PADA LI VLADA?

AIM, ZAGREB, 21.7.1995. Trecu godinu za redom zastupnici hrvatskog Sabora nece na odmor vec ce se okupiti na izvanredno zasjedanje kako je to opet zahtjevala Vlada. Sjednice oba doma zakazane su za 25. srpnja, a sudeci po opsirnom dnevnom redu trajati ce mozda i desetak dana, ali ono sto je najzanimljivije postoje i realne sanse da dodje do krize, pa cak i pada vlade. Glavno jelo sto bi ga zastupnici trebali pokusati ovih vrucih ljetnih dana zove se rebalans drzavnog proracuna. Povecanje bi trebalo iznositi 8,6 posto, pa bi tako, prema vladinom prijedlogu, drzavna kasa trebala biti teska cak 31 milijardu i 95 milijuna kuna, ili otprilike devet milijardi maraka. Prema najoptimistickijim procjenama to znaci da ce, ako bude usvojen, budzet zapravo iznositi gotovo (ili samo) jednu trecinu hrvatskog bruto- proizvoda.

Kada je pred novu godinu usvojen sadasnji budzet mnogi su se pitali kako napuniti tu ogromnu vrecu, jer su sve ozbiljne, a ne vladine, analize pokazivale da se proizvodnja nije povecala od

1. godine, da place zapravo realno padaju, a ne rastu, jer njihovo iskazivanje u markama zapravo je napuhano nerealno visokim tecajem kune, da se povecava broj nezaposlenih, da stecaj prijeti brojnim velikim tvrtkama i bankama, da uvoz stalno raste... No, vladu nista nije pokolebalo, jer ona je tvrdila da ce proizvodnja porasti za cak sedam posto, da ce turisticka sezona biti makar 30 posto bolja nego lani, da ce stici strani kapital. Nista od toga nije se ostvarilo. Proizvodnja nikako da se pomakne sa mrtve tocke, turista je manje nego lani za oko 30- 40 posto, a broj zaposlenih rastao je samo u drzavnom aparatu. Ali vlada je imala svoju logiku. Odlucila se za varijantu da se budzet u 85 postotnom dijelu zapravo puni razlicitim porezima, od cega je najveci dio, preko polovice trebalo naplatiti iz poreza na promet. Ucinila je sve da teret, kako ona kaze, ravnomjerno rasporedi, a zapravo se opredijelila za varijantu da drzavu placa sirotinja, za razliku od razvijenih zemalja gdje najvece prihodne stavke budzeta dolaze iz poreza na dobit. Ali odluciti se za takvu varijantu, koja bi onda znacila ravnomjernost, to jest da svatko daje prema svojim mogucnostima, a ne da se oporezuju cak i minimalci, znacilo je dirnuti u novu elitu, u novu klasu odabranih vlasnika Hrvatske.

Vec prvi mjeseci ove godine pokazali su da ce biti problema sa punjenjem budzeta, jer vladini proracuni pokazali su se nerealnim. No, Valentica i njegovog potpredsjednika Skegru nista nije moglo zbuniti. Oni su dobili zadatak od tate kojeg su morali ispuniti. Zanimljiva je, ili bolje reci tragikomicna prica oko cigareta. Naime, kada su upitali celnike vlade zasto je ponovo dopusteno reklamiranje nikotinskih proizvoda odgovor je bio da ti pamet stane. Kazu kampanja koju je povelo Ministarstvo zdravlja rezultirala je padom prodaje cigareta za 12 posto, pa ne samo da je ukinuta kampanja koja je stajala prilicno novaca, vec su cigaretama povecane cijene uz usrdnu molbu narodu da se truje sto vise. Nitko se, pritom, nije upitao nije li mozda tako veliki pad prodaje cigareta ipak druge prirode, u tome sto narod vise nema novaca i sto je vec popusio svoje.

Valenticeva vlada najednom se pocela brinuti i za sve cesce odlaske hrvatskih gradjana u soping u Madjarsku, Italiju, Austriju, pa i Sloveniju, gdje je gotovo sve jeftinije nego u domovini. Nije, medjutim, ucinila nista da u zemlji cijene pocnu padati, vec naprotiv one rastu pa kosara proizvoda za cetveroclanu obitelj danas stoji 13 posto vise nego na pocetku godine. Uporno drzeci kurs kune nerealno visoko, zapravo je stimulirala kupovanje u inozemstvu, a istodobno unistavala svu izvozno orjentiranu privredu. Drzeci se cvrsto mota: nikada vise inflacije, sto najbolje ilustrira izjava guvernera Narodne banke Pere Jurkovica da ce onoga trenutka kada se pokrenu stamparski strojevi dati ostavku, vlada nije mogla naci drugi izlaz nego da dodatno optereti gradjane i privredu. Cete i bataljuni financijskih policajaca i inspektora krenule su na teren pokusavajuci utjerati ono sto su gradjani zatajili. Sav posao oko kompliciranih poreznih prijava naprosto je proglasen nepotrebnim, jer umjesto onoga sto pise u sluzbenim papirima inspektori su zamjenili procjenom od oka.

