INTERVJU: MIRO LAZOVIC, PREDSJEDNIK SKUPSTINE REPUBLIKE BiH

SREBRENICA NIJE RAZMJENJENA

AIM SARAJEVO, 20.07.95. * U tijeku su dramaticni dogadjaju u Bosni i Hercegovini koje mnogi procjenjuju presudnimA za njenu buducnost. Kakva je objektivno uloga Skupstine u danasnjem politickom trenutku, zapravo koliki je njen utjecaj u razrjesavanju bosanskohercegovacke krize?

• Pozicija Skupstine RBiH, njena uloga i utjecaj na razrjesenje krize, prije svega su limitirani ukupnom medjunarodnom politikom koja, i sama sukobljena razlicitim interesima, u sustini kreira glavni tijek dogadjaja ne samo u BiH, vec i na prostoru bivse Jugoslavije. Do sada je Skupstina RBiH, razmatrajuci i usvajajuci nudjene mirovne projekte, uglavnom slijedila pravac medjunarodne politike. Pocev od Vance-Oweonovog plana, pa do plana Kontaktne skupine kojeg je nasa Skupstina usvojila jos prosle godine, a Karadzic ga jos odbija. Iako je taj plan nudjen po principu uzmi ili ostavi, s prijetnjom onom tko ga odbije, do sada se nista bitnije nije desilo. Rat se nastavio, a washingtonska Federacija jos uvijek nije zazivila na kvalitetni nacin. U medjuvremenu, Karadzic je sve ucinio da destruira ponudjeni plan, neprezajuci od direktnog ruganja i ponizavanja medjunarodne zajednice. Neprincipijelna, impotentna i neodlucna evropska poltika s dominacijom Britanije i Miterandove Francuske nije pokazala ni najmanje vojne ili politicke odlucnosti da nametne mirovno rjesenje. Dakle, u postojecoj prevrtljivoj i neprincipijelnoj medjunarodnoj politici, utjecaj BH Skupstine na sadasnji tijek dogadjaja je doista ogranicen. Medjutim, mi smo usvajajuci za nas nepovoljni plan Kontaktne skupine iskazali nasu spremnost na kompromise, ali ako taj plan prepadne onda smo jasno rekli medjunarodnim mentorima okupljenim u tzv. Kontaktnoj skupini da nikada necemo prihvatiti ponude mirovnog sporazuma koji dovodi u sumnju opstanak nase drzave. Vjerujem da ce ova, do sada prilicno neozbiljna skupina, ovakav nas stav shvatiti zaista ozbiljno, te da ce konacno kombinacijom vojnog i politickog protiska na Karadzica i Milosevica zausstaviti agresiju na BiH, a san o velkioj Srbiji rasprsiti kroz mirovni sporazum koji garantira medjusobno priznate granice BiH i njen opstanak kao drzave ravnopravnih naroda i gradjana.

* Evidentni su razliciti pogledi na ulogu Unprofora u BiH, odnosno nerjetko se javnosti prezentiraju kontradiktorni stavovi od strane najvisig funkcuinara Republike i Federacije BiH. Postoji li uopce zvanicni stav najviseg organa vlasti o ulozi Unprofora, njegovom ostanku ili odlasku iz zemlje, i kakav je vas osobni stav?

• Postoji dovoljno razloga za ljutnju i opravdanu kritiku dosadasnje uloge Unprofora, a i njegovog veoma diskutabilnog mandata. Cini mi se nakon svega, pogotovu nakon sramne predaje UN zasticene zone Srebrenice u ruke Karadzicevih Srba, da je sve vrijeme Unprofor bio samo britanska zavjesa za pokrice velikosrpskih osvajanja. Njegova dosadasnja, od Britanije mu nametnuta sramna uloga, mogla je voditi samo njhihovoj kompromitaciji i ponizenju za sto su se pobrinuli upravo njihovi sticenici. Slike zavezanih pripadnika Unprofora od strane Kradzica obisle su svijet. Dakle, nakon tri godine jasno je da je dosadasnja misija Unprofora dozivjela krah i da to zahtijeva preispitivanje se samo njegove ulogei opstanka, vec cjelokupne medjunarodne politike prema BiH. Takodjer, znacajno je podsjetiti da Unprofor nikada nije imao ozmiljniju podrsku Amerike. Njoj je i odgovarala njegovo kompromitiranje zbog toga i nema americkih trupa u njegovom sastavu. Americi vise odgovara znacajnija uloga NATO saveza, gdje je ona neprikosnovena. Dakle, Unprofor je do sada bio samo ogledalo razjedinjene i interesno sukobljene medjunarodne politike. Tu razjedinjenost visokom cijenom placa narod BiH, posebice Bosnjaci-muslimani. Ne zanemarujuci njegov doprinos u dotoku humanitarne pomoci, sazreli su uvjeti za temeljito preispitivanje mandata Unprofora i njegovog ostanka. Na narednoj sjednici Skupstine BiH o tome ce biti rijeci.

