SVE OPCIJE SU JOS U IGRI

INTERVIEW: KARL GORINSEK, general bojnik Hrvatske vojske u

mirovini

AIM, ZAGREB, 16.7.1995. AIM: Poslije niza kalvarija kroz koje je proslo sest zasticenih zona u BiH sada je prva pala u ruke bosanskih Srba. Kako ste dozivjeli pad Srebrenice?

Gorinsek: To je pravi indikator odnosa medjunarodne zajednice prema bosnjackom narodu, kao najvecoj zrtvi srpske agresije. Ona je proglasila "zasticene zone" tek toliko da ih skine sa savjesti i zavara svjetsku javnost da nesto poduzima s tim u vezi. Otpocetka nije bilo zbiljske namjere da se one brane pred srpskim nasrtajima i one su, vojnicki gledano, mogle odavno pasti jer su debelo inferiorne srpskim napadacima, posebno tu u Podrinju. Dugo postoji i plan Karadzica i njegovih generala da uzmu te bosnjacke enklave nadomak Drine, kako bi se presjekla veza Muslimana u BiH i u Sandzaku i Crnoj Gori, koju su Srbi nazvali "zelenom transverzalom" prema Turskoj. Zasto te enklave bas sada padaju, to mozda najbolje znaju sami Bosnjaci koji optuzuju medjunarodnu zajednicu da su zrtvovani u zamjenu za oslobadjanje UN-talaca. Osobno sam sklon takvoj tvrdnji.

AIM: Zasto su onda NATO zrakoplovi gadjali srpske tenkove?

Gorinsek: Pa to je dio te iste toboznje brige. Kao, ucinilo se sto se moglo, a zapravo se interveniralo toliko traljavo i sa zakasnjenjem da su Srbi mogli dobiti samo dodatnu potvrdu da im se dozvoljava uci u Srebrenicu. Doduse, kod Srba se to vjerojatno mijesalo sa strepnjom od snaga za brzo djelovanje koje su za sve nepoznanica pa i za njih. Zato su odlucili uzeti podrinjsku enklavu prije nego ih te snage u tome osujete. Mislim da je taj strah neutemeljen, jer ove snage ocito nemaju namjeru vratiti Srebrenici status zasticene zone, a Zepu i Gorazde obraniti od slicnih napada. No strah bi se mogao pokazati utemeljenim u necem mnogo ozbiljnijem, a to je da ove snage budu prethodnica puno snaznijeg kontingenta koji bi nametnuo politicko-teritorijalni ultimatum, sa ciljem da se vojno dezangaziraju sve tri strane, pa mozda i da se demilitarizira cio prostor BiH, a bila bi vjerojatno uvedena i medjunarodna administracija po uzoru na Mostar. Predvidjam da bi to moglo biti pocetkom jeseni, mozda i prije, a krajnji cilj bio bi ocuvati cjelovitu Bosnu onako kako tu cjelovitost definira Kontaktna skupina, dok bi se za Hrvatsku imperativno trazila primjena plana Z-4. Vrlo je bitno reci da bi se pri tome u BiH islo na uklanjanje utjecaja iz SR Jugoslavije i Hrvatske, buduci se ti utjecaji i njihovo ispreplitanje pokazuju kao najveca prijetnja stabilnosti BiH. No i Bosnjaci ce se morati odreci snova, ako ih jos imaju, da ce osnovati svoju nacionalnu drzavu, jer to osim Beograda i Zagreba nece dozvoliti ni medjunarodna zajednica.

AIM: Zasto Srbi upadaju u "zasticene zone", ako bi im one poslije intervencije snaga za brzo djelovanje mogle biti oduzete?

