PUT BEZ POVRATNE KARTE

Crna Gora: odliv mozgova

Podnaslov: Procjenjuje se da je samo od pocetka rasturanja bivse Jugoslavije iz Crne Gore u inostranstvo otislo cak 67 odsto od ukupnog broja intelektualaca koji su je napustili u posljednjih petnaest godina

tekst: Cuveni ruski fizicar Pjotr Kapica svojevremeno je upozorio: "Dovoljno je da iz zemlje ode 50 vrhunskih strucnjaka, pa da se obezglavi nauka!"

Koliko je samo u posljednjih pet godina iz Crne Gore u inostranstvo otislo strucnih, najcesce mladih ljudi, niko tacno ne zna, ali procjenjuje se da je ta brojka premasila dvije hiljade, pa oni koji realno gledaju na dimenzije i posljedice ovog fenomena tvrde da je to za Crnu Goru (sa ukupno 616.000 stanovnika i povrsinom od nepunih 14.000 kvadratnih metara) ravno prirodnoj katastrofi! Radi se mahom o mladicima i djevojkama sa fakultetskim diplomama i visokim prosjekom ocijena. Njima se pridruzio i ne mali broj talentovanih srednjoskolaca koji upisuju americke i engleske koledze, takodje uz zelju da tamo i ostanu.

Prema najnovijim nezvanicnim podacima, iz Crne Gore je od pocetka rasturanja bivse Jugoslavije otislo u inostranstvo cak 67 odsto ukupnog broja mladih intelektualaca koji su je napustili u posljednjih petnaest godina. U tom procentu krije se blizu 300 strucnjaka koji su se zaposlili u SAD, oko dvije stotine koji su nasli zaposlenje u Kanadi i stotinjak onih koje je zelja za afirmacijom i zaradom odvela do Australije. Broj onih koji su u potrazi za boljim zivotom odabrali Zapadnu Evropu sigurno je znatno veci.

Jedan od istaknutih profesora podgorickog Prirodno-matematickog fakulteta, dr Miodrag Perovic, kaze da je u posljednjih desetak godina pet njegovih studenata, koji su po svjetskim kriterijumima spadali u izrazite talente, doktoriralo u Americi i danas, kao priznati strucnjaci rade na tri kontinenta. A, dodaje profesor, u malim sredinama, kakva je Crna Gora, jedan takav talentovani matematicar moze da se ne pojavi ni za pet ili deset godina, pa ovi podaci, uz cinjenicu da su ti strucnjaci vjerovatno za sva vremena izgubljeni za ovo podrucje, takodje ilustrativno govori o dimenzijama i cijeni takozvanog odliva mozgova.

Ovo je zapravo u ovom vijeku treci talas masovnijih emigracija iz Crne Gore. U pecalbu se masovnije odlazilo pocetkom stoljeca, najcesce u obje Amerike, zatim je sezdesetih i sedamdesetih godina uslijedila masovna emigracija, uglavnom zanatlija, u Zapadnu Evropu, da bi u novije vrijeme kofere pakovao najkreaktivniji dio populacije, ispisujuci time tesku optuznicu protiv onih koji su ovu republiku srozali do moralnog, ekonomskog i politickog dna. Jer, u visegodisnjoj ekonomskoj i politickoj krizi, kojoj je vrlo tesko predvidjeti kraj, potpuno je degradiran kreativni intelektualni rad, sveden je bezmalo na prosjacki nivo. Istovremeno, isplivala je na povrsinu novokompnovana klasa bogatasa - mahom kriminalaca i ratnih profitera, cime su razoreni sistem vrijednosti i moral, sto je mladim skolovanim ljudima dovoljna opomena da afirmaciju potraze tamo gdje vladaju neka sasvim druga pravila.

Crna Gora u danasnjim uslovima mladim talentovanim ljudima ne nudi ni one najelementarnije sanse za dokazivanje i strucno napredovanje. Zbog toga je i napustaju, najcesce sa putnom kartom u jednom smjeru.

Crnogorski univerzitet ni u srecnijim vremenima nije imao novca za nabavku savremene opreme, literature, za ucesce svojih strucnjaka na medjunarodnim seminarima i kongresima, dakle da odrzava onu normalnu kopcu sa savremenim svjetstkim naucnim tokovima i standardima. Danas jos manje. To potvrdjuje i prica jednog njegovog profesora - evropskog strucnjaka za aluminijum. Njemci su ga cesto pozivali u pomoc kada bi iskrsao neki problem iz njegove oblasti. Medjutim, uvodjenjem medjunarodne blokade prema Crnoj Gori i Srbiji, ti kontakti su prekinuti. Ali, prije pola godine, profesor dobija poziv iz Njemacke uz detaljan opis problema za koji se trazi njegova pomoc. Kada je iscitao dopis, Njemcima je mogao da odgovori samo sljedece: "Potrebna su mi bar tri mjeseca da desifrujem sta od mene - trazite!" Sta se desilo? Tehnologija je u medjuvremenu toliko napredovala, tako da je ovaj nekada vrsni strucnjak sada "ispao iz igre".

Potpredsjednik Senata Univerziteta dr Branko Radulovic je veliki optimista koji vjeruje da ce najesen situacija biti znatno bolja. Jer, kaze, postoji velika sansa da se uskoro Univerzitet izbori i za svoju materijalnu autonomiju, a ubrzano se radi i na reizboru predavaca i stvaranju drugih uslova koji ce ovoj visokoskolskoj ustanovi omoguciti izvodjenje nastave po savremenim programima.

Da li ce tako i biti, posebno da li ce to moci da znacajnije izmijeni sadasnju blijedu sliku stanja na i oko nauke i Univerziteta, ostaje da se vidi. Ilustracija radi, navedimo da asistent na Univerzitetu sada ