INTERVJU: ISMET DAUTBASIC, PREDSJEDNIK USTAVNOG SUDA BiH

FEDERACIJA CE BITI I SA BOSANSKIM SRBIMA!

AIM SARAJEVO, 25.09.95. Dr Ismet Dautbasic, profesor pravnog fakulteta u Sarajevu i Predsjednik Ustavnog suda Republike Bosne i Hercegovine, u prvoj polivoni devetog mjeseca je na celu delegacije Ustavnog suda obilazio prostor Federacije BiH, radi uvida u stanje provodjenja dvaju ustava i ocjene stanja na implementiranju Washingtonskih sporazuma, konkretnije receno zazivljavanju Federacije BiH. Stoga se i prvo pitanje odnosilo na razinu ustavnosti i zakonitosti u specificnim ne samo ratnim uvjetima, nego i uvjetima ustavmnog dualiteta kakav u ustavnopravnoj praksi jos nije poznat.

• I pored svih teskoca na koje nailazimo na planu zastite ustavnosti i osiguranja zakonitosti, u uvjetima postojanja dva ustavna rezima, mozemo s obzirom na objektivne okolnosti biti zadovoljni. Na terenu smo vidjeli da svakodnevno koncept novog drustvenog politickog uredjenja BiH ide u pravcu da Federacija BiH dobiva na znacaju, te da proces koji tece vodi ka tome da ce uskoro na podrucju koje kontroliraju legalni organi vlasti koncept federalnog uredjenja biti priveden dovrsenju. U Ustavnom sudu BiH iscekujemo cekamo da Ustavni sud Federacije pocne funkcionirati. Jedna od prepreka nefunkcioniranju federalnog suda je nedolazak stranih sudaca koje je Medjunarodni sud pravde odredio da predstavljaju medjunarodni elemenat u strukturi Ustavnog suda Federacije. Za nadati se da ce taj problem biti uskoro otklonjen, te da ce i federalni ustav dobiti instituciju koja ce stititi njegovo egzistiranje, dok ce Ustavni sud Republike nastaviti raditi onaj posao koji je u njegovoj nadleznosti, odnosno nadleznosti Republike, a mahom se odnosi na dvije oblasti- medjunarodnih odnosa i oblasti zastite teritorijalnog integriteta R BiH.

* Mnogo je dilema oko te ustavne dvojnosti u BiH. Iz redova HDZ-a se moze cuti da implementacija Washingtonskih sporazuma predpostavlja odumiranje Republike BiH, dok se iz redova SDA cuje upravo suprotno - kako je Federacija jedan element buduce cjelovite BiH.

• Nema sumnje da je koncept federalnog uredjenja BiH jedini izvjestan, jer ni jedan koncept rjesenja BiH ne moze egzistirati bez federalnog rjesenja. Sada je samo pitanje vremena implementacije, odnosno sposobnosti subjektivnih snaga da taj proces ubrzaju. Sto proces bude isao brze to ce i dualitet najvisih organa, te organa kantona i opcine, biti efikasnije rjesenje. Naravno, na obje strane ima otpora, pa ce razvoj procesa ovisiti i o politickoj volji onih koji ga provode. Ne treba biti suvise kritican, jer se radi o suptilnim i slozenim drzavno-pravnim i politickim odnosima koji se ne mogu rjesiti preko noci. Ujedno, treba se nadati da ce nemogucnost drugog rjesenja i dobra volja doprinjeti brzem prevladavanju prepreka i dilema u vezi sa egzistiranjem dva ustavna aranzmana. Ono sto ostaje u nadleznosti Republike, dakle medjunarodni odnosi i zastita teritorijalnog integriteta, je zbog toga sto je Republika nositelj suvereniteta u medjunarodnim odnosima. Kako bude sazivljavala, Federacija ce sve vise preuzimati svoje kompetencije pa i te dvije, a kada zazivi mirovni koncept u cjelini to ce preci u potpunosti u nadleznost federalnog aranzmana cime ce svaki duplicitet biti prevazidjen.

* S hrvatske strane se potencira stav da je Federacija tvorevina dvaju naroda, dok se sa bosnjacke tvrdi da je ona zajednica kantona.