Gorinsek: Mogle bi, ali nitko ne moze jamciti i da hoce. Dosada je ono sto je osvojeno vojno uvijek bilo osnova i za kasnije politicke pregovore, a osim toga mozda Srbi imaju i informacije od svojih inozemnih mentora da ce se mijenjati teritorijalni omjer 51:49 posto iz plana Kontaktne skupine. Bojim se da bi dio toga, i uopce pritiska na bosnjacko-muslimanski narod da popusti i bude "kooperativan", mogle biti i pogibija Irfana Ljubijankica i prometna nezgoda Ejupa Ganica. Ne vjerujem da su se te dvije nesrece naprosto "dogodile", nego mi je vjerojatnije da su one isplanirane.

AIM: Od koga?

Gorinsek: To je tesko precizirati, a i nije uputno u takve stvari ulaziti.

AIM: Sto ce biti sa Zepom i Gorazdem?

Gorinsek: Boutros Ghali je prakticki vec najavio odustajanje od statusa zasticene zone za Srebrenicu, sto znaci da se pristaje i na pad Zepe, koja je takodjer demilitarizirana a uz to je i puno manja. Ovim se, barem zasad, amenuje i etnicko ciscenje Podrinja, jer vidimo da se srebrenicki prognanici povlace prema Potocarima i Bratuncu, a odatle dalje prema Kladnju, Olovu i Tuzli, dakle prostorima s bosnjacko-muslimanskom vecinom. Sto se tice Gorazda, ono je za Srbe veci zalogaj, jer je razmjerno veliko, nije razoruzano, a ima i skromnu proizvodnju oruzja. No i ono je osudjeno na nestajanje, jer ce Mladic ovdje angazirati jace snage koje ce se osloboditi nakon pada Srebrenice i Zepe. Bojim se da UN ni ovdje nece reagirati, nego ce pustiti da se dovrsi etnicko zaokruzenje Podrinja.

AIM: Ocekuje se obnova borbi u bihackom dzepu. Hoce li i on biti zrtvovan?

Gorinsek: Karadzic i Mladic najavili su bitke za sve bosnjacke enklave, dakle i za ovu. Ona za Srbe ima izuzetno veliko komunikacijsko znacenje, a veze i previse trupa koje bi se mogle drugdje upotrebiti, tako da oni zele sto prije likvidirati taj dzep, pogotovo jer se boje ultimatuma medjunarodne zajednice o kojem sam govorio. Zapravo su bitke za Bihac pocele jos prije dvadesetak dana, ali se o tome manje zna jer Srbi zasad vise ratuju posredno, preko Abdicevih secesionistickih snaga. One postupno napreduju, a ima najava, iz srpskih izvora, i o skorom osnivanju "Republike Zapadne Bosne", tako da se ocito radi o dobro pripremljenoj akciji koja ima vojne i politicke ciljeve.

Bihac je u tzv. strateskom okruzenju i to je najveca teskoca za njegove branitelje. No mogucnosti za njegovu obranu ipak su znatne. Peti korpus Armije BiH iskalio se u ratu i moralno je cvrst tako da on moze izdrzati napade pod uvjetom da oni ne eskaliraju. Ocito je, naime, da napadaci zasad vise ne idu na "gusenje" bihackog dzepa nego na izravno osvajanje. Ako se to promjeni obrana bi ipak poklekla, pogotovo jer se nije u stanju probiti i povezati s najblizim Gospicem, dok joj je Livanjsko polje, koje sada neki spominju, potpuno nedostupno (stotinjak kilometara tesko prohodnog terena).

AIM: Pobija li pad bosnjackih enklava sve rasireniju procjenu da vojna snaga bosanskih Srba slabi?

