MOSTAR - GODINU DANA POSLIJE

AIM, SPLIT, 22.7.1995. Kad je 23. srpnja 1994. godine Evropska uprava nad Mostarom pocela svoj rad u njenom mandatu je, izmedju ostalog, stajalo i da treba "pomoci da se stvore mogucnosti za povratak vlastitim domovima svih raseljenih gradjana Mostara". Godinu dana poslije - tocno na polovici dvogodisnjeg mandata Evropske administracije - ne da se raseljeni nisu vratili u svoje domove nego svakog dana tek 250 ljudi (citaj zena, staraca i djece, ali ne i vojno sposobnih muskaraca) mogu preci s jedne na drugu stranu podijeljenog grada.

U svojevrsnom "zavrsnom racunu" Evropske uprave nad Mostarom poslije jedne godine njenog funkcioniranja kojeg su objavili ovih dana kaze se da je ona "uporno pokusavala postici vise napretka u slobodi kretanja ali suglasnost izmedju Bosnjaka i Hrvata nije mogla do sada biti postignuta". Indirektno se zbog toga ukazuje na hrvatsku stranu Mostara jer se kaze da su "Hrvati misljenja da je jos suvise rano za vece korake na ovom podrucju - ljudi jos nisu zaboravili rat te da bi veca sloboda kretanja mogla prouzrociti probleme na podrucju javne sigurnosti". No, i bez slobode kretanja ima dovoljno problema na podrucju javne sigurnosti. Nedavno je i sam Hans Koschnik, upravitelj EU nad Mostarom, taj grad usporedio s Chicagom iz 1932. godine. On zna cesto istaci da kriminalci s obiju strana bolje i vise suradjuju nego policije. U Evropskoj administraciji kazu da se hrvatska strana suprotstavlja brzom razvitku zajednicke policije kako je to u Memorandumu o razumijevanju i dogovoreno s muslimanskom i evropskom stranom.

U Mostaru inace djeluje 150 evropskih policajaca, od kojih je gotovo polovina iz Njemacke a ostali su Francuzi, Nizozemci, Portugalci, Spanjolci, Britanci, Talijani i Luksemburzani. Oni pripomazu, u ovom trenutku, upravo ustanovljenom zajednickom policijskom stozeru, a poceli su s policajcima s obje strane grada i zajednicke patrole po linijama razdvajanja. U zapadnom dijelu Mostara Evropska administracija navodi da jos postoji veliki problem kriminala. Prije svega, kradu se automobili od kojih je veliki broj u vlasnistvu medjunarodnih organizacija. Stoga su i krajem lipnja policija iz zapadnog i istocnog grada potpisale sporazum "Pariz volan" po kojem bi trebale suradjivati u istragama u vezi kradja vozila.

Dan prije nego li je nastupila Evropska administracija, 22. srpnja 1994., grad je demilitariziran i to se do kraja ozujka ove godine uglavnom postivalo cak i od strane Srba lociranih u Podvelezju. Oni su prekrsili sporazum o demilitarizaciji u studenom prosle godine kad su ubili dvije djevojcice, a od kraja ozujka pocesto granatiraju grad.

U toj nevolji grad je jednako pogodjen, i mozda je jedino tu jedinstven. Inace, Hrvati inzistiraju da Mostar ubuduce ima dvije opcine, a Bosnjaci zele ujedinjeni Mostar. Oni smatraju da bi se hrvatski prijedlog o dvije opcine mogao razumijeti kao potvrda rezultata rata i de facto podjele grada. Evropljani, kao naprimjer veleposlanik EU Klaus Metscher, misle da Mostar ne moze biti kakav je bio, ali takodjer ne moze se ni prihvatiti da bude "podijeljen kao sada. Mi zaista ne zelimo stvoriti nacionalna geta. Mi zelimo iza nas ostaviti otvoreni grad. To je nas kljucni cilj. Ali nama je isto tako jasno da se nacionalnim zajednicama mora ostaviti dovoljno autonomije da mogu osigurati ono sto oni nazivaju svojim nacionalnim identitetom sto znaci da moraju imati dovoljno autonomije u kulturi, obrazovanju itd.".

Sto se obrazovanja tice za sada se popravljaju skolske zgrade za 12.000 mostarskih ucenika. Dvanaest osnovnih skola je popravljeno, a popravak triju je u toku. U kolovozu ce poceti potpuna obnova dviju srednjih skola. Daljnja obnova srednjih skola, kazu u Evropskoj uniji, zavisi od politicke odluke u vezi zajednickog obrazovanja i slobodnog pristupa svim skolama za sve ucenike. Ti preduvjeti u podijeljenom gradu jos nisu ispunjeni. Uz skole restauriraju se i povijesne zgrade, a obnavlja se i knjiznica i arhiv Hercegovine.

Do sada je u Mostaru obnovljeno vise od tri i po tisuce lakse ostecenih stambenih jedinica. U istocnom Mostaru zapocela je obnova oko 400 tesko i srednje ostecenih zgrada. Ali, mnoge zgrade koje su vise od 70 posto ostecene bit ce srusene.

Gradu na Neretvi dugo vremena je bio veliki problem voda, te elektricna energija. Evropska uprava je u toku posljednje godine uspjela dovesti vodu u sve dijelove grada izuzev visokih gradskih zona gdje je taj problem bio i prije rata prisutan. Vodovod je bio tesko ostecen za vrijeme rata, a 35 kilometara ostecenog vodovoda je popravljeno. Za popravak je ostalo jos 40 kilometara i nakon toga se vise nece gubiti kao sada 50 posto vode. Od ozujka ima dovoljno struje za domacinstva, ali u gradu u cijoj je blizini nekoliko hidroelektrana nema dovoljno struje za industrijska postrojenja. A nema dovoljno ni samih industrijskih postrojenja pa je u gradu vecina ljudi nezaposlena. Evropska uprava je stoga pokrenula program za investicijsku potporu za velika javna poduzeca (tekstil, beton, metalna konstrukcija i oprema, voce i sokovi, oprema za skladista) i Program za potporu malih poduzeca kojemu je dodijelio skoro 13 milijuna njemackih maraka. Ta potpora se odnosi u prvom redu na obnovu zgrada i radnih prostora kao i za nabavku nove opreme i strojeva. Budzet Evropske uprave, inace, je u 1994. godini iznosio 61 milijun njemackih maraka, a ove 152 milijuna maraka. Osim navedenih stavki trosi se i na obnovu zdravstva, telekomunikacija, za humanitarnu pomoc i slicno. Samo javne kuhinje dnevno spreme 15.000 obroka.

Mostar je danas preopterecen prognanicima i dok se njihov problem ne rijesi tesko ce se izbjegli Mostarci moci vracati u svoje domove. Problem povratka prognanih svojim domovima, misle u Evropskoj upravi, mora se rijesiti na razini Federacije BiH kako bi ljudima koji su dosli iz drugih gradova i mjesta bio moguc povratak u njihove domove. To je preduvjet za povratak Mostaraca u vlastite stanove.

Za povratak i za zivot ce trebati mostovi. Ne samo oni preko Neretve koje grade Evropljani - upravo grade dva pjesacka - nego i mostovi koji bi povezivali Mostarce, a koje samo oni mogu izgraditi. Onaj njima najdrazi, Hajrudinov, je u Neretvi kao uspomena na Mostar kojeg vise nema. Od ljudi u i oko Mostara zavisi kakav ce biti. Evropljanima do godine istice mandat, a oni ostaju.

GORAN VEZIC