• Kada se doslovno procita tekst ustava, Federacija je izraz kantonalnog uredjenja. To se vidi i po tome da kantoni ne nose nazive nacionalnog obiljezja,vec uglavnom geografskog ili neceg slicnog sto ne asocira iskljucivo na nacionalni momenat. Tacno je da se radi o federaciji bosnjackog i hrvatskog korpusa, ali se iz toga ne moze izvesti zakljucak da kantoni i cjelokupno uredjenje pored kolektivnog uvazava i individualni aspekt uredjenja. Federalno uredjenje je uvazilo dakle kako prava kolektiviteta, tako i individualna gradjanska prava. Time su uvazena i prava treceg korpusa kada sazriju uvjeti da se ukljuci i pristane na takav aranzman kakav su ova dva naroda izabrala kao jedini moguci modus vividendi gdje se moze osigurati perspektivan razvoj i jednog i drugog naroda i ocuvanja BiH u njenim medjunarodni priznatim granicama.

* Nije li sa druge strane potvrda da se radi o zajednici dvaju naroda i to sto Srbi u Federaciji nisu konstitutivni narod i nije li na taj nacin derogirana odredba Ustava BiH da su svi njeni gradjani konstitutivni na cijelom prostoru BiH?

• Nije, jer se radi o drzavnom aranzmanu nastalom izmedju dva naroda, jer su ta dva naroda "dosla pameti" da bez jednog takvog koncepta ne mogu ostvariti svoj vitalni interes. Kada i treci konstitutivni narod u BiH dodje do saznanja da je jedini moguci nacin njihovog opstanka u zajednici sa Hrvatima i Bosnjacima, on se moze pridruziti u svakom trenutku ustavnom uredjenju kakvo zagovara federalni koncept .Republicki Ustav i vlast i dalje postoje na cijelom teritoriju BiH i takvo stanje ce se zadrzati do kraja mirovnog procesa, pa prema tome nema tu nikakve proturjecnosti. Kada pak treci subjekt koji cini konstitutivni element drzavnosti BiH, dakle Srbi, odluce da se ukljuce u jedan takav aranzman, imat ce ista prava i obaveze. Dupliranje vlasti bit ce suvisno s obzirom da se u ustavnim rjesenjima Federacije radi o modernijem konceptu i koji uvazava sva tri kolektiviteta, ali i pojedinacna gradjanska prava onih koji ne pripadaju ni jednom od triju kolektiviteta. Ustavom Federacije je utvrdjeno da su konstitutivni narodi Hrvati i Bosnjaci, ali i ostali koji zive na teritoriji na kojoj Bosnjaci i Hrvati cine vecinu. Ustavom je takodjer predvidjena mogucnost da se Federaciji prikljuce teritoriji na kojima Srbi imaju vecinu. Dakle Srbi se mogu prikljuciti Federaciji ili se njome vezati nekom drugom vezom. Da je Federacija drzava ne samo Hrvata i Bosnjaka vec i drugih naroda koji zive na njenom teritoriju pokazuje i sastav Ustavnog suda, ali i sastav ombusmana. U slucaju da se Srbi prikljuce Federaciji i na njihovom podrucju ce se formirati kantoni na osnovi uvazavanja etnickog momenta, ali i druge komponente koje jednu cjelinu cine racionalnom - dakle geografske, povijesne, komunikacijske i druge. Ipak, za potpuno rjesenje tog pitanja, dakle konstitutivnosti, ne samo Srba na podrucju Federacije, nego i obrnuto, pitanje je povratka prognanih i izbjeglih na svoja ognjista. Bez njihovog povratka je nemoguce stvar prevesti onako kako je zagovaraju politicki i pravni dokumenti. Da to nece biti lako vidi se i na primjeru same Federacije, gdje proces ide sporije tamo gdje je otezan povratak prognanika i izbjeglica.

* Bi li ustavno rjesenje koje bi pretpostavilo Srbe kao konstitutivni element pomoglo projekciji buduce cjelovite i federalne BiH, ako bi se slijedom reciprociteta na podrucju pod kontrolom Karadzicevih Srba i Bosnjaci i Hrvati odmah proglasili konstitutivinim?

• Svakako. Bez takvog pristupa problemu nemoguce je da sazivi koncept federalnog uredjenja. A taj koncept trazi slobodno kretanje ljudi, roba i kapitala na cjelokupnom prostoru BiH. Medjutim, za podrucje pod kontrolom pobunjenih Srba takav koncept je nezamisliv. I dok se tamo ne nadju ljudi koji su spremni i prhvatiti koncept kako ga je utvrdila medjunarodna zajednica, nemoguce je pristupiti njegovoj realizaciji jer federalni ustav je u prvom redu djelo medjunarodne zajednice koja smatra da se problem u BiH, pa i u bivsoj Jugoslaviji ne moze rijesiti bez takva pristupa.