Gorinsek: To su vise propagandna pretjerivanja hrvatske i bosnjacke strane, iako nesto istine u tome ipak ima. To se prvenstveno odnosi na stanje vojnog ljudstva koje je pretezno starijih godina i vezano uz odredjeni prostor - najcesce uz vlastita sela - dakle neprikladno za veca ofenzivna djelovanja. No to ne smanjuje bitno udarnu snagu srpske vojske, pogotovo jer ju je Milosevic nedavno ojacao svjezim vojnicima i novim casnicima, i uz to ih opskrbio novim oruzjem. Posebno znacenje imaju raketni sustavi S-300, sto je rusko oruzje koje smo nedavno imali prilike vidjeti i na vojnoj paradi na Jarunu, no Hrvatska vojska jos ih nema u operativnoj upotrebi, a Srbi su njima vec ovladali. To su rakete koje nimalo ne zaostaju za americkim "patriotima", u ponecem ga i nadmasuju, a efikasna su zastita protiv raketa zemlja-zemlja i protiv zrakoplova, ukljucujuci i one NATO-ove, tako da oni odnedavno vrlo obazrivo uzlijecu, cak bih rekao da su prisiljeni i najavljivati Srbima svoje letove. Srbi su s tim raketama vrlo suzdrzani, imaju ih u operativnoj opremi vec dvije godine, ali ih jos nisu upotrebili jer ih ocito cuvaju za eventualnu vecu eskalaciju rata.

AIM: Da li bi ova prednost iscezla kada bi profunkcionirao vojni savez Hrvata i Bosnjaka?

Gorinsek: Prvo, nisam optimista da bi taj savez mogao brzo zazivjeti, sto potvrdjuje i izjava novog zapovjednika Zdruzenog stozera HVO-a i Armije BiH da Hrvatima deblokada Sarajeva nije prioritetni interes. Interesi su, dakle, jos dijametralno suprotni. No, i da nije tako Srbi jos imaju znatnu vojnu premoc ako se racuna i vojska SRJ, a mora se racunati, jer vidimo da je njena pomoc ponovno prisutna, ako je ikada i prestala. Osim toga, poznato je da vojne snage koje napadaju moraju biti kudikamo jace od onih koje se brane, ili u ovom slucaju drze osvojeno. To ce biti problem i za snage za brzo djelovanje, ako interveniraju, a kamoli ne za bosnjacke i hrvatske snage.

AIM: Znaci li to da su Srbi nepobjedivi?

Gorinsek: Ne, ne znaci, ali bi se moglo reci da oni ne mogu izgubiti odjednom sve. Zato nemaju izgleda ambicije da se njih frontalno napadne, ali imaju izgleda stalni pritisci na njihove osjetljive tocke, kakva je koridor. Doduse, oni ce ga braniti svim sredstvima, ne libeci se punog angaziranja vojske SRJ, a protiv bi bila i medjunarodna zajednica, koja zna da bi ovdje moglo doci do opceg rata, i zato je Kontaktna skupina i prepustila koridor Srbima.

AIM: Sto u slucaju takvog rata znace upozorenja iz Zagreba da je i Hrvatska vojska sada u stanju gadjati Beograd?

Gorinsek: U slucaju krajnje eskalacije sve prijetnje ulaze u igru i treba ih uzimati ozbiljno. Tvrdi se da Hrvatska vojska raspolaze dalekometnim raketama zemlja-zemlja, no nisam siguran da su one u operativnoj upotrebi. Prije mi se cini da je njihova namjena zasad vise psiholosko-propagandna, sto znaci da im je vojno znacenje skromno. Osim ako imaju takticko nuklearno punjenje.

AIM: Pa imaju li ga?

Gorinsek: Nikad se ne zna. Ali ne zna se ni s cim sve raspolazu Srbi. Koliko god Hrvati i Bosnjaci zure da se naoruzaju, toliko se i oni trude da odrze prednost.

AIM: Ali Hrvatska trenutno ulaze dvostruko vise u vojsku od SRJ.

Gorinsek: Tocno, ali ne zaboravite da su Srbi u startu imali veliku prednost i sada nabavljaju samo probrana oruzja visoke kvalitete i ucinkovitosti. Njima vise ne treba tenkova i topova, toga imaju i previse. Sada nabavljaju visecjevne bacace raketa i rakete zemlja-zemlja taktickog dometa i do 500 kilometara.

AIM: Spegelj tvrdi da je Hrvatska propustila 1991. poraziti JNA. Jesu li sada te mogucnosti vece ili manje nego onda?

