MAKEDONIJA NECE U NOVE DRZAVNE ZAJEDNICE

Intervju s Dmitrom Mircevim, makedonskim ambasadorom u Sloveniji

AIM, LJUBLJANA, 7.9.1995. Americki "paket" prijedloga za mir na Balkanu jos uvijek nije javno objavljen, iako se iz svakodnevnih detalja na politickoj sceni moze zakljuciti koliko je obiman i sta je sve pod crvenom trakom kojom je obavijen. Vijest od prije nekoliko dana da je americki pregovarac Richard Holbrook, nakon razgovora sa srpskim predsjednikom Slobodanom Milosevicem, boravio u Skopju gdje je predsjedniku Gligorovu iznio ideju o potencijalnom ukljucivanju Makedonije u buducu (kon)federaciju balkanskih drzava, nije iznenadila samo makedonsku, nego i javnost u svim novonastalim drzavama na podrucju Balkana. Da je makedonski drzavni vrh ozbiljno shvatio prijedlog svjedoci i podatak da je Savjet za nacionalnu bezbjednost Republike Makedonije zasjedao do kasno u noc, sto je objavljeno, ali nije objavljeno sta je o americko- srpskom prijedlogu rekao.

Prof. dr. Dmitar Mircev, ambasador Republike Makedonije u Sloveniji, kada smo ga zamolili da komentarise ovu ideju i iznese stavove koje je njegova zemlja zauzela, rekao je slijedece:

