OLUJA ZA NOVE KARTE

AIM, ZAGREB, 9.8.1995. Vojno-policijska akcija Oluja je zavrsena, Krajina kao politicki pojam vise ne postoji. Na kninskoj tvrdjavi vije se ogromna hrvatska zastava. Hrvatski ministar obrane, Gojko Susak, kaze da je cilj postignut - u bivsem juznom i sjevernom sektoru uspostavljen je pravni poredak Hrvatske, vojska i policija stale su na hrvatske granice. Po bivsoj srpskoj para-drzavici isticu se ogromni posteri - ostali od proslih izbora, a mozda spremljeni i za naredne - s Tudjmanovom slikom i tekstom: Covjek koji pobjedjuje. Hrvatska odusevljeno slavi. S pjesmom docekuje vojnike koji se vracaju s ratista. Oslobadjanje Krajine oznacava se kao briljantna i povijesna akcija. Vrhovnistvo je zasuto cestitkama, mediji ih uredno objavljuju.

Oluja je trajala od petka ujutro do utorka navecer, kada se predao 21. korpus srpskih pobunjenika. Njegov zapovjednik, general Cedomir Bulat, cestitao je na pobjedi nacelniku Glavnog stozera Hrvatske vojske, generalu Zvonimiru Cervenku, predajuci mu korpus od oko tri tisuce vojnika s cjelokupnom vojnom opremom. S vojnicima je u okruzenju u podrucju Topuskog bilo i desetak tisuca civila. Cak i oni koji nisu iznenadjeni padom Krajine, iznenadjeni su brzinom kojom se to dogodilo. U svojevrsnom blitzkriegu Hrvatske vojske sudjelovalo je nekoliko faktora.

Prvo, cinjenica da je Hrvatska vojska izrasla u vrlo snaznu, dobro naoruzanu, sjajno uvjezbanu i visoko motiviranu armiju. Srpski joj pobunjenici nisu dorasli. Naspram najvise pedesetak tisuca Marticevih boraca, umornih i jadnih, stajala je najmanje tri puta veca snaga, usto mlada i silna. Neki vojni analiticari misle da je Hrvatska vojska u ovom trenutku najbolja na podrucju ex-Jugoslavije. Mada se zna da Jugoslavenska armija jos uvijek ima vise oruzja, smatra se da joj je narasla hrvatska vojna moc svakako al pari. Sto ce to znaciti - tek ce se vidjeti. Mozda to da ce zapovjednici te dvije armije krojiti novu kartu Balkana.

Drugi je razlog hrvatskog uspjeha u neuspjesnosti, slabosti i rasulu druge strane. Svi su analiticari iznenadjeni pomanjkanjem otpora na srpskoj strani. Ocekivalo se da ce se Knin zestoko braniti, ali mnogi smatraju da je upravo njega bilo najlakse uzeti. Tvrdi se da je pao jos prije sest mjeseci, kada su se hrvatske snage, nakon operacije u Livanjskom polju, pocele priblizavati s bosanske strane. Zauzimanjem Grahova i Glamoca doslo mu se na domet topnistva. Koliko je to bilo presudno pokazuje cinjenica da je glavni udar sada izveden upravo s te, bosanske strane.

Kad je pao Knin, sve drugo je bilo pitanje vremena. Ne zbog strateskog znacaja tog grada - ima u tom smislu vaznijih tocaka - nego zbog njegova ogromnog simbolickog znacenja. Nije bilo motiva da se brani Krajina - prvo zato jer se i u srpskim redovima odavno smatra kako je ona za Srbe izgubljena, pa se tim slijedom polako ali ustrajno praznila. A drugo zato jer je rezim u Kninu napravio sve da ga nitko, pa ni vlastiti narod ne podrzava.

