OSTATAK OSTATKA

,AIM, Beograd, 25. 09. 1995.

Istocna Slavonija

Da li su istocna Slavonija, Baranja i zapadni Srem ostatak ostataka Krajine ili dio Srbije?

Predsjednik Koordinacionog odbora Slavonije, Baranje i istocnog Srema Goran Hadzic najavljuje izbore nove skupstine, vlade i predsjednika kao "nastavak kontinuiteta" Krajine. Istodobno, formiran je (5. septembar) Savjet Baranjsko-sremske oblasti na celu sa gradonacelnikom Vukovara Slavkom Dokmanovicem. Oba tijela se predstavljaju kao najvisa vojna i civilna vlast na tom podrucju. Hadzic ocjenjuju da je ustanovljavanje Savjeta greska: da njegovi clanovi isticu da je narecena oblast oduvijek bila u sastavu Srbije, cime se indirektno odricu od zapadne Slavonije i ostalih djelova Krajine...

Da li je rijec o prvom ozbiljnom raskolu izmedju dosad monolitnih istocnoslavonskih srpskih glavesina? Ukoliko jeste, stvar je zanimljiva. Poznato je, naime da oni svoje odluke ne donose ni u Erdutu niti u Belom Manastiru, vec po njih idu u Beograd. Znaci li Hadzicev istup da je doslo do podvajanja u Beogradu po pitanju buducnosti te teritorije ili su izostale jasne instrukcije?

Na konkretnom terenu, znacaj raskola izmedju Hadzicevog Koordinacionog odbora i Dokmanicevog Savjeta mnogo je znacajniji od otimacine za vlast pomenute dvojice. Najvaznije je - nakon uglavljivanja primirja, povlacenja trupa i artiljerije - utvrdjivanje zastupnika u politickim pregovorima o buducem statusu. Tocnije: na sto oni smiju pristati i na sto se mogu obavezati.

Dokmanovicev Savjet se proglasio za delegaciju u pregovorima. Njen sef je Milan Milovanovic, pomocnik krajiskog ministra obrane. Prije nego sto je postao glavni pregovarac prokomentirao je za "Vecernje novosti" (25. august) da bi plan da istocna Slavonija i Baranja u slijedecih pet godina bude pod protektoratom medjunarodne zajednice "mogao biti srednje rjesenje izmedju dvije krajnosti" - prve da se to podrucije "pripoji Hrvatskoj i druge, da se pripoji Srbiji". Milovanovic je naglasio da se o svemu narod mora izjasniti na referendumu, vjerojatno svjestan da je takvo sto vec zapisano u planu Z-4, gdje pise i da ce nakon isteka roka vlast direktno preci na Republiku Hrvatsku. Dojam je da je, ipak, kooperativniji od Hadzica.

Naime, Hadzic je u legendarnoj emisiji "Pecat vremena" Radio Kragujevca (17. septembar) izjavio da je "u posljednjim razgovorima sa Kopredsjednikom miirovne konferencije o bivsoj Jugoslaviji Torvaldom Stoltenbergom i britanskim diplomatom Hjuitom, nasa strana (je) kategoricki odbacila mogucnost mirne reintegracije istone Slavonije, Baranje i zapadnog Srema u sastav Hrvatske". On ne pominje nikakav medjunarodni protektorat vec se zalaze za uspostavljane mira "koji bi trajao narednih tri do pet godina, nakon cega bi se narod na referendumu izjasnio o statusu". Dakle, nepromjenjeno stanje stvari do daljnjeg, pomalo po receptima bivsog krajiskog premijera Borislava Mikelica: djelomicna demilitarizacija i ograniceno ekonomsko povezivanje. Specijalni izaslanik Generalnog sekretara UN Jasusi Akasi kaze da su istocnoslavonski Srbi pristali na primjenu nekih sporazuma o primirju i ekonomskoj suradnji.

