ODBRANA I POSLEDNJI DANI

Muslimansko - hrvatska ofanziva

AIM, Beograd, 16.9.1995.

Predsjednik Republike BiH Alija Izetbegovic obecao je da njegove jedinice nece iskoristiti napade NATO na bosanske Srbe u sarajevskoj zoni iskljucenja. Obecanje se postuje. Bosanski premijer Haris Silajdzic naglasio je da se to ne odnosi na druge frontove, a na sto je mislio, ubrzo se vidjelo. Kombinirane muslimansko - hrvatske trupe zauzele su, pocevsi od utorka (12. septembar), Donji Vakuf, Sipovo, Jajce, Drvar, Bosanski Petrovac...

Predstavnik za stampu Ujedinjenih nacija (UN) u Sarajevu, Kris Vernon, kaze: "Buduci da je fokus zracnih udara NATO na istocnoj Bosni, ne vjerujem da postoji neka veza izmedju te dvije stvari (zauzimanja i udara). Ipak, priznaje kao moguce da je zracnim udarima ugrozen "komandni i kontrolni lanac bosanskih Srba". Vernon je u kasnijoj izjavi dodao i da su napadi NATO po srpskim vojnim instalacijama i komunikacijama "ugrozili mogucnost kontrole na tim podrucjima i sprijecili da se kroz koridor u Posavini vrsi logisticko snabdijevanja i dovlace pojacanja".

Muslimansko - hrvatska ofanziva se ne stisava i dalje. Posljednje vijesti govore da Armije BiH napreduje, nakon sto je zauzela Vozucu, prema Doboju. Istodobno, javlja Radio Sarajevo, Peti korpus iz Bihaca spojio se trupama Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskog vijeca obrane (HVO) na prevoju Ostrelj izmedjau Drvara i Bosanskog Petrovca. Borbe se vode i kod Kljuca i Mrkonjic Grada.

Komandant Sedmog korpusa Armije BiH general Mehmet Alagic kaze da je cilj ove ofanzive "smotra jedinica Armije BiH u Banja Luci".

Informacioni mrak

Kakvo je stvarno stanje stvari na teritoriji pod kontrolom bosanskih Srba, pouzdano ne zna nitko. Unisteni su im svi znacajni komunikacijski objekti: Stolice na Majevici, Trovrh kod Gorazda, Kozara... Istocni, zapadni i centralni regioni sada vec polupriznate Republike Srpske (RS) ostali su, kako bez medjusobne veze, tako i bez veze s ostatkom svijeta. Ono sto se moze saznati je da su se glasine o izdaji, "prodaji" , tajnim dogovorima i zavjerama otrgle kontroli. Premda je dr Radovan Karadzic pokusao opovrgnuti glasine tvrdeci da nije bilo nikakvih nagodbi o prostorima zahvacenim ofanzivom, cini se da im je i on poceo pribjegavati. Tako je nedavno rekao: "Uniformisana lica sire defetizam i govore narodu da se pakuje i bjezi. Mi cemo oformiti komisiju da ispita te pojave". Sto li tek govore lokalne glavesine koje se moraju suociti s problemima sto ih je izazvalo bombardovanje i nadiranje muslimanskih i hrvatskih trupa - moze se zamisliti. Stanovnistvu u komunikacijskom mraku najteze pada prekid telefonskih veza: nakon svakog bombardovanja aviona NATO javlja se (mahom na radiju) o civilnim zrtvama - nemoguce je stupiti u vezu sa mjestom na kom se to desilo i provjeriti da li su rodjaci i prijatelji zivi i nepovrijredjeni.

Pored toga, banjalucka regija, ugrozena ofanzivom, zapala je i u informacioni mark. Tamosnja TV, nakon rusenja repetitora, jedva da se vidi i u samom gradu. Nije cudno da je skica podjele Bosne sto ju je na jelovniku na banketu u Londonu za Dan pobjede nacrtao dr Franjo Tudjman, a po kojoj bi bosanska Krajina pripala Hrvatskoj - sablasno pocela kruziti Banja Lukom. U nesto optimisticnijim i cinicnijim prognozama, perspektiva ovog grada vidi se u "zasticenoj zoni UN".