* "Herceg Bosna" je proslavila drugu godisnjcu. Vi, pak, uobicajeno govorite o ilegalnim tvorevinama na teritoriju BiH. Na koga ste mislili?

• Prema ustavu R BiH sve tvorevine nastale mimo njega smatram nelegalnim drzavnim tvorevinama - primjerice "Herceg Bosna", "Zapadna Bosna", a narocito "Republika Srpska". Druga je stvar sto je Washingtonskim sporazumom utvrdjeno da zateceni administrativni aranzmani predstavljaju do konacnog mirovnog rjesenja neku pravnu osnovu prema kojoj ce se odvijati pravni zivot na tom podrucju. Gledajuci sa pravne strane i sa funkcije koju vrsim, oni su vanustavne kategorije, ali uvazavajuci realne odnose to se nekako i moze prihvatiti, jer je bolje da na nekom podrucju postoji bilo kakva vlast i pravo, nego nikakva vlast i pravo. To sto je "Herceg Bosna" obiljezavala godisnjicu za mene ne predstavlja nista tragicno. To je nezeljena pojava koja se moze na "godspodski nacin" prevazici i ne treba joj pridavati onaj znacaj koji misli da zasluzuje, kako u okvirima BiH, tako i sireg okruzenja. To pogotovo u trenutku kada Federacija zazivljava i kada se tlo takvim paradrzavnim tvorevinama izmice ispod nogu. Stoga ne treba od toga praviti veliko pitanje.

* Mnogi smatraju da su najveci problemi u sprovodjenju Ustava i Federacije, kocenja na provedbi ljudskih prava, pocev od nemogucnosti slobode kretanja, ogranicavanja izdavanja dokumenata, citav niz primjera koja cesto nisu vezani za sporna i dvojna podrucja i za odnose Bosnjaka i Hrvata, nego se javljaju i na "cistim" podrucjima?

• Takve pojave zagorcavaju zivot gradjanima i izazivaju revolt i ogorcenje, jer se najobicniji ljudski i civilizacijski poslovi ne mogu rijesiti, a mogu se otkloniti uz malo razumijevanja i spremnosti na suradnju. To su ipak znaci davljenika koji se hvata za slamku i nemogavsi postici nesto vise cini takve postupke, pocev od izdavanja rodnih listova i tablica za automobile. Ti dokumenti jesu znacajni, ali gledajuci sa drzavnog aspekta i univerzalnih rjesenja takva kocenja ne mogu zaustaviti proces pokrenut ustavom Federacije, koji je mnogo siri i samo se moze kod naroda izazvati suprotan efekt, a to je nasuprot onome sto su zagovarale ekstremne strane u tom procesu - da je izbor Federacije jedini put na dugu stazu rjesavanja odnosa koji tiste jedan i drugi narod, ali i treci ako iskljucimo SDS-ovski krug na celu s Karadzicem.

* Mnogi smatraju da nefunkcioniranje pravne drzave, pocev od pravosudja pa do organa uprave, takodjer kod ljudi stvara osjecaj ugrozenosti i potencira mnoge reakcije kao sto su napustanje sredine, cak i same BiH, sto dodatno zaostrava medjunacionalne odnose.

