KAKO NASELITI KRAJINU

AIM, ZAGREB, 11.9.1995. Proslo je cetrdesetak dana od kada je "oluja" pomela "krajinu", a srpsko se stanovnistvo, u jos uvijek nerazjasnjenim okolnostima odlucilo za masovni egzodus. Prema nesluzbenim procjenama, jer one sluzbene tesko je dobiti, na prostorima nekadasnjih sektora "Sjever" i "Jug" ostalo je tek pet do sest tisuca Srba, uglavnom staraca, te ponesto naoruzanih grupa koje Hrvatska vojska i policija svakodnevno "ciste". A prema popisu stanovnistva iz

1. godine tu je zivjelo oko 170 000 Srba. Hrvatska je, dakle, ostvarila svoju prijetnju da ce prostor od Gline, Petrinje, Kostajnice i Dvora preko Slunja, Korenice, Donjeg Lapca i Gracaca, pa do Knina, Obrovca, Benkovca i Drnisa vratiti u svoj ustavnopravni poredak, ali susrela se sa problemom kako sto brze obnoviti zivot i gdje naci ljude koji ce popuniti ovu ogromnu prazninu "mekog trbuha".

Prvi paradni dio reintegracije prosao je, ostavljene su zastave, table, otvorene poste, redovno vozi "Marjan Expres" od Zagreba ka Splitu, a uskoro ce prugom biti povezani i Zadar i Sibenik. Vec se moze i cestom kroz Liku, bez obzira sto nije obnovljen most kod Slunja. Sa radom su pocele i neke skole, a kao dokaz da se radi o sigurnom teritoriju u Kninu je u prosli cetvrtak zasjedala i hrvatska Vlada. Upravo ta sjednica, sto je odrzana u kninskoj tvrdjavi, pokazala je sa kakvim se sve nedacama susrece vlast i da mnogo toga nece ici kao sto je planirano. A pri tom su dominirala dva problema. Prvi, sto sa imovinom Srba, te kako vratiti Hrvate prognanike, kojih je prema sluzbenim izjavama 103 tisuce. Brojka ce se nekome uciniti prevelika, jer se predugo stvarala slika kako se radi o gotovo cistom srpskom kraju. Podaci, medjutim govore da je u nekadasnjoj benkovackoj opcini zivjelo 13.500 Hrvata, da ih je u Drnisu, gdje su cinili ogromnu vecinu, bilo oko 19.000. Slunj je takodjer bio hrvatski sa 12.000 od ukupno 19.000 stanovnika, u Glini je Hrvata bilo preko osam, a u Petrinji skoro 16 tisuca. Gotovo svi oni bili su protjerani, a imovina im u pravilu unistena, pokradena i spaljena. Iznimke su bili gradovi, kao sto su, recimo, Benkovac, Obrovac ili sam Knin, ali sela meltene vise ne postoje.

Nakon "Oluje" cijelo hrvatsko drzavno vodjstvo, od Tudjmana na nize, upinjalo se dokazivati kako se Hrvatska vojska nije ponasala na isti nacin. Kako nije bilo ubojstava, pljacki. paleza, progona. Uporno su odbijali priznati ono sto je znao svaki gradjanin, ali pritom su djelomicno ipak bili i u pravu. Naime, Hrvatska je vojska dobila vrlo ostre naredbe da se ne dira imovina i ne maltretiraju civili i toga je prvih dana ratnih operacija bilo sto bi se reklo u "normalnim razmjerama". A onda je krenula pljackaska oluja, po principu zub za zub gorjela su i srpska sela. Prvi je na takve pojave upozorio zadarsko-kninski zupan Sime Prtenjaca, ali je odmah docekan na noz i maltene proglasen izdajicom. Prtenjaca je dosao i u sukob sa zapovjednikom Knina generalom Ivanom Cermakom, jer mu je smetalo da ovaj priuceni vojnik, a zapravo zagrebacki biznismen i nekadasnji ministar, preuzima ovlasti civilnih vlasti. Da nije sve u redu kako bi to vlast htjela prikazati upozoravala je i rezimska "Slobodna Dalmacija". Pokazalo se tako da su u pravu bile brojne medjunarodne organizacije za zastitu ljudskih prava, te da su brojni izvjestaji stranih novinara istiniti, a ne dio specijalnog rata protiv Hrvatske.

Necasne rabote morao je priznati i sam Cermak, kada je u Kninu izjavio da su "nakon 'Oluje' poceli sustavno pristizati i drugi 'oslobodioci'. Obuceni u odore Hrvatske vojske mnogi su pocinili necasna djela". Nabrojio je pritom nasilna useljavanja u stanove. odnosenje stvari iz kuca i stanova... "Blacenje ugleda Hrvatske vojske - izjavio je Cermak - poprimilo je razmjere koji se vise nisu mogli trpjeti, pa je do sada uhiceno desetak pripadnika Hrvatske vojske pod sumnjom da su pocinili takva djela. Njima ce suditi Vojni sud". Zbog ovakvih pojava general Cermak pojacao je patrole vojne i civilne policije.

