DIRIGIRANI IZBORI

AIM, ZAGREB, 20.9.1995. Od srijede 20. rujna u 14,24 sati zapocelo je teci 60 dana u kojem roku predsjednik Republike dr. Franjo Tudjman mora raspisati nove prijevremene izbore za Zastupnicki dom Sabora. Naime, tocno u tom trenutku dosadasnji zastupnici, sto su izabrani prije nesto vise od tri godine, odlucili su gotovo jednoglasno da raspuste ovaj vazniji dom parlamenta, a na prijedlog Hrvatske demokratske zajednice. Dvojbe tako vise nema, jos samo preostaje da se sazna kada ce Hrvatska na izbore. Da li ce to biti, kako je najavljeno, posljednje nedjelje u listopadu ili prve u studenom, ili mozda kasnije. Zastupnici su prije nego li su se raspustili odglasali i set izbornih zakona i pritom se dobrano izvrijedjali i isposvadjali.

A nije tesko pogoditi da su razlozi u tome sto je HDZ, osim sto je odabrao, po svojoj procjeni, najpovoljniji trenutak, predlozio i usvojio izborne zakone koji su po mnogo cemu necasni, pa i neustavni, ili najblaze receno dvojbeni. Pokusaj da ukaze upravo na takve dijelove zakona doveo je do toga da se sa govornice moglo cuti svasta. Prednjacio je, po obicaju, dr. Sime Djodan koji je na racun liberala izgovorio da oni ni sami ne znaju tko su i sto su. A da bi potvrdio tu svoju "tezu" ustvrdio je da je najveci liberal bio Benito Mussolini. Za Vladu Gotovca je rekao da je najsuplji govornik u Evropi, Mladena Vilfana je pocastio tvrdnjom da ima cincarsku glavu pogodnu za kolac. Tomislavu Duki je porucio da je lazljivi pop i kradljivac, te izjavio da kada se tri popa nadju u raju da ce biti kraj svijeta. Predsjednik Sabora Nedjeljko Mihanovic, koji je sve to sa uzitkom slusao, pa je stoga i sam nazvan takozvanim predsjednikom, i sam se umijesao u dijeljenje etiketa pa je na Gotovcevo obrazlozenje sto je to liberalizam pripomenuo da bi po tom svjetonazoru Hrvatska jos uvijek bila pod jugo-cizmom.

Bilo je jos slicnih bisera koji su dokazivali da je prava predizborna kampanja pocela. Ako se u Saboru nisu birale rijeci onda je lako pretpostaviti sto ce se tek zbivati na predizbornim mitinzima i koliko ce se prljavog vesa javno jos oprati. Najavio je to i Slavko Degoricija jedan od prvaka Hrvatskih nezavisnih demokrata, stranke nastale otcjepljenjem dijela zastupnika od HDZ-a, rekavsi kako on svasta ima u svojoj torbici. Tko zna koliko "Jilekovih torbica" ovog casa kruzi Hrvatskom, ali cini se da je pravo pitanje hoce li njihovi sadrzaji uopce moci promijeniti sadasnje raspolozenje biraca i jos svjezu euforiju nakon "Oluje". Drugo je pak pitanje da li ce ti sadrzaji i ono sto ce biti receno uopce stici do onih kojima je namijenjeno, jer zna se da HDZ u Hrvatskoj kontrolira gotovo sav medijski prostor i da se neskloni mu mediji mogu pobrojati na prste jedne ruke.

Jos je znacajnije pitanje da li ce opozicija uspijeti sprijeciti da HDZ dobije dvotrecinsku vecinu, a kamo li pobijediti. Izborni zakoni krojeni su tako da je HDZ u njih ugradio nekoliko osiguraca koji bi mu trebali jamciti sigurnu pobjedu. Najprije, za razliku od izbora iz 1992. godine, kada je bio primijenjen mjesoviti sistem, to jest 60 zastupnika se biralo sa drzavnih lista proporcionalnim sistemom, a 60 vecinskim sistemom (ali uz jedan hrvatski specifikum da nije bilo drugog kruga, pa se u Sabor ulazilo i sa dvadesetak posto glasova) sada ce se primjenjivati pretezito proporcionalni sistem. Naime, 80 zastupnika dobit ce mandat na osnovu stranackih lista, a svega 28 u direktnom suceljavanju u izbornim jedinicama. I tu zapravo i ne bi trebalo biti spora, da izborni zakon ne predvidja da se izborni prag povecava sa tri na pet posto glasova. Namjera je jasna rjesiti se malih stranaka, opoziciju kojoj u posljednje vrijeme bas i ne cvjetaju ruze, jer sve su cesci prelasci clanova opozicijskih stranaka u HDZ, prisiliti da ide u koalicije koje ponekad i nece biti prirodne. Namjera je HDZ-a, s jedne strane, da procisti hrvatsku stranacku geografiju, ukidajuci mnoge toponime, a s druge da one bacene glasove u lavovskom dijelu pribroji sebi.

