SREBRENICKA GOLGOTA

SVJETSKO SAUCESNISTVO U ZLOCINU

AIM TUZLA, 15.07.95. "Premjestanje naroda" - licemjerni je naziv koji jedna od UN-ovih instiucija (tacnije, UNHCR) koristi za tragediju i golgotu Srebrenice. Slicno je 93. godine govorio i tadasnji Unproforov komandijuci, general Morion, kada je 15.000 gradjana istocne Bosne odveo prema Tuzli, nazivajuci svoj cin "humanim preseljenjem". Medjutim, najnoviji egzodus Srebrenice, odnosno pad "sigurnosne" zone, ovdasnji autoritetI, ali i obicni gradjani slobodnog dijela BiH, nazivaju njegovim pravim imenom - izdajom UN-a i saucesnostvom u zlocinu.

"Odgovornima za tragediju Srebrenice smatramo one koji su po potpisanom ugovoru o zasticenim zonama trebali braniti Srebrenicu", rijeci su Izeta Hadzica, predsjednika Tuzlansko- podrinjskog kanrona u kojem je ovih dana prihvaceno oko 23.500 prognanih iz Srebrenice. Vecina ih je vec razmjestena u osam kantonalnih opcina, a oko 6.000 zena, djece i staraca nalazi se u satorskom naselju tuzlanskog aerodroma Dubrave. O tragediji ovih ljudi, mogucnosti njihova zbrinjavanja, razmjerama zlocina koji su Karadzecivi Srbi pocinili u istocnoj Bosni, ali i predaji i ignoranicji medjunarodnih snaga koje su se prije dvije godine svojevoljno obavezale zastititi bosnjacke enklave, razgovarano je uovih dana u Tuzli na razini kantona, na razini opcine, sa resornim ministrima Vlade R/F BiH ali i medjunarodnim diplomatama koji su pristigli u grad.

Kako nesaglediva bol, tuga i osjecaj iznevjerenosti od kompletne medjunarodne zajednice razdiru civilizirano razmisljanje i uvjetuju instiktivnu osvetu za svu pretrpljenu patnju svojih sunarodnika, mozda najbolje ilustriraju rijeci vijecnika u tuzlanskoj opcini Fehima Besica koji je pred svojim kolegama u grcu zaurlao:

"Daj mi Boze deset atomskih bombi da ja bacim na Beograd i sve srpske gradove! Daj njima Boze da dozive sve ono sto se nama desava! Ko to na ovom svijetu sprijecava ubijanja i genocid? Ko bi to nama zabranio da hvatamo i vezujemo Unproforce? Daj mi Boze da ja vezujem strane vojnike, izrugujem se citavom svijetu i otimam tudje, jer ovaj svijet samo za to za i to priznaje. Pa ako su svi pred zlom ustukli, nek znaju da cemo i mi vezivati i hapsiti, nek znaju da se na metak i bombu odgovara metkom i bombom. Rijec niko ne priznaje! Daj Boze bombe i na Ajfelov toranj ili Big Ben. Kad priznaju silu nek im se sila i kod kuce desi!"

Medjutim, celni ljudi kantona i opcine smirivali su strasti govornika eksplicitnim nejekanjem takvih emotivnih poziva na osvetu. Pomenuti predsjednik Tuzlansko-podrinjskog kantona, Izet Hadzic, naglasio je da je takva reakcija ono sto Karazicev fasisticki koncept upravo zeli da proizvede i cuje od legalnih bosanskih vlasti: "Jedan od veoma bitnih ciljeva srpskog fasizma jeste izazivanje nase osvete za njihova zlodjela. Time bi izdejstvovali sahranjivanje dosadasnjeg statusa nas kao zrtve a njih kao objelodanjenih ratnih zlocinaca. Takvo izjednacavanje oni stalno prizeljkuju, jer misle da bi time izbjegli sudjenje za zlocine. Na to necemo pristati i osveta zlocinom ne dolazi u obzir."

Cinjenica je se termin "srpski fasizam" za ono sto danas u Bosni i Hercegovini cine Karadziceve pristase uz blagoslov i potporu beogradskog rezima, ne upotrebljava tek u emotivnim nastupima ili medju tvrdjim pobornicima nacionalnih stranaka na vlasti. Cetvrta godina surovog rata, naime, pruzila je vidljive dokaze kako se koncepcija, politicki program paljanskog rezima, ali i sredstva kojima se on pokusava ostvariti, u svojim osnovnim znacajkama poklapaju s fasistickom ideologijom. U onom dijelu u kojem ekstremizam nekih clanova ovdasnje nacionalne stranke na vlasti, Stranke demokratske akcije, pokusava odgovoriti slicnima metodama na Karazicevu fasisticku ideologiju, dolazi do prozivke Srba koji kao lojalni bosanskohercegovacki gradjani zive na slobodnom dijelu svoje drzave BiH. Tako ce izvjesni Custovic, vjecnik SDA u Skupstini opcine Tuzla pred ostalim zastupnicima izreci kako ne vidi pravoslavce da negoduju zbog Srebrenice i da on kao Bosnjak-Musliman trazi satisfakcuju u tome da mu Srbi koji zive u slobodnom dijelu BiH dokazuju da osudjuju pad srebrenice i Karadzicev rezim koji je odgovoran za dragediju njegovog naroda. Na ovakav Custovicev istup reagirali su vec same njegove stranacke kolege tvrdeci da se Bosanci koji zive i bore se za cjelovitu BiH, bilo da su muslimanske, pravoslavne ili katolicke vjere, ne mogu dijeliti na gradjane s vecim ili manjim pravom na bosanskohercegovacku drzavu te da je osnovna razlika izmedju ovdasnjih gradjana i pristalica Karadzicevog rezima, ne u naciji, vec u zalaganju za Bosnu i Hercegovinu kao zajednicku drzavu naspram nacionalistickog koncepta podjele drzave u kojem stradavaju svi koji nisu odani vodji.