Potpredsjednik Vlade Bosiljko Misetic na vec spomenutoj kninskoj sjednici govorio je o primjerima palezi kuca, a Prtenjaca upitao kako on to moze obnoviti proizvodnju kada se odvoze strojevi i oprema iz poduzeca? Prema procjeni ministra poljoprivrede Ivice Gazija na ovom podrucju je ostalo oko 30.000 komada goveda, 40.000 svinja, 4,5 tisuca konja i oko 100.000 ovaca. Ministar unutrasnjih poslova Ivan Jarnjak pak navodio je podatak kako je do sada prikupljeno oko 60.000 komada stoke, a oko 15.000 komada prikupili su "donosioci raznih potvrda", koji su dobili dozvole za izvoz.

Cak i ove sluzbene izjave jasno ukazuju da ce Hrvatska imati i ima problema sa uspostavom civilne vlasti i da ce, zeleci uvesti reda, morati posegnuti i za radikalnijim potezima. U medjuvremenu predstojnik vladina ureda za prognanike i izbjeglice dr. Adalbert Rebic izjavljuje da se cak trecina prognanika ne zeli vratiti. A nece se vratiti jer su se snasli. Dobili su stalan posao, kupili stan, stekli stanarsko pravo i slicno. Da zelje za povratkom jos uvijek nema u onom obimu kako se to ocekivalo pokazuje i podatak da su dalmatinski hoteli jos puni, a racuna se da na zadarskom, sibenskom i splitskom podrucju ima oko 26.000 prognanih.

Vlada se zbog svega toga odlucila za posebnu uredbu po kojoj se sva napustena imovina stavlja pod upravu drzave. Kao glavni razlog navedena je potreba smjestaja prognanika, ali i zastite imovine velike nacionalne vrijednosti koja bi vec ove zime, bez stanara, bila izlozena propadanju. Pritom se poslo od nacela privremenog koristenja, jer time se uvazava ustavno nacelo zastite privatnog vlasnistva. Napustena imovina, dakle, ne prelazi u vlasnistvo drzave nego samo pod njenu upravu. Tu imovinu, prema ovoj uredbi, a koja ce uskoro biti pretocena i u poseban zakon, vlasnici mogu vratiti pod odredjenim uvjetima. A osnovni je da se vrate kuci i u roku od 30 dana od objavljivanja uredbe, odnosno otprilike u istom roku od donosenja zakona, zatraze povrat. Vlada nadalje zeli da se prognanici vrate sto prije pa ce onima koji to ne zele biti uskracene sadasnje beneficije, a uvest ce se i radna obaveza. Istodobno, s namjerom da se dosegne nekadasnji broj stanovnika, sistematski se "krajina" naseljava izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, posebno banjaluckog kraja, te Vojvodine, sto sve ukazuje da se u Hrvatskoj ne racuna sa nekim velikim brojem Srba povratnika.

Vladi se strasno zuri da skine s vrata sto vise prognanih i izbjeglih i da ih privremeno, kako ona kaze, vrati kucama ili naseli. Trebao bi to biti prvi kljucni korak ka normalizaciji zivota, ali jedno su planovi i zelje a drugo zivot. Jer, najvaznije je ipak ozivjeti proizvodnju koja je u "krajini" bila zadnja rupa na svirali i tek se na prste mogu nabrojiti tvornice i objekti koji ce donijeti dobit. Ponajprije to su HE "Obrovac", koja je vec stavljena u pogon i ukljucena u mrezu, pa zatim donekle "Gavrilovic", Vodovod "Zrmanja" i jos poneka mala tvornica. Prema procjenama Ministarstva rada na ovim podrucjima bilo je zaposleno oko 44.000 ljudi, ali pritom nije receno koliko u proizvodnji, a koliko u uslugama, vojsci, policiji, skolstvu, zdravstvu...

Za sada sve ukazuje da ce "krajina" jos dugo, najmanje godinu dana, biti prava krajina, da ce u njoj zivjeti vecinom vojska i policija, a da ce "pravo" stanovnistvo, osim onoga sto je ovamo vec preseljeno dekretima za potrebe zeljeznice, elektroproizvodnje, telekomunikacija, skolstva, zdravstva i komunalija, ipak pricekati. Njen nacionalni sastav biti ce stubokom promjenjen, jer iako ima glasova kako bi se neki krajisnici vratili, cini se da niti u Hrvatskoj niti u SR Jugoslaviji, a posebno ne u "Republici Srpskoj", za takvo sto nema dobre volje. Po svemu sudeci obavljena je jedna od najvecih trampi imovine i stanovnistva u povijesti ovih nasih prostora.

GOJKO MARINKOVIC