U cemu je smisao ovih, donekle oprecnih stavova, Hadzica i Milovanovica? Obojica krajnje ozbiljno, nakon istocnoslavonskog "Bljeska" i krajiske "Oluje", shvacaju prijetnje hrvatskog predsjednika dr Franje Tudjmana da ce ukoliko izostne bezuvjetna mirna reintegracija, ona biti realizirana "drugim sredsvima". Na intervenciju Vojske Jugoslavije (VJ), koja bi - mozda - mogla osujejtiti takav razvoj dogadjaja, nitko ozbiljno ne racuna. Jos manje se vjeruje u snagu srpskog oruzja u jeku hrvatsko - muslimanske ofanzive u BiH. Cini se, zato da je stvar u necem drugom.

Americka mirovna inicijativa predvidja cjelovito rjesenje gotovo svih kriznih zarista u bivsoj Jugoslaviji u koje se ubraja i istocna Slavonija. Iluzorno je smatrati da bi ona mogla biti izuzeta iz Hrvatske, pa razlike izmedju Hadzica i Milovanovica oslikavaju, zapravo, dva pristupa onome sto se u okviru nje mogu nadati.

Prvi kao da nastoji da se na problemu istocne Slavonije rjesava kompletan problem Srba izbjeglih iz Hrvatske; njihovog povratka, reguliranja buduceg statusa i tome slicno. Ukoliko dodje do napretka, Hadzic bi automatski postao srpski lider u Hrvatskoj. U tom kontekstu, ali i ispunjavajuci uvjete Zagreba za otpcinjanje pregovora, zabranio je krajiskoj vladi u Beogradu dr Milana Babica pristup u istocnu Slavoniju. To mu i nije bilo osobito tesko. Poznato je da je srbijanski rezim sve te funkcionere optuzio za sve sto je snaslo Krajinu, a i oni su od svega digli ruke. Na svom posljednjem zasjedanju (9. septemabar), vlada dr Babica zakljucila je da Hadziceva zabrana i prihvatanje pregovora znace direkno preuzimanje njenih "obaveza i odgovornosti". Sto ce dalje, odlucice nakon konzultacija sa "naucnim i politickim autoritetima srpskog naroda".

Na drugoj strani, Savjet Baranjsko-sremske oblasti izgleda da smatra da je bolje vrabac u ruci nego golub na grani. Drugim rijecima: koncesije koje mogu dobiti od Hrvatske ako je ne opterecuju blagopocivsom Krajine, mogu biti mnogo vece od onih koje bi dobili ako problem svog statusa vezu sa problemom drugih Srba u Hrvatskoj. Moguce je da smatraju da bi takav njihov stav naisao na blagonaklonost u Beogradu. Rijec bi bila o kakvoj - takvoj kontroli desne obale Dunava, a ukopio bi se i etnicki inzenjering srbijanskog i hrvatskog rezima. Prvi bi sa izbjeglim Krajisnicima naseljavali Kosovo, drugi pak bi dobili odrjesene ruke da u Krajini naseljavaju koga vec zele.

Na kraju - sto ispada? Hadzic se kune da u "celosti sledi mirotvornu politiku Slobodana Milosevica i vlasti u Beogradu". Dokmanovic obnaroduje saopcenje u kom kaze da iza Srba u istocnoj Slavoniji stoji cijela Srbija, te da je svaka granata ispaljena na njeno tle, ispaljena zapravo na Srbiju. Hrvatska, opet, inzistira na kompletnom rjesenju do kraja mandata mirovnih snaga UN koji istice u novembru. Vremena mnogo nema. Premda Zagreb zauzet ofanzivom u BiH, tvrdi da je mirno rjesenje u istocnoj Slavonij i vec gotovo obavljeno - sve je prilicno neizvjesno. Izvjesne su dvije stvari: prava i stvarna vlast na tom podrucju je Zeljko Raznatovic Arkan sa svojim formacijama; i druga - premda su eksponirani kao kompetentni pregovaraci, od Hadzica, Dokmanovica i Milovanovica ne zavisi nista. Ono sto im Milosevic isposluje - to im je sve. Ukoliko im ta rjesenja ne bude prihvatljiva, te pokazu samovoljnost i tvrdoglavost, to ce oznaciti nestanak Srba i sa tog podrucja u Hrvatskoj.

Filip Svarm