PREVLAKA, OPOZICIJA, TIVAT

Crna Gora - avgust, septembar

Nakon propasti jedne od "zapadnih srpskih zemalja" ("RSK"), i javnih nagadjanja o navodnim tajnim dogovorima srpsko-hrvatskih vrhovnika oko podjele teritorija, u Crnoj Gori je iznova aktuelizovano pitanje Prevlake, poluostrva koje se nakon kraha invazije crnogorskih rezervista na podrucje Dubrovnika, nalazi pod kontrolom i upravom medjunarodnih mirovnih snaga. Na to novo podizanje temperature oko Prevlake uticalo je i obnavljanje sukoba na hercegovacko dubrovackom frontu, izmedju reguralnih snaga hrvatske armije i hercegovackog korpusa vojske bosanskih Srba. Zagovornici ratne opcije iz srpskog opozicionog bloka zahtijevali su da, i zbog Prevlake ali i radi "strateski vazne" Hercegovine, Crna Gora ponovo krene na Dubrovnik, ali ovog puta, ni zvanicni Beograd, jos manje njegovi namjestenici u Podgorici, nijesu bili voljni za takvu avanturu. U skladu sa proklamovanom parolom srbijanskog predsjednika da "mir nema alternativu" crnogorska vlast se uzdrzala od ulazenja u sukob i nalkon frapantne izjave njenog premijera Djukanovica da je u hrvatsko- srpskom gadjanju po Hercegovini "dvadesetak granata palo i na tle Crne Gore". Djukanovic je takav nepokolebljivo mirotvorni stav obrazlozio dobijenim uvjeravanjem "sa obije zaracene strane" da su te granate posljedica "slucajnosti i nepreciznosti" nisandzija a ne zelje da se napadne i ugrozi Crna Gora. Ko je ispalio te granate premijer Crne Gore nije saopstio, sto je ostavilo prostora za spekulacije u javnosti da su one dosle sa "bratske" srpske strane. No, to nije toliko ni vazno. Posebno posto su se cijevi na ovom dijelu ratista ohladile, svako je ostao na svome, Srbi u Trebinju, Hrvati u Dubrovniku, pa je i slucaj Prevlake dobio sansu da se razrijesi diplmatskim a ne vojnim putem. Tim povodom padale su kraajem avgusta brojne izjave, od Djukanoviceve da "postoje realni izgledi da se taj problem rijesi dogovorom Republike Hrvatske, Republike Srpske i SRJ" do one hrvatskog predsjednika Tudjmana koji je, u jednom intervjuu, nakon duze vremena popustio po pitanju Prevalake i najavio mogucnost da ona, naravno uz odredjenu nadoknadu, bude ustupljena Crnoj Gori. Sve te najave, izjave i prognoze, svodile su se na manje-vise zajednicki zakljucak da ce i Prevlaka biti rijesena "makazama" i da su se "krojaci mapa" navodno dogovorili da Prevalaka pripadne SRJ, a dobar dio SAO Hercegovine Hrvatskoj kako bi se Dubrovniku obezbijedilo sire i sigurnije zaledje. Sve je to prethodilo americkom mirovnom planu i Milosevicevom privodjenju Karadzica, da bi nakon toga procurila infromacja da je srpska strana odlucila da prilikom svodjenja postotka svojih teritorija na dozvoljenih 49 odsto, bosanskoj strani prepusti kompletnu "SAO Hercegovinu"!? Sta ce od svega ispasti tesko je sa sigurnoscu predvidjeti, ali je sasvim izvjesno, da ce i ovi teritorijalni problemi biti resavani razmjenom ili ustupanjem teritorija i "humanim preseljenjem" nesretnog stanovnistva.