To sto nacionalni ekstremizam nailazi na negodovanje i kod samih pripadnika vladajuce stranke, veliku zaslugu ima ne samo deklarativni program SDA o cjelovitoj i multietnickoj BiH vec i rad opozicionih gradjanskih stranaka cije je najvece uporiste upravo Tuzla. Za razliku od paljanskog rezima gdje se drukcije misljene ne dozvoljava, a pripadnost drugoj naciji pogubno sankcionira, na treitoriji BiH pod kontrolom legalnih vlasti moguca je otovrena osuda ekstremizma vladajuce stranke. Tako ce Simo Simic, clan Unije bh. socijaldemokrata i Srpskog gradjanskog vijeca iz Tuzle, na Custovicevu izjavu oko "pravoslavaca koji mu se trebaju izvinjavati za Srebrenicu" odreagirati rijecima:

"Ovdje se pocelo govoriti ono sto ne dolikuje Tuzli i njenom politickom konceptu. Nikome ja ne dam za pravo da je veci Bosanac od mene! Nikome ne dam za pravo da zbog svog imena tvrdi da bolje brani ili vise voli Bosnu od mene. Ovo je moja domovina, ovdje sam rodjen i za ovu se zemlju borim. Borba za BiH se dokazuje djelima a ne imenom! Ti koji u svom imenu vide svu svoju kvalitetu i dokaz da mogu da se ponasaju kako zele se samo deklarativno izjasnjavaju da su za multukulturnu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu. Zasto vlada u Sarajevu suti? Zasto niko od odgovornih ne daje odgovore sta se dogodilo i zasto se Srebrenica dogodila bas sad.Gdje su prave odluke o odbrani zemlje? Gdje su odgovori vojnih vlasti i vladajucih stranaka o konceptu odbrane i buducnosti BiH? Nazalost, nisam siguran da svi oni koji politicki djeluju unutar slobodnog dijela BiH, zele i zalazu se za Bosnu i Hercegovinu kao cjelovitu drzavu ravnopravnih naroda. Deklarativno to govore, a drugacije djeluju. Da imamo jasnu koncepciju i odgovore na sva pitanja o kojima govorim, budite uvjereni, citav bi mirovni proces obrnuli u nasu korisrt."

Da ce - i pored ocite izdaje medjunarodne zajednice koja je uveliko pomogla Mladicevoj paravojsci da zauzme Srebrenicu i etnicki je ocisti - sarajevske vojne i politicke vlasti, kao i odgovornici Tuzlansko-podrinjskog kantona i sami iz redova vladajuce SDA, morati davati odgovore i oko svoje odgovornosti za srebrenicku tragediju potvrdjuje i clan SDA iz tuzlanske organizacije, Asim Tenic, koji javno pita:

"Gdje su vojska i politicari? Sta su i kako su uradili? Cerska, Kamenica, Konjevic Polje, Srebrenica... a nasa vojna i drzavna vlast sjedi skrstenih ruku i brine neke svoje brige. Od svih enklava Srebrenica je bila najbliza slobodnoj teritoriji.Da li je uopce bila branjena, da li se mogla odbraniti, i da li nam je bilo u interesu da je sacuvamo? Pitam vas - gdje su djeca nasih politicara, svakog - od vrha do dna? Da li se i jedno njihoveo dijete bori i gine za Bosnu?"

Jedini koji se medju tuzlanskim vijecnicima obreo, pukovnik Refik Lendo, komandant 25. brigade II korpusa Armije BiH, pokusao je opravdati armijsku strukturu rijecima kako je "proslih godina rata bilo gore nego danas", kako je "Srebrenica jos jedan motiv za konacnu pobjedu i poraz cetnika", da se "ni jedan borac nije predao" te kako sve upucuje "da je ovo sto se desilo zadnji trzaj pred kapitulaciju Mladica"!? Pokusavajuci pronaci dodatno razumijevanje za pad Srebrenice i ubijedjivajuci Tuzlake kako je jedini problem u rome sto Karadzic mrzi Muslimane ("Mi nismo nista krivi, samo smo izgleda krivi sto smo Bosnjaci-Muslimani") pukovnik Lendo izgovorio je indikativnu recenicu, kakvu si vojnik rijetko kada dozvoli. Naime, tvrdnjom "Mi jesmo izgubili Srebrenicu, ali cemo je nadoknaditi na drugim mjestima", i ne pomisljajuci da kaze da se Srebrenica treba vratiti ili izdejstvovati neko politicko rjesenje za nju, Lendo je podgrijao sve glasnije kalkulacije da je pad Srebrenice, kao i najnoviji napadi na Zepu i Gorazde, zapravo relizacija dogovora Pala i Sarajeva iz 93. o razmjeni tih enklava za Ilijas i Vogoscu u predgradju Sarajeva.