Mnogi u svemu prepoznaju "krajiski sindrom". Jednom strucnjaku izbjeglom iz Krajine ponudjen je posao i stan u Banjaj Luci. "U redu", odgovorio je on "odgovoricu na vasu ponudu za mjesec dana, kada ustanovim u cijim ce rukama biti Banja Luka."

Narodna vojska

Vojne vlasti bosankih Srba priznale su gubitak Jajca, kako se kaze, "poslije borbi na obrani pravca koji od Sipova vodi prema tome gradu", te da se "jedinice konsoliduju i spremaju za preuzimanje inicijative na tom ratistu". Kasnije je, izgleda, priznat i pad Drvara, te da hrvatske trupe kontroliraju veci dio puta Jajce - Mrkonjic Grad - Bosanski Petrovac.

Saznaje se da srpski vojnici lutaju sumama u nastojanju da se domognu svojih stabilnih linija obrane. Takodjer i da je dobar dio njih opkoljen u Donjem Vakufu. Navodi se, dalje, da srpske jedinice i nisu pruzale znacajniji otpor, da su se povlacile, te da se poginuli broje u desetinama - nikako u stotinama. Ovo posljednje ima dobru prodju u Beogradu, a rezimski mediji ili ne izvjestavaju o hrvatsko- muslimanskoj ofanzivi, ili je vidno marginaliziraju: nema ni traga publicitetu koji je imao slom Krajine.

Gubici teritorija pokusavaju se u srpskoj javnosti protumaciti na dva nacina. Prvi je da general Ratko Mladic u nepovoljnim okolnostima mudro skracuje linije dodira zrtvujuci rijetko naseljena podrucja; drugi da je rijec o neizbjeznim koncesijama diktiranim visom politickom silom. Oba tumacenja polaze da su do svega doveli zracni udari NATO. No, malo tko jos izrazava bezrezervnu vjeru u srpsko oruzje u BiH.

Nezavisni vojni eksperti u Beogradu ukazuju da je sa zauzimanjem Bosanskog Petrovca i spajanja Armije BiH i hrvatskih trupa (Bihac - Bugojno) otvoren nekadasnji "Put AVNOJA" koji bihacki dzep spaja sa teritorijom pod kontrolom vlade u Sarajevu. Smatraju zato da je iluzorno ocekivati povlacenje hrvatsko-muslimanskih trupa. I jos: da ce njihovi pripadnici upravo iz tog razloga napredovati dalje. Potvrdu nalaze u borbama oko Kljuca i Mrkonjic Grada koji brane prilaze Banja Luci. "Svaki narod najbolje zna kakva mu je vojska", kaze jedan beogradski analiticar. Prema procjenama Visokog komesarijata UN prema Banja Luci se trenutno slijeva gotovo 100 000 izbjeglica iz Donjeg Vakufa, Bosanskog Petrovca, Sipova , Jajca, Mrkonjic Grada, Kljuca... Svi oni bjeze od nadiranja muslimanske i hrvatske vojske. Taj svijet - za koga u Banja Luci prenatrpanoj krajiskim izbjeglicama nema mjesta - kisne na cestama, preusmjerava se u Prijedor, Sanski Most, Kozarsku Dubicu. Ocjenjuje se da se nalazi u mnogo goroj humanutarnoj situaciji nego izbjeglice iz Krajine prije mjesec dana: ne samo da su i siromasniji (sa manje traktora, automobila i kamiona), nego se i ne mogu nadati nekoj znacajnijoj pomoci. Jos uvijek nije zabiljezeno njihovo znacajnije prisustvo u Bijeljini. Medjutim, zlokobno zvuce odgovori visokih oficira Armije BiH na pitanja od prije nekoliko mjeseci, da li ce krenuti u ofanzivu presjecanjem koridora: "Ne zelimo presjecati koridor kako bi Srbi imali kud da bjeze".