Glavni pak razlog zasto je budzet trebalo povecati za dvije milijarde i 464 milijuna kuna pronadjen je u akciji "Bljesak", koja je upala neplanirano i za sto su po procjeni vlasti gradjani spremni platiti dodatni namet. Ali, iako je tocno da ce na ministarstva obrane i unutrasnjih poslova otici lavovski dio povecanja budzeta, pa ce prvo umjesto dosadasnjih 8,9 sada dobiti 10,1 milijardi kuna, a drugo umjesto 2,7 po novome 2,9 milijardi, pokazalo se da ce se ogrebati i mnogi drugi. Ilustracije radi drzavni ce sluzbenici na reprezentaciju potrositi vise od 15 milijardi kuna ili oko cetiri milijuna maraka, milijun maraka dobit ce Udruga dragovoljaca domovinskog rata na cijem celu je Tomislav Mercep, a oko cetiri milijuna maraka predvidjeno je i za nabavku novog namjestaja. Gotovo da nema ministarstva ili drzavne ustanove koja nije zagrabila u prazne dzepove svojih gradjana.

Vlada je ponekima pomalo i oduzela, a pritom najvise sebi pa je svoje predvidjene izdatke od 1.455 milijuna kuna smanjila na 1.339. Eto, da dokaze kako upravo ona najvise stedi. A da bi demagogija bila potpuna odluceno je da se starim deviznim stedisama isplati prva rata javnoga duga sto ukupno iznosi oko 800 milijuna kuna, da se umirovljenicima isplati mjesecni dodatak od 50 kuna, povecaju invalidnine za 50 posto, porodiljama poveca naknada na 1540 kuna, a za svako novorodjeno dijete da milodar od 1360 kuna za opremu.

Treci dio te dodatne rezerve vlada ih je naravno ponovo nasla u porezima, tek ponesto u kapitalnim prihodima, kao sto su prodaja dionica i stanova, posebno vojnih, a Zagreb joj je ustupio 100 milijuna kuna. Zagrepcane pritom nitko nije pitao zasto su porezi u metropoli toliko visoki da se gradsko poglavarstvo razbacuje novcem. Koliko je to sve skupa zakukuljeno i zamumuljeno, govori i podatak da je upravo grad Zagreb platio izgradnju Oltara Domovine na Medvedgradu, da je iz njegovog budzeta placen mimohod na Jarunu, a tko zna i sto jos? Jer, gotovo groteskno zvuci podatak da predsjednik Republike stoji drzavu svega 18,5 milijuna kuna ili oko sest milijuna maraka. Gotovo da se narod upita od cega zivi jadni Tudjman i tko mu je platio posljednji izlet u Australiju i Novi Zeland, koji je stajao otprilike koliko i cijeli mu godisnji budzet.

U zemlji parada, cirkusa, festivala, sjaja i raskosi vlasti i bijede gradjana najednom svima treba jos novaca i vlada ih je navodno nasla pa makar pritom na najeklatantniji nacin krsila i Ustav. Naime, najvecu buru do sada podigla je Uredba o solidarnoj stednji za financiranje obnove i obrane. Sustina je ovog akta koji stupa na snagu 1. srpnja, a trebao bi trajati do kraja godine, u tome da ce svi oni koji imaju place vece od 2.500 kuna morati drzavi davati dodatni porez, a za uzvrat ce dobiti kupone sa kojima ce moci kupovati dionice. Primjerice od place od 3.500 kuna isplatilo bi se 3.200 kuna u gotovom, a za ostatak od tristo kuna (30 posto) dobio bi se bon od 450 kuna za kupnju dionica. Ova odluka vazi i za autorske honorare, ugovore o djelu i sva druga primanja, bez obzira da li netko sa tako malom placom, jer radi se zapravo o pragu od 700 maraka, izdrzavao samo sebe ili, recimo, cetvoroclanu obitelj. Vlada racuna da bi na ovaj nacin prikupila cak 350 milijuna kuna i automatski prodala dionica u vrijednosti 525 milijuna kuna. Naravno da su najostrije reagirale opozicione stranke i sindikati, jer s pravom pitaju od kuda nekome pravo da gura ruku u tudji dzep i prisiljava ga da postane mali dionicar ako on zna da je sve ono sto je vrijedilo vec pokradeno (pretvoreno) i otkud vladi procjena da je cijena prosjecne dionice realno oko 60 posto, kada neke ne vrijede ni vise od 10 ili 15 posto.

Najzanimljivije u cijeloj toj prici je da rezerve prema ovakvom nacinu krpanja budzetskih rupa ima cak i HDZ, pa je tako glavni tajnik vladajuce stranke Zlatko Canjuga ovih dana izjavio kako se jos nije raspravljalo o toj odluci, te da ce konacni stav HDZ- a o tome biti donesen na klubu zastupnika i Predsjednistvu stranke.

Mozda upravo u toj suzdrzanosti HDZ-a prema vlastitoj vladi predsjednik HSS-a Zlatko Tomcic nalazi argumente za ovakvu procjenu: "Na srpanjskom zasjedanju Sabora doci ce do pada rebalansa budzeta i to ce biti podloga za raspisivanje prijevremenih izbora". Naime, po hrvatskom Ustavu kada se ne usvoji budzet pada vlada, a onda slijede novi izbori. Tomciceva procjena je mozda pretjerana, ali sasvim je sigurno da ce u Saboru biti vruce, jer prije neki dan i predsjednik Odbora za budzet dr. Boris Segota, inace hadezeovac, izjavio je da ce glasati protiv vladine uredbe.

GOJKO MARINKOVIC