Povodom srebrenicke tragedije sve parlamentarne stranke Tuzlansko-podrinjskog kantona (SDA, HDZ, UBSD, SDP,MBO i LS) zajedno s predstabvnicima katolicke i islamske vjerske zajednice izdali su saopcenje u koje se izmedju ostalog kaze:

"Cin predstavnika UN-a koji su predali punktove smatramo ne samo izdajom principa na kojima pociva svjetska zajednica, nego i bezocnom prevarom toboze zasticenog civilnog stanovnistva ove bosanske enklave... Odnosnom prema cetnickom masakru u Srebrenici svjetski mocnosi direktno ucestvuju u zlocinu prema nezasticenom narodu... Zahtjevamo od nadleznih institucija organa UN-a da u najkracem roku ispostuju svoje preuzete obaveze, a ako to ne ucine najozbiljnije cemo razmotriti nase daljnje odnose s predstavnicima medjunarodne zajednice na ovim prostorima".

U svom saopcenju povodom desavanja oko Srebrenice Srpsko gradjansko vijece Tuzlansko-podrinjskog kantona takodjer trazi da "svi odgovorni pojedinci i institucije UN-a upotrijebe sva dozvoljena sredstva, a imaju ih dovoljno, da silom odgovore na silu i na taj nacin zaustave agresiju i pogrom koju srbocrnogorska vojska cini nad neduznim i golorukim stanovnistvom". SGV smatra da ce se tako spasiti Srebrenica, citava BiH i njeni gradjani, ali i svjetski mir. Istovremeno, svojim se saopcenjem SGV obratio svim Srbima, antifasistima na podrucju Srbije, Crne Gore i okupiranih dijelova BiH da se suprostave nemilosrdnim napadima na neduzne civile: "Sasvim je jasno da je aktualno vojno djelovanje na civile u enklavama istocne Bosne dio plana etnickog ciscenja prostora, sto iz dana u dan otezava polozaj i ugrozava ugled Srba i srpskog naroda u svijetu i kod nas. Ima li pravo politika bilo koje stranke uciniti toliko zla drugima i svom narodu? Mi smo u SGV Tuzla cvrsto opredjeljeni da se zajedno s drugim narodima BiH izborimo za pravo da svaki covjek bez obzira na vjersku, nacionalnu rasnu i polnu pripadnost uziva sva ljudska prava, a posenbno da mirno i dostojanstveno zivi svoj zivot na svom kucnom ognjistu ziveci od svog rada. Suprostavite se pogubnoj politici koja ova prava besprimjernom drskoscu potpuno zanemaruje, tim prije sto se takva politika sprovodi upravo u vase ime", stoji u saopcenju SGV Tuzle.

Slicnu poruku odaslao je i Forum gradajna Tuzle rijecima: "Svi vi koji pripadate srpskom narodu morate znati da se u ovom trenutku u vase ime na najsvirepiji nacin ubijaju djeca, zene, starci, bespomocni i goloruku civili Srebrenice. U ovom trenutku cetnici u ime srpstva masakriraju na stotine bespomocnih civila, citave porodice zatvaraju u kuce i spaljuju, streljaju..."

Dok apeli svjetskoj savjesti, demokratskoj alternativi u Srbiji i Crnoj Gori putuju iz Tuzle, dok se medjunarodni mocnici naduravaju ko sta zeli a ko sta ne zeli uraditi u Bosni, dok bosanskohercegovacke vlasti presucuju odgovore na sva postavljena pitanja ponavljajuci kako su prognanici iz Srebrenice UN-ovi prognanici i njihova briga, po brdima oko Srebrenice krije se jos 15.000 gradjana koji pokusavaju naci put prema slobodnom dijelu Tuzle. Do vise hiljada odvedenih muskaraca u logore koje su u okolini krvave Srebrenice napravili Mladicevi pristase nijedna svjetska institucija nije uspjela doci. Broj onih koji su pad enklave platili zivotom jos nije siguran, ali se operira s brojkom vise od 1.000 ubijenih, i vise hiljada nestalih.

Gomila stranih novinara kruzi Tuzlom, a za njih se ovdje smatra da predskazuju jezivu tragediju. Reportaze o mukama prognanih Srebrenicana vec su odaslane svjetskim medijima, ali se stranci ne vracaju u svoje zemlje. Kazu - pricekat ce jos da opisu Zepu!

RUSMIR SPAHIC