Krajem avgusta odrzana je vanredna sjednica crnogorskog paralamenta na kojoj je razmatrana novonastala politicka situacija, nakon pada RSK i americkog inteziviranja mirovnih pregovora. Zanimljivo je da je do sjednice doslo mimo volje vladajuce stranke a na zahtjev svih opozicionih partija, sto se u saveznom ili parlamentu Srbije, jos uvijek nije dogodilo, iako tamosnja opozicija nije ni priblizno raznorodna kao ova u Podgorici. Tako su u jedan front, protiv vlasti, kao kljucnog krivca za rat u koji je uvucea Crna Gora i tragicne posljedice koje trpe njeni gradjani, stali i ratoborni opozicionari iz tzv. srpskog bloka i gradjanski opredijeljeni prvaci tzv. procrnogorskih stranaka. Cetiri dana je trajal rasprava koja je bila dosta neprijatna za vladajucu stranku jer je, iz sadasnjeg mirotvornog zanosa, nebrojeno puta vracena u vrijeme kada je huskala "goloruki" srpski narod na odbranu ognjista i zazivala "oslobadjanje" teritorija do zacrtane linije Karlobag- Ogulin-Virovitica. Kada se, na kraju zasijedanja, ocekivalo da kroz zakljucke opozicija poentira visednevno potapanje vladajuce partje, doslo je do nesnalazenja najmanje opozicione stranke Socijaldemokratske koja nije htjela da potpise predloh zakljucaka ostalih opozicionih partija, iz jednog bizarnog razloga - da se previse ne nagazi i razljuti DPS. To su poslanici vecinske stranke docekali kao i ugrabili kao slamku spasa i Skupstina se razisla bez bilo kakvog usvojenog dokumenta. Ovim je, moze se reci, zapocela i predizborna kampanja za decembra naredne godine kada ce gradjani Crne Gore, nakon cetiri godine, ponovo birati svoju vlast. Opozicija se nada da ce dosadasnju apsolutnu vladavinu DPS-a ograniciti i primorati ga da ide na stvaranje koalicione vlade, dok se DPS nada da ce ostati neprikosnoven, uz pomoc medija i eventualno pomenutih socijaldemokrata koje ovdje vec porede sa srbijanskom Novom Demokratijom, satelit partijom beogradske vlasti.

Dogadjaji na ratistima u Hrvatskoj i Bosni koji rezultiraju prilivom velikog broja srpskih izbjeglica na tle sadasnje Jugoslavije, stavljaju na nova iskusenja medjunacionalne odnose u multietnickoj i multireligijskoj Crnoj Gori. Nakon protjerivanja ili preseljavanja (kako kome odgovara) 200 hiljada izbjeglica iz Hrvatske, najvise je podozrenja prema malom broju preostalih Hrvata. na meti lokalnih sovinistaa ponovo je Boka Kotorska, prije svih Tivat, gradc koji je prije par godina, povlacenjem ljudskih i matirijalnih resursa bivse Jugoslovenske ratne mornarice iz Hravtske, pretvoren u veliki vojni garnizon. Mnogo je frustriranih, kako zbog politicke zaslijepljenosti tako i nerijesenih problema, pa je pritisak na hrvatsko stanovnistvo u ovom gradu uticao da se njihov broj, u odnsou na popis iz 91. smanji za cetvrtinu. Posljednjih dana obnovljeni su stari metodi zastrasivanja i pristisaka, pocev od anonimnih poziva i poruka do otvorenih prijetnji da se "ustase sele Tudjmanu", ali aktuelna vlast obecava da ce zastiti tivatske Hrvate i sacuvati mir na tom podrucju. Upravo ovih dana, delegaciju opozicionog Liberalnog saveza, primio je, tim povodom, republicki ministar policije i dao cvrste garancije da ce prava svih gradjana Crne Gore biti podjednako zasticena. Tome se nadaju i ni krivi ni duzni tivatski Hrvati, koji iza roletni svojih stanova proviruju strahujuci da ne ugledaju nezvane goste. Ne samo zbog medjunarodnog imidza vec i vlastitog interesa, jer u predstojecim izborima na njihove glasove najozbiljnije racuna, vlast stiti crogorske Hrvate, ne ni pretjerano ubjedljivo, kako se ne bi zamjerila "srpskim" glasacima, ali ni neupadljivo i beznacajno, kako bi im sjutra, pred glasackom kutijom, mogla ispostaviti racun.

Marko Vukovic AIM Podgorica