna Gora ne otcepi." Biva do suverene se Crne Gore moze doci nekako kriomice, prevratom, pa da oni za svaki slucaj budu na oprezu. Tamo je cijela prica o samostalnoj Crnoj Gori svedena na separatizam. Zagovornici suverene Crne Gore, na to redovno uzvracaju da nemaju namjeru da se "otcjepljuju" jer nijesu niciji dio.

Ovdasnje opozicione partije sutke su propratile spor premijera Djukanovica sa suprugom srpskog predsjednika - niko ni da pomogne ni da odmogne. JUL je u Crnoj Gori stvarno marginalan. Na njihovim prmocijama u Podgorici najvi{e je onih koje cisto goni zelja izbliza da vide "Slobovu familiju". Crnogorska vlast ce se postarati da tako i ostane: naravno ne zato sto vecina birackog tijela DPS, kao njihov potpredsjednik Djukanovic, smatra da je verzija socijalizma Mirjane Markovic "ruzan odsanjani san". Ako se slucajno Slobodan Milosevic ozbiljno postara da snove pretace u javu - tek ce se vidjeti ko je tu ostao vjeran socijalistickim idealima, a ko je izdao i postao "svercer i foteljas". Prica ima nekoliko poglavlja. Ovdje vec uveliko tece predizborna kampanja a vladajuca DPS ozbiljno zazire kako bi ovaj put mogla izgubiti apsolutnu vecinu. Kako bi to bio smak svijeta, nije ni cudo sto toliko brinu da se ne raspe ni jedan glas. Srpske stranke imaju zorne dokaze da radovi preko Drine nijesu obavljeni kako je planirano, crnogorske - da bi Crnoj Ggori najbolje bilo da se vrati sebi. JUl tu moze da se primi samo na tle vladajuceg DPS-a. Jos je jedan sitan razlog sto situacija nije ista kao u Srbiji: Bulatovic i Djukanovic nemaju nacna da kontrolis Mirjanu Markovic. Obrnulo se jos nesto. Najaca opoziciona partija, srpski orijentisana Narodna stranka, vec poodavno kinji ovdasnju vlast sto je dozvolila ponizavajuci polozaj Crne Gore u SRJ. Navala na ulogu "politickog centra" je veca no ikad, i DPS se udarnicki prestrojava. Crnogorcima ce se uoci izbora ponovo ka nova ponuditi jedna miroljubiva partija, podjednako sklona privatnoj inicijativi i socijalnoj pravdi, vjerna srpstvu jos odanija crnogorstvu, braniteljka zajednistva a, bogami, i ravnopravnosti. Sve to ima izgleda da prodje pod uslovom da Milosevic zbog necega nije odlucio drukcije. Gledajuci po tome kako ih je ljetos pritegao i, uvodjenjem pasosa za Makedonce, dokusurio ovogodisnju turisticku sezonu imaju razloga da strahuju. Obavijesteni tvrde da je, u julu Djukanovic od povjerljivih novinara trazio zbijanje redova, jer mu se iz Beograda ozbiljno radi o fotelji. Mozda je i ovo uzvracanje po JUL-u neka vrsta protivofanzive. Koliko se zna, Milosevic nema razloga niti ce Bulatovicevu vlast po temelju razarati; nije iskljuceno da selektivnom vatrom u pogodnom trenutku krene na proredjivanje vrha DPS. Dugo su zajedno, ne odbijaju poslusnost, samo nema nekadasnjeg poleta. Djukanovic bi tu, ipak, mogao da zakuci deblji kraj - bacen da se pod sankcijama sam snalazi isprobao je svoje trgovacko umijece, i jos kako bi, kad bi mu moglo biti, izvirio iz sjenke predsjednika Srbije pa da se i on u opstim stvarima za ponesto pita. U Crnoj Gori nije bez oslonca: Mirjana Markovic ga ne moze baciti sama, ali protiv Milosevica u vlastitoj partiji ne bi ni prenocio. Naravno, u tom slucaju, ne bi mogao racunati ni na bezrezervnu podrsku Bulatovica.

Ne zna se hoce li uskoro rasprava pod radnim naslovom "pravi socijalizam" biti nastvaljena. Nije mala sala jednog Crnogorca i nek nije premijer, pa i nek se bavi preprodajom sitne robe, proglasiti za prikrivenog svercera i jos mu, onako usput, priprijetiti. Djukanovic, poznat po strogoci prema crnogorskoj opozciji, ipak, se jos nije oglasio povodom nalaza i preporuka prve drugarice Srbije. Mimo obicaja, zar ocarani saznanjem sto su madjionicarske vjestine njihovog premijera, pretresane i u skromnom domu Tolstojeve 33, ne cuju se ni njegovi partijski drugovi.

Esad KOCAN