Racunica

Rezimski mediji u Beogradu, u cijeloj ovoj frtutmi (15. septembar), slave sporazum kojim je predsjednik Srbije Slobodan Milosevic natjerao dr Karadzica i generala Mladica da povuku tesko oruzje iz sarajevske zone iskljucenja. Navodi se da su bosanskim Srbima date garancije da Armija BiH na tom bojistu nece pokretati ofanzivna dejstva, a ostavljena su im i oruzja ispod kalibra manjeg od 100 mm (izuzev minobacaca cal. 82 mm). Strucnjaci ocjenjuju da je rijec o protuoklopnom naoruzanju. Napominje se i da je povlacenje spornih oruzja vec pocelo i da je NATO zaveo moratorij na napade iz zraka sedamdeset i dva sata.

Zasto general Mladic to ranije nije ucinio, nego je dopustio da mu NATO avioni uniste vojne instalacije, komunikacije, izazovu razaranja infrastrukturnih objekata i civilne zrtve, nema ni rijeci. Takodjer, nareceni mediji ravnodusno prelaze preko cinjenica da se u sporazumu ne govori ni o obustavljanu ofanzive koja je gotovo prepolovila bosansku Krajinu. Kako ce se ta ofanziva zaustaviti - jasnog odgovora nema.

Na sto jos mogu racunati lideri bosanskih Srba i Slobodan Milosevic koji ih je nakon godinu dana raskola pokorio?

Na prvom mjestu je pritisak medjunarodne zajednice - SAD prije svega - na Zagreb i Sarajevo da obustave nadiranje. Kako tu stvari stoje, ovdje se malo zna. No, vec se javljaju upozorenja da bi ono sto bi mogao dobiti muslimansko - hrvatski vojni savez napadom na oslabljenu vojsku bosanskih Srba, preteze nad eventualnim sankcijama "sila zastitnica".

Isto tako, bosanski Srbi se uzdaju u pucanje, kako smatraju "protupridnog" muslimansko-hrvatskog saveza. Stizu glasovi da je dobro sto su veci dio izgubljenih gradova i teritorija zauzele hrvatske trupe. Prije ili kasnije, smatraju, savez ce puci i tada ce se Srbi lako obracunati sa Muslimanima, a s Hrvatima nekako nagoditi. Zasto bi se Zagreb ponovo solidarizirao sa Srbima u BiH, kao ocitim gubitnicima, nije jasno. Svoje interese na tom podrucju daleko lakse mogu ostvariti suradjujuci sa Sarajevom. Izgleda da to konacno pocinje shvatati i dr Karadzic koji je pozvao medjunarodnu zajednicu da "zaustavi agresiju Republike Hrvatske na cisto srpske teritorije".

U cijeloj ovoj prici, pominju se i Rusi kao garant opstanka srpske drzave u BIH. No, njihov angazman, uprkos sluzbenoj propagandi, vidi se na isti nacin kao i obecanja lidera Srpske radikalne stranke (SRS) dr Vojislava Seselja, ili visokog funkcionara Socijalisticke partije Srbije (SPS) Radmila Bogdanovica, koje su davali Krajini.

Premda se malo tko na srpskoj politickoj sceni i dalje uzda u sopstvene snage u borbi protiv cijelog svijeta (u sto se ubrajaju i Muslimani i Hrvati), gotovo da ne postoji spremost da se suoci sa mogucnoscu totalnog poraza. Bosanski Srbi su i dalje u prilici da zadrze 49 posto teritorija - mada je problematicno da li po mapama kontakt grupe - ali iz dana u dan to sve manje zavisi od njih. Neizvjesno je i koliko se dr Karadzic, general Mladic i njihovi ljudi u takvo sto mogu mogu uklopiti: da li ce spasavanje onog sto se od Republike Srpske spasiti da biti uvjetovano njihovim odlaskom sa politicke scene?

Filip Svarm