Gorinsek: Mislim da je Spegeljeva teza tocna, jer JNA stvarno nije ni izbliza treca ili cetvrta sila u Evropi, uz to spremana je i za ratovanje s vanjskim a ne unutrasnjim neprijateljem, i na kraju krajeva odmah po izbijanju rata pocela se raspadati po nacionalnim savovima. No, Srbi su bili najbolje organizirani i ugrabili su najveci dio te raspadnute vojske i oruzja, po mojoj procjeni osamdesetak posto, sto mi, zahvaljujuci i odbacivanju Spegeljevih planova, nismo uspjeli osujetiti. Sto se tice danasnjih izgleda za oslobadjanje okupiranih teritorija, stvar je kompleksna i nisam siguran u uspjeh kakav je postignut "Bljeskom" u zapadnoj Slavoniji. Pogotovo jer se Srbi i ovdje i u BiH ubrzano vojno reorganiziraju, a Milosevic pokazuje da mu nije ni na kraj pameti odreci se Knina, kako neki misle, ni ostalih ratnih stecevina, a nije iskljuceno ni sirenje ratnih ciljeva na Jadransku obalu i Slavoniju, sve tamo do Djakova pa i Pozeske kotline.

AIM: Vratimo se malo hrvatsko-bosnjackom savez u koji, rekoste, ne vjerujete. Zasto? Mislite li da je politika Hrvatske u BiH koncentrirana na stvaranje velike Hrvatske?

Gorinsek: U to nema sumnje. Na toj ideji radi se jos od 1990. i stvaranja samostalne hrvatske drzave, a idejne zasade sezu desetljecima pa i stoljecima unatrag. Doduse, igra se i na drugu kartu, to je ta Federacija, ali je istodobno Herceg-Bosna tako cvrsto strukturirana da prakticki vec sada imate veliku Hrvatsku. Jer centralna vlast u Zagrebu funkcionira ne samo tu nego i u hrvatskim enklavama, kakve su Zepce, Usora, Brcko i druge.

AIM: Kada kazete "velika Hrvatska" ne zaboravljate li na "Krajinu"? Mozda je prikladniji izraz "mala velika Hrvatska"?

Gorinsek: Dobro, moze se i tako reci. Rijec je o varijacijama, kao sto postoji i varijacija velike Srbije koju je gospodin Sarinic svojedobno nazvao "malom velikom Srbijom". Ali u oba slucaja, potezi koji se vuku s jedne i druge strane uglavno su identicni. Mozda je jedina razlika sto su srpski potezi javniji i otvoreniji, a hrvatski tajnovitiji i oprezniji.

AIM: Vjerijete li u skori rat u Hrvatskoj? Neke americke novine ne iskljucuju ga ni ovog ljeta.

Gorinsek: To se stvarno ne moze iskljuciti. Osjeca se strah s obiju strana od medjunarodnog diktata kao i u BiH, s tim da bi novi "bljeskovi" Hrvatske vojske bili iznudjeni tom trkom s vremenom, a ne samostalnim odabirom trenutka za akciju. To je slabost te akcije i puno su veci efekti prodora kroz Livanjsko polje, dakle kroz etnici srpski prostor, sto daje mogucnost da se poslije u pregovorima bolje "trguje", a i natjera drugu stranu za pregovaracki stol i odustajanje od secesije. Osim toga, okruzivanje Knina s te strane i istodobno s Velebita i Like, stvara dobru startnu poziciju za buduce "bljeskove". S tim da treba racunati da ti "bljeskovi" sigurno nece moci biti munjeviti i efikasni kao u zapadnoj Slavoniji, vrlo je vjerojatno i ukljucivanje vojske SRJ, te puno ostrije reagiranje medjunarodne zajednice, cak i uz mogucnost angaziranja snaga za brzo djelovanje, sto je u zagrebackom sjedistu UN-a vec i najavljeno.

MARINKO CULIC