* Oko pada Srebrenice u medjunarodnoj i domacoj javnosti lansirane su price o navodnom dogovoru razmjene teritorija u istocnoj Bosni za predgradja Sarajeva, odnosno Ilijas i Vogoscu. Ima li osnovice za takve kalkulacije i vjerujete li u mogucnost uspostave mira na takav nacin?

• Iako je Karadzic tijekom Zenevskih pregovora 93. godine pominjao mogucnost zamjene teritorija enklava istocne Bosne za neke dijelove oko Sarajeva, pad Srebrenice nije rezultat politicke trgovine teritorijama. Mir postignut na takav nacin ne bi bio moguc. On ne bi odgovarao Bosancima bilo koje narodnosti, jer bi znacio nemogucnost vracanja na njihova stoljetna ognjista i amnestiju ratnih zlocinaca. Mir stvoren ovakvom politikom bio bi stanje nezadovoljstva i presije nad bosanskim stanovnistvom i vodio bi vjecitom neprijateljstvu i tenzijama koje bi trazile pogodan momenat za nastavak rata.

* Kakve su perspektive mira u BiH nakon srebrenicke golgote i daljnje blokade Sarajeva. Korak k miru, ili korak od mira?

• Odnos snaga na terenu nakon egzodusa u Srebrenici nije promnjen. Sam akt egzodusa koji su ucinili velikosrpski agresori i Karadzicevi cetnici, niti nas udaljava, niti priblizava miru. Golgota Srebrenice nije nista novo u velikosrpskoj agresiji protiv koje se mi borimo. Medjutim, ovo je kolaps medjunarodne politike i dostatni dokaz da agresor ne uvazava nikakve odluke ni planove medjunarodne zajednice.

* Pad "sigurnosne" zone Srebrenice ponovno je podigao medjunacionalne tenzije na slobodnoim dijelu BiH. Vjerujete li u perspektive stvaranja demokratske alternative na okupiranom podrucju i svrsishodnost daljeg razgovora bosanske opozicije s nezavisnim poslanicima tzv. "republike srpske"?

• Radije bih govorio o politikama koje uredjuju medjunacionalne odnose. U Bosni i Hercegovini postoje medjuljudski odnosi, a sadasnji medjunacionalni odnosni izvedena su kategorija suglasna s velikodrzavnim politikama koje su stvorile te i takve medjunacionalne politike. U kontekstu uspostavljenih odnosa na terenu mora se pregovarati i s ljudima, odnosno predstavnicima iz srpskog naroda. Alternative su ili Karadzic s kojim se ne moze razgovarati, ili demokratske snage na slobodnim i okupiranim podrucjima BiH. Ostvarivanje federacije na teritorijama s vecinskim hrvatskim ili bosnjackim stanovnistvom, a pogotovu na cijeloj teritoriji BiH, nije moguce ostvariti nikakvim pregovorima s Karadzicem. Zato je nuzan Karadzicev poraz u kombinaciji vojne suradnje Armije BiH i HVO, te suradnje s opozicijskim snagama u srpskom narodu i madjunarodnom zajednicom.

* Nedvojbeno, postoje intencije vladajuce SDA da drzavne organe potpuno podredi svom utjecaju. Kako u tom kontekstu procjenjujete inicijativu Skupstini za promjenu Ustava BiH, odnosno uvodjenje predsjednickog sistema "na mala vrata"?

• Inicijativu SDA upucenu Skupstini za promjenu Ustava BiH ne shvatam kao potez uvodjenja predsjednickog mandata na "mala vrata". Mislim da je to prije svega politicki potez kojim SDA zeli iz Predsjednistva, gdje nema odlucujucu stranacku moc, nju prenjeti u Skupstinu gdje ima apsolutnu vecinu poslanika.

* Vi ste jedan od rijetkih funkcionera koji je svoju obitelj vratio u Sarajevo, premda su tenzije napustanja grada i zbog svakodnevnog granatiranja, ali i zbog politickih prilika, izuzetno jake. Je li to optimisticki potez politicara koji vjeruje u buducnost BiH i zajednicki zivot, ili - kako bi vecina Sarajlija rekla - nepromisljena greska?

• Moja je obitelj prije rata zivjela u jednoj sarajevskoj opcini koja je pocetkom sukoba okupirana, tako da smo ju morali napustiti. Prvo sam ja morao preci u slobodni dio Sarajeva, a nakon toga supruga i djeca, stjecajem okolnosti, u izbjeglistvo. Nakon trideset mjeseci razdvojenog zivota ponovno smo zajedno u svom gradu i svojoj drzavi s vjerom u zajednicki zivot naroda u ovom gradu i BiH.

DRAZENA PERANIC