RAT PLAKATIMA

Sarajevo Sep 7, 1995

STO SDA ZAMISLI, SDP OSMISLI

AIM TUZLA, 4.09.95. Tuzlanske su ulice osvanule bez ijednog plakata. Iste su aktivisti Foruma gradjana Tuzle oblijepili po citavom gradu izrazavajuci njima svoj protest prema ratu. Na konferenciji za stampu SDP-a, potpredsjednik bivsih "crvenih" (danas "zelenih"?), Sead Avdic javno je priznao da je on izdao nalog za njihovo uklanjanje. Ne objasnjavajuci u potpunosti svoj cin, Avdic je prisutnim novinarima dao naslutiti tek jedno: plakate nisu bile podobne! Procjenjivanje podobnosti ili nepodobnosti necije aktivnosti (zanat kojem su, uostalom, svi komunisti izuzetno vicni) Avdic je ucinio u svojstvu zamjenika nacelnika opcine Tuzla.

Kako i zasto su plakati postali "nepodobni"? Osvanuli su na gradskim ulicama negdje u vrijeme dolaska prognanih Bosnjaka iz Srebrenice, tiskani su u tri razlicite forme, a zajednicki im je "solar", kip preuzet od cetiri statue koje krase gradski most Kipovi, inace simbol ovog grada, a kojeg je izmedju dva svjetska rata modelirao poznati vajar Franjo Leder. Dakle, na jednom je plakatu prepoznatljiva tuzlanska statua, a ispod nje je ispisano

  • "Qvo vadis?" Na drugom takodjer gradski simbol ali uz poruku - "Vratite mu vjeru u drzavu", dok je na trecem takoder tuzlanski kip, bez ikakve poruke ali s crnim pticama koje oko njegove glave kruze.

Prvi dogovor na plakatiranje uslijedio je iz ovdasnjeg ogranka vladajuce SDA, u Tuzlanskim prilikama inace nevladajuce stranke. Naime, ubrzo se na tuzlanskim ulicama nasao esdeaovski plakat na kojem su umjesto tuzlanskog kipa prikazane izbjeglice, a umjesto zahtjeva za povratak "vjere u drzavu", SDA istice - "Vratite im vjeru u zivot" . Time je rat plakatima, ali i rat oko plakata otpoceo.

Kako na esdeaovski plakat niko nije reagirao vec se njegova pojava dozivila kao na jos jedan neuspjeli pokusaj blacenja i rovarenja po gradjanskoj Tuzli, SDA je otpocela kampanju protiv Foruma gradjana s glavnim argumentom - plakati! Predvodnik hajke, izvjesni Sead Jamakosmanovic, inace SDA-ov sef u kantononu, za plakate izjavljuje da su "poturanje Bosnjacima" s nakanom izazivanja sukoba izmedju prognanika i domicilnih Tuzlaka. Ptice s jednog od plakata Jamakosmanovic shvaca kao "prognanike iz Srebrenice koje ugrozavaju Tuzlake"!? Svoje subjektivno vidjenje plakata esdeaov lider javno je protumacio kao "poruku koja moze izazvati sukobe medju samim Bosnjacima". Nadalje, Jamakosmanovic na plakatima vidi i druge stvari koje ostali i pored naprezanja nisu mogli uociti, poput "kriscanskog znamenja"!? Izanalizirajuci tako na opce iscudjavanje pomenute plakate, Jamakosmanovic je na svojoj konferenciji za stampu odrzanoj u Tuzli novinarima saopcio da, zapravo, Forum gradjana i "neke struje u Tuzli" rade protiv politike RBiH i naroda, upotpunjavajuci svoju tvrdju rijecima:"Oni su prononsirani srbofili koji idu na ruku agresoru!"

Potom ce dopredsjednik Opcinskog odbora SDA Tuzle, Adnan Jahic, Forum gradjana i ostale gradske organicazije okvalificirati kao, naravno, petokolonase, a "potparol za sva vremena" kako se u ovdasnjim novinarskim krugovima tepa SDA-ovom glasnogovorniku Ismetu Grbi (covjek je, naime, s istim zarom taj posao ne tako davno obavljao i za komuniste) izjavljuje kako on, eto, "ima dojam da u Tuzli dominira jugonostalgicarska struja, a ta jugonostalgicarska struja je uvijek puhala u jedra tzv. velike Srbije, sto je slucaj i danas".