• To je sasvim tacno. Medjutim, nakon tri i pol godine rata ljudi vise ne mogu ni da obnasaju svoje funkcije. Ljudi i ginu i odlaze, pa se tako krnji personalni sastav mnogih sluzbi, poslovi se strucne, a ponekad i suptilne naravi, ne mogu obaviti. Tako u uvjetima nesigurnosti i neimastine i to doljeva ulje na vatru, pa ljudi u ambijentu u kojom zive ne vide perspektivu normalnog zivljenja i traze rjesenja na razlcite nacine. Kad je rijec o Federaciji krivnja za takvo stanje lezi i na strani Bosnjaka i na strani Hrvata, odnosno na njihovim predstavnicima
• partijama SDA i HDZ, koje bi o tome trebale povesti vise racuna s obzirom da se identificiraju sa jednim odnosno drugim narodom. Pri tom je jako diskutabilno da li bas te dvije stranke predstavljaju stopostotno stanovnistvo bosnjackog i hrvatskog naroda. Funkcioniranje drzave se ogleda u postupku od izdavanja najobicnijeg uvjerenja, pa do pasosa. Ako su ljudi koji to rade nedobronamjerni ili neznalice, onda je normalno da ce na prvom koraku i susretu sa takvom drzavom, pri nailasku na nenormalan prijem, uslijediti reakcije koja ce biti negativne. No, ne zbog neke objektivno neotklonjive situacije, vec zbog subjektivne koja bi pak trebala biti brzo otklonjiva, kako bi ljudi ostvarivali svoja prava koja su im zagarantirana svim medjunarodnim konvencijama i domacim propisima, pocev od Ustava pa do specijalnih zakona koji uredjuju odredjenu oblast. Te probleme bar nije tesko otkloniti, a to je stvar onih koji drze vlast, dakle stranaka koje su se dogovorile da ce koaliciono graditi vlast u Federaciji. Dakle pitanje je samo njihove dobre volje. Suvremene drzave su drzave javnih sluzbi - da ljudima budu na usluzi, a ne da budu tutori i kontrolori, da traze postivanje obaveza, od poreskih do drugih, a kad je rijec o usluzi da se ta drzava ponasa na sasvim drugi nacin.

* U okviru realizacije koncepta Federacije mnoge su oci uprte u Mostar. Ustavnim aranzmanom je predpostavljeno da ce Mostar biti ne opcina nego grad. Ne radi li se o dvostrukok presedanu? Zasto Predsjednistvo R BiH nije utvrdilo status gradova i za neka druga mjesta, recimo Tuzlu, Zenicu, Banja Luku i druge, i ne znaci li utvrdjivanje Mostara gradom i njegovu podjele na dvije opcine moguci sablon i za podjelu Sarajeva na dva dijela?

• Cjelokupan proces organiziranja gradskih aglomeracija i komunalnog organiziranja je slozena tema jer je vise nemoguce odrzavati opcine sa preko 100.000 stanovnika. To pokazuje i zapadni primjer. Po federalnom Ustavu opcine vise i nece imati dosadasnje kompetencije, vec uglavnom samoupravne i donekle upravne, ali vise nece biti organi vlasti. U takvoj konstalaciji gradovi ce morati biti sastavljeni od vise opcina, pa je u tom smislu i podjela Mostara na vise opcina sasvim normalna stvar. Ali, ona ne bi trebala imati nacionalni, vec funkcionalni predznak, ma koliko bude opcina u Mostaru. Jer ako bi ta podjela bila iskljucivo na nacionalnoj osnovi, ona bi u nasim uvjetima izazvala "zlu krv". To se u stvari i pokazalo u smislu odbojnosti koja postoji prema dijeljenju. Dakle, uvjet bez kojeg se vise ne moze jeste priblizavanje samouprave gradjanima. Stoga Mostaru treba prici tako da ono sto je za Mostar dobro treba tako organizirati kako bi sluzilo dobrobiti Mostara i njegovih gradjana. To znaci da Mostar treba biti grad kakav sa svojim prirodnim, ekonomskim, kilturnim, povijesnim, saobracajnim i drugim resursima i on i jeste, a ne da bude podijeljen berlinskim zidom koji ce u

1. stoljecu nositi srednjevijekovne kriterije i rezime. Dakle, stvar je u pristupu, u tome sa kakvim se namjerama ide u podjelu tih aglomeracija. Ako je namjera da Mostar ili bilo koji drugi grad budu u funkciji svog prosperiteta, onda je njegovo razbijanje na opcine dobro doslo. U tom smislu Mostar treba biti probni kamen i od tog eksperimenta ne treba odustajati niti ga se bojati, jer postoji pretpostavka da su ljudi iz svega izvukli odredjene konsekvence.

* Ne grijesi li dakle Predsjednistvo R BiH sto se ne izjasnjava i o gradovima van teritorije Federacije, kao sto je Banja Luka recimo?

• Apsolutno! Sve velike opcine ne mogu biti vise ono sto su bile. To su nonsensi jer tako velikih opcina vise nema u Evropi. One trebaju ciniti jednu sasvim novu organizaciono - administrativnu strukturu, bez obzira kako ce se ona nazivati. U tom smislu republicki Ustav mora dozivjeti promjene, a u smislu kako ih zagovara Ustav Federacije, koji pored svih kritika koji se mogu staviti na gotovo sve njegove djelove, ipak sadrzi i neke moderne elemente koje priznaje i suvremeni svijet.

PERO JURISIN