• Ovo nije prvi pokusaj ili inicijativa da se od republika, danas samostalnih drzava nastalih na nekadasnjoj jugoslavenskoj teritoriji, pokusa napraviti nekakva nova drzavna tvorevina. Srpski predsjednik Milosevic vec je nekoliko puta nudio mogucnost nastanka nove federacije ili konfederacije, cak je to nudio i Rumuniji i Grckoj. Makedonija je prije nekoliko godina bila spremna razgovarati sa svim republikama o zajednickim oblicima zivota, koji su ukljucivali i mogucnost federacije ili konfederacije. Medjutim, nakon rata u Sloveniji, rata u Hrvatskoj i, posebno, nakon svega sto se dogadja u BiH, Makedonija sa podozrenjem gleda na sve ideje koje ukljucuju bilo kakvo povezivanje.
• Bile su cak i ideje o pravoslavnoj konfederaciji u kojoj bi bile Grcka, Rumunija, Bugarska i, naravno, Srbija, pa cak i Rusija.
• Nas strateski stav je bio da na Balkanu nisu potrebne nikakve nove politicke podjele, odnosno da prvo treba sve uciniti da se prestane sa ratom, pucanjem, da se dodje do mira, a onda da se zapocne sa dogovorima o obnavljanju ekonomskih, kulturnih i odnosa na drugim podrucjima koji obuhvataju normalne medjudrzavne odnose. Drugim rijecima, to znaci da Makedonija nece ucestvovati u razgovorima koji predvidjaju nastanak bilo kakvih oblika asocijativnih odnosa ili nastanka novih drzavno-politickih oblika povezivanja. Naravno, americki prijedlog, ideja je "paket" ciji su dijelovi manje-vise kompaktni i sadrze prijedloge za sredjivanje odnosa medju drzavama nastalim na teritoriji Jugoslavije i na Balkanu uopste, medjutim, u tom paketu nije sve prihvatljivo za sve. Zbog toga mi ne mislimo ni zapoceti razgovor o tim idejama, konfederacijama, federacijama itd. Naravno, ovdje je BiH u specificnoj i najtezoj situaciji. Ukoliko neki od tih oblika garantuju i obezbjedjuju mir u BiH, o cemu odluku mora samostalno donijeti drzavno rukovodstvo BiH i ukoliko procjeni da ti prijedlozi obezbjedjuju mir i suradnju izmedju naroda, onda to treba prihvatiti. Medjutim, ukoliko se radi o drzavnim oblicima koji to ne obezbjedjuju, nego doprinose novoj dezintegraciji ove nesretne drzave i njenih ljudi, te ideje, naravno, treba preispitati i o njima dobro razmisliti.
• Gospodine ambasadore, u tom kontekstu, za Makedoniju je veoma vazno i albansko pitanje. Bilo je tu i nesporazuma i konflikata, pa Vas molim da kazete nesto o polozaju Albanaca u Makedoniji i uporedite njihov polozaj sa polozajem Albanaca na Kosovu.
• To pitanje mi svodimo na pitanje manjinskih prava Albanaca kao i svih drugih u Makedoniji, paralelno sa ispunjavanjem i zadovoljavanjem prava Makedonaca koji zive kao manjina u susjednim drzavama. Sto se toga tice, nasa ustavna rjesenja i prakticno-politicko ponasanje doprinose tome da se ova pitanja rjesavaju na evropski nacin i po evropskim standardima. Moram reci da uprkos pritisku albanskih politickih struktura, i izvana, te ekstremnih grupacija u Makedoniji, ta pitanja su donekle predmet konfliktualizacije izmedju vecinske i manjinske grupe. Treba medjutim reci da albanske politicke stranke u Makedoniji ucestvuju u politickom zivotu, zastupljene su u parlamentu, imaju pet-sest ministara u vladi i da vrlo odgovorno saradjuju sa svim drugim politickim subjektima u zemlji na tim pitanjima, kao sto je na primjer pitanje obrazovanja, zaposljavanja, lokalne samouprave. Moze se slobodno reci da u Makedoniji tece jedan proces u kojem albanska manjina i u praksi stice sva ustavna prava. Moram dodati da i, kada je rijec o pravima covjeka i, posebno, manjina, u okviru Konferencije o Jugoslaviji je predvidjeno i posredstvo Zapadnoevropske unije u razgovorima i rjesenjima koja su u toku u Makedoniji. Gerdt Arens, koji je od konferencije zaduzen da radi na pitanjima medjuentickih odnosa u Makedoniji, veoma je aktivan tako da je postignuta jedna relaksacija, padanje napetosti u praksi nakon incidenata do kojih je doslo - oko univerziteta, upotrebe jezika. Sve to stvara jednu klimu uspjesnijeg rjesavanja odnosa na sirem prostoru Balkana. Da bi uspjesnije priveli kraju ovaj proces od medjunarodnih institucija i od organa Konferencije o Jugoslaviji trazili smo da nam dostavi analizu o tome kako su druge balkanske drzave rijesile situaciju oko zastite ljudskih prava i zastitu manjina, uz obavezu da preuzmemo sva rjesenja koja su bolja od postojecih u Makedoniji. Iako je od tada proslo dugo vrmena, nismo dobili ni jedan prijedlog koji bi bio bolji od nasih postojecih, tako da se nasa aktivnost polako prebacuje sa ovih na stvarne probleme, socijalne, ekonomske, koji se ticu svih gradjana, a ne samo albanske, turske ili srpske manjine u Makedoniji.
• Smirivanje tih konfliktnih odnosa najvise zavise od situacije u Makedoniji, ali ne samo od nje. Koliko na te napetosti utice medjunarodno okruzenje u kojem se Makedonija nalazi?
• To naravno ima velik uticaj, pogotovo sto jos uvijek postoje romanticarsko-nacionalne strategije, kako u Srbiji, tako i u Bugarskoj i Albaniji, da o Grckoj ne govorim. Cinjenica je da medjunarodna zajednica vrsi pritisak da se te ideologije stave u "out". Ratom u Bosni i Hrvatskoj one su se pokazale potpuno sterilnim i tragicnim. Poslije bosanskih i hrvatskih iskustava te ideologije su napola sahranjene. One jesu produkt istorijskih okolnosti i nacionalne neizivljenosti mladih drzava koje su na Balkanu nastale u posljednjih stotinjak godina. Gradjanske strukture u njima su, zbog kasnjenja kapitalizma dosta fragilne i slabe, ali se prostor za nacionalisticke strategije otvaranjem prema Evropi sve vise smanjuje.
• Nekoliko puta govorite o iskustvu, bolje reci o trpljenju i ubijanju Bosne i njenih ljudi. Kakvi su odnosi izmedju dvije zemlje?
• Ja sam vec rekao da su nasi odnosi veoma dobri. Makedonija u okviru svojih mogucnosti pomaze i ekonomski, pomaze brojnim izbjeglicama iz BiH, kojih ima vise od dvadeset tisuca, djeca se ukljucuju u skolovanje, standard tih porodica je skoro isti kao i standard prosjecne makedonske porodice. Medjutim ti odnosi jos uvijek nisu na takvom nivou na kakvom bi morali biti medju drzavama koje su blizu i koje su bliske jedna drugoj, tako da bi morale biti svakodnevno u kontaktu. Diplomatski odnosi su uspostavljeni, ali jos uvijek nisu razmjenjeni ambasadori. Pretpostavljam da ce to biti jedan od prvih neposrednih koraka. Bilo je vec dogovoreno da ministar Ljubjankic zvanicno posjeti Makedoniju, ali to je sprijecila njegova tragicna smrt. Naravno, poziv je ostao otvoren za ministra Sacirbegovica. Imam informaciju da su se ministri Sacirbegovic i Crvenkovski dogovorili da se sretnu u toku ovog mjeseca u New Yorku i da ce tada dogovoriti oko prosirivanja i konkretizovanja saradnje, pa i otvaranje ambasade, jer postoji dosta prkticnih, ljudskih, svakodnevnih pitanja koja ce se lakse rjesavati kada se otvore ambasade. Inace, politicki stavovi su skoro identicni, tako da smatram stetnim neke izjave koje tvrde da su dvije drzave daleko (geografski) jedna od druge i da sa uspostavljanjem tjesnjih odnosa ne treba zuriti.

ZORAN ODIC