Kako vladajuca SDA svaki dogadjaj vezan za ovaj grad iznova pokusava iskoristiti za obracun s gradjanskom vlasti Tuzle i rusenje sada vec medjunarodnog ugleda ovdasnje oaze zajednistva, i ovaj su slucaj automatski "prisili" tuzlanskom gradonacelniku, predsjedniku opozicijske UBSD, Selimu Beslagicu. Ovaj je, pak, nakon Grbine izjave javno priznao: "Jesam, puhao sam u jedra velike Srbije, ali da ode sto dalje od Bosne i Hercegovine. To se pokazalo u sudbonosnim trenutcima za grad 15. maja 1992." Dalje, Beslagic se zapitao "moze li normalnom covjeku biti logicno da me cetnici proglasavaju ratnim zlocincem, a utjecajni pojedinci vladajuce SDA jugonostalgicarem". Ponavljajuci da za njega osim Bosne i Hercegovine nema druge domovine Beslagic je prebacio esdeaovcima lopticu rijecima:"Ja ni sa kim nisam pregovarao ni o simetricnoj, ni asimetricnoj Jugoslaviji!"

Aktivisti Foruma gradjana su poruke funkcionara SDA okvalificirali kao svojevrstan "pritisak totalitarnih struja s ciljem gusenja gradjanske inicijative na tlu RBiH". Reagiranja vladajuce SDA Forum gradjana tumaci kao pritisak na one koji svojim angazmanom "zigosu snage sto javno i tajno pregovaraju s agresorima oko etnicke podjele BiH, sto razotkrivaju njihovu dvolicnost koja se manifestira u javnom zalaganju za multikulturu a prakticnom radu na etnickom preseljenju naroda u domovini". Proizvoljnu "umjetnicki obradu plakata" clanovi Foruma odbacili su uz poruku da utjecajniji clanovi SDA izmisljaju stosta kako bi u drugi plan gurnuli stvarne probleme.

No, za nestanak plakata s tuzlanskih ulica ipak nije odgovoran SDA, s obzirom na njeno minorno ocesce u gradskoj vladi, vec, po osobnom priznanju, potpredsjednih bivsih komunista Sead Avdic.

  • Postavljanje plakata niko nije odobrio. Nisu reagirali mi organi sigurnosti. Posto je neko povezao pojavu plakata i za SDP, ja sam dao nalog za skidanje plakata. Rat je gospodo! To mora biti jasno svima. A, plakate je morao neko odobriti, pokusao je objasnjasniti svoj cin Avdic.

Tako je politicku volju, u Tuzli nemocne SDA, prakticki provela SDP. Ova je partija, uz deklarativnu gradjansku orjentaciju, zapravo koalicijsko-vladajuca stranka uz vodecu UBSD u Tuzli. U parlamentu je SDP, navodno, opozicijska stranka ciji se celnici, poput Avdica, zure da ispravi ono st nisu ucinicli "organi sigurnosti" (citaj vladajuca SDA).

Nakon svega ovdasnji se gradjani pitaju: Qvo vadis Tuzlaci? Puteva i zelja mnogo, a otvoren samo jedan - onaj prema vladajucoj stranci. Njime se sve postize i dostize. Na tom putu etika i estetika postaju znacajne dimenzije politicke podobnosti. Mjesaju se po starom, oprobanom receptu, kao u slucaju tuzlanskih plakata. Razlika je jedino sto ova vlast zaista ne propisuje norme etike i estetike, sto su pokusaji dozvoljeni, ali izvedba nije nimalo izvjesna. O njenoj upitnosti brinu se "cuvari osjecaja gradjana".

Zapravo, rat plakatima pokazao je neraskidivu sponu bivseg i sadasnjeg rezima. Cak i kad organi sigurnosti nemaju volje, a najvjerojatnije ni razloga za represiju (zabranu), otrcani "crveni karanfili" metamorfoziraju se u "suncokrete" koji se okreci izvorima svjetlosti zvana Vlast. Po interpletacijama ex- komunista demokracija i sloboda su "trice i kucine". Ako se bude pitalo njh i sadasnju vlast nad nasom glavom, takva tvrdnja, nazalost, i nije daleko od istine.

VEHID JAHIC