Medjutim, ono sto je u korijenu sasjeklo svaki otpor bila je panika do koje je doslo nakon strasnog granatiranja Knina i ostalih krajinskih gradova i to iz sveg oruzja. U tome se slazu svi analitiari. Cak i vlasti bliski vojni komentator Fran Visnar, napominjuci da ovoga puta nije bilo faktora iznenadjenja, kaze da je stanovit sok na srpskoj strani izazvalo "precizno, razarajuce, uzasavajuce bombardiranje Knina pri cemu je Hrvatska vojska iskoristila svoju maksimalnu topnicko-raketnu snagu". Visnar smatra da se to pokazalo odlucujucim i naglasava da su se s tim prizorom Srbi suocili na svim dijelovima fronte.

Nezavisni vojni analiticar, general Karl Gorinsek, smatra da je rijec o taktici spaljena zemlja, koju su Srbi primjenjivali u svojim osvajanjima. Prvo se masovnim raketno-topnickim udarima slomi svaki otpor, a onda otvorenim prolazima nastupa pjesadija. Silan udar na Knin - zbog kojeg je cijela akcija vjerojatno i dobila operativno ime Oluja - izazvao je potpunu demoralizaciju kninskih trupa. Takvu da su prvu noc nakon njegova pocetka iskoristili za povlacenje.

U medjunarodnoj je zajednici to neselektivno granatiranje Knina izazvalo odbojnost, bez obzira sto se sada objasnjava kako je ono bilo namijenjeno razbijanju volje za otporom, a ne masakru nad civilima ni osveti za Vukovar, kako se ponegdje u svijetu spekuliralo. Vijece sigurnosti UN-a osudilo je granatiranje civilnih ciljeva, a mirovni posrednik Karl Bildt hrvatskog je predsjednika optuzio za ratni zlocin, dovodeci ga u korelaciju s Milanom Marticem, koji se na listi Haskog suda nasao zbog granatiranja Zagreba.

Bildtova je ostrina u ovdasnjim politickim krugovima proglasena cinicnom i sokantnom. Poruceno mu je da je njegovo poistovjecivanje "barbarskih napada na Zagreb" i "legitimnog oslobadjanja Knina" neprimjereno i bezobrazno. Jos se ostrije reagira na njegovo povlacenje paralele izmedju Tudjmana i Martica. Naglasava se da je Tudjman demokratski izabrani predsjednik te da je zbog svoje mirotvorne politike trpio veliki pritisak, pa i kritiku javnosti. Bildtu je otkazana suradnja, ali on nije jedini koji smatra da se Tudjman prema Krajini ponio kao Jeljcin prema Ceceniji.

Cetvrti je razlog hrvatske "blistave pobjede" dobro odabran trenutak, pogotovo s obzirom na raspolozenje u medjunarodnoj zajednici. Amerika je sasvim jasno stala na stranu Hrvatske, a nesto tise i Njemacka. Smatra se da su te dvije zemlje akciju odobrile, mada se sada pomalo povlace, mozda zato jer nisu znale da ce biti tako temeljita. Ministar Perry i predsjednik Clinton objasanjavaju kako je hrvatska akcija izazvana srpskim napadima na Bihac. Njemacka priznaje da radi na tome da se Srbija ne ukljuci. Djelovanje aviona NATO-pakta po srpskim raketnim lansirnim rampama kod Knina znak je i sire vojne podrske.

Evropske su zemlje bile mnogo suzdrzanije, ali njihov otpor nije toliki da bi bio presudan. Umeksavaju ga dvije cinjenice. Prvo, svim sto su dosad uradili, a pogotovo svojim svirepim uzimanjem Srebrenice, Srbi su sami sebe sasvim izolirali. Navukli su takav odijum da bilo sto da im se desi, cak i kad im masovno stradaju civili - dozivljava se kao pravedna kazna. Doduse, uglavnom, kao i obicno, stradaju oni koji nisu krivi, a ne oni koji su uzas aranzirali. Strada srpska sirotinja koja se po Krajini i dosad patila, bahate i usamljene kninske vodje odavno su se drugdje zbrinule.