Po nekim analiticarima to, medjutim, moze za HDZ biti i dvosjekli mac jer i pored toga sto su prosli "Bljeskovi" i "Oluje", a najavljuju i "Gromovi", pa cak i pad Banja Luke, na izbore ce sami izaci samo oni koji su sigurni da ce proci prag od pet posto. Drugi ce se morati ujediniti i lako je moguce da je HDZ ucinio opoziciji uslugu na racun vlastite stete. No, takvi analiticari imaju pravo samo pod uvjetom da izbori budu posteni. A HDZ je jasno dao do znanja da takvi biti nece. Kako inace tumaciti da ne zeli da u izborni zakon udje odredba o obaveznim promatracima i kontrolorima? Bude li potrebno lako je jednu koaliciju od, naprimjer, tri ili vise stranaka srozati na devet ili deset posto, a onda ce to po pravu najjacega najvecim dijelom pripisati sebi u konto.

Kako govoriti o postenim izborima kada HDZ ne zeli ni cuti da bi prvi preduvjet za izbore trebali biti tocni biracki spiskovi i da je izbore trebalo odrzati nakon, a ne prije popisa stanovnistva koji je zakazan za ozujak iduce godine? Posebno se to odnosi na takozvanu dijasporu, koja po novom izbornom zakonu bira cak 12 zastupnika. Nitko nije imao nista protiv toga da se iseljenoj Hrvatskoj da mogucnost da kaze svoje u Saboru, ali HDZ se oglusio na sve argumente kako je moguce da netko bude biran i da bira u hrvatski Sabor ako u ovoj drzavi ne zivi, ako ovdje ne placa poreze. Nitko, bas nitko nije uspio odgovoriti kako se stiglo do brojke od 12 zastupnika i oko 420.000 iseljenih Hrvata sa pravom glasa, kada je takvih na proslim izborima bilo nesto preko sto tisuca, a s druge pak strane govori se da u svijetu ima preko dva milijuna Hrvata.

Nitko se nije obazirao ni na upozorenje da su izborne jedinice krojene po HDZ arku, da je uzeto malo ovoga, malo onoga ne bi li se tako stvorila potrebna dobitnicka kombinacija, pa ni na to da bi svaka izborna jedinica trebala imati priblizno 130 tisuca biraca, a da neke imaju svega 100, a druge preko 160 tisuca. Mnogo je i previse toga sto ukazuje da izbori nece biti legalni, pa nije cudno da ima najava nekih stranaka da bi se opozicija morala dogovoriti da ih bojkotira. Trka naprosto nije ni priblizno ravnopravna, jer ce, kako je to slikovito izjavio jedan opozicionar, sliciti na nogometnu utakmicu u kojoj jedna momcad igra u kopackama, a druga bosa, a uz to onim prvima se jedan gol broji za tri.

Izbori se odrzavaju u atmosferi opceg straha, kada se vlast i HDZ ne libe upotrebiti sve ne bi li osigurali jos cetiri godine vladavine. Duhovita i opora primjedba Dina Debeljuha iz IDS-a kako u izbornom zakonu jos samo nedostaje odredba po kojoj se izbori ponavljaju sve dok HDZ ne pobjedi mozda najbolje opisuje trenutnu situaciju u Hrvatskoj.

Sve ovo sto se dogadja istodobno je i znak slabosti i straha HDZ-a i dr. Tudjmana da izgube vlast, jer kako tvrde brojni opozicionari "olujama" se ne mogu prikriti ostale slabosti ove vlasti: od pljacki, osiromasenja stanovnistva, ubijanja demokracije, do brojnih ponizenja sto ih dozivljavaju stanovnici Hrvatske. I pored svega sto joj se dogadja opozicija tvrdi da ce izbore dobiti, a HDZ joj odgovara da ce imati konacno dvotrecinsku vecinu. Po svemu sudeci i jedni i drugi se hrabre i pretjeruju. A ono sto je za sada jedino izvjesno je da ce se u Saboru naci sedam predstavnika nacionalnih manjina od cega tri zastupnika Srba. I bez popisa stanovnistva Sabor je, naime, odlucio da Srba, nakon "Oluje" vise nema ne 12, nego ni osam posto pa stoga se privremeno van snage stavljaju dijelovi Zakona o pravima etnickih zajednica i manjina. HDZ-u ni tu nije smetalo sto je krsio Ustav, vec je naprotiv to i javno priznao, jer, eto, htjeli su biti prema Srbima velikodusni.

GOJKO MARINKOVIC