S druge strane, ponasanje medjunarodne zajednice odredjuje i cinjenica da Hrvatska, rjesavajuci svoje probleme, radi nesto i za druge. Ovdje se kaze kako Hrvatska, pomazuci deblokiranje Bihaca, obavlja ono sto medjunarodna zajednica nije htjela ili nije mogla. Usto stvara novu ravnotezu snaga u regiji, sto je, prema sluzbenim tumacenjima, preduvjet da se Srbi privole na mirovno rjesenje. Naravno, ni Hrvatska to nije radila iz altruizma ili ljubavi prema Muslimanima. Iskoristila je Bihac - za svoje ciljeve. Pomogla je spasavanju Bihaca oslobadjanjem svoje Krajine. A za sto ce novi odnos snaga posluziti - ostaje da se vidi.

Peti je vrlo vazan, i za hrvatsku pobjedu i za srpski poraz mozda presudan faktor - Miloseviceva suzdrzanost. Na pozive u pomoc on je poslao verbalnu podrsku i humanitarnu pomoc, izostalo je bilo sto konkretno. Miloseviceva se napadna, totalna distanciranost posljednjih dana na vise mjesta pokusava objasniti postojanjem, navodno, njegova deala s Tudjmanom. O tome se pise na raznim stranima, mada nitko nema dokaza. Govori se o reprizi Karadjordjeva. Spekulira se da Milosevic vraca Knin da bi mogao zadrzati Vukovar.

Medjutim, sve sto se u posljednje vrijeme dogodilo, pogotovo u Srebrenici, pa sada u Krajini, govori da je rijec o premjestanju stanovnistva, mozda najmasovnijem u ovom ratnom periodu. Kao sto je istocna Bosna temeljito ociscena od Muslimana, isto ce tako temeljito nestati Srba iz podrucja, koje se sve do pred neki dan smatralo najzapadnijom srpskom zemljom. Zasipanje Knina granatama imalo je, izmedju ostaloga, i taj efekt, namjerni ili nenamjerni, gotovo svejedno. Hrvatska se sada trudi dokazati kako ne provodi etnicko ciscenje. Pere ruke od odgovornosti za kolone izbjeglica, tvrdi da su oni zrtve srpske propagande i podsjeca da ih je vise puta pozvala da ostanu.

U svakom slucaju, Krajina je u Hrvatsku vracena temeljito ociscena od srpskog stanovnistva, koje je tu uvijek zivjelo. U bivsem sektoru jug, u kojem vise nema borbi, ostalo je oko tisucu Srba. Kada se smiri situacija u bivsem sektoru sjever - tesko da ce rezultati biti drugaciji. A cak je i prema hrvatskim izvorima u tom podrucju do neki dan zivjelo oko 120 tisuca Srba. Kojim ce ljudima Hrvatska napuciti Krajinu? Hrvatska je vlada, dogovarajuci mjere za sto skoriju uspostavu civilnog zivota u oslobodjenim podrucjima, saopcila da se 50 do 60 tisuca onih koji su prognani u cetiri ratne godine mogu vratiti svojim kucama u roku od mjesec dana, do kraja godine i svih sto tisuca. Tudjman je za svog posjeta Kninu i Drnisu pozvao na povratak Hrvate od, kako je rekao, Kanade i Juzne Amerike, Cilea pa do Australije i Novog Zelanda. No, prije da ce tu svoje mjesto naci nevoljnici s podrucja ex-Jugoslavije. Ovih su dana iz Banja Luke stigle nove grupe.

Cini se kao da je i na nekim svjetskim adresama sazrelo uvjerenje kako nema mira na Balkanu dok se ovdasnji ispremjesani, a sada zakrvljeni narodi temeljito ne odvoje. Ubrzano se dovrsava pojednostavljivanje nekadasnje tigrove koze na prostoru nekadasnje Jugoslavije. Stvaraju li se tako uvjeti za crtanje nekin novih karata?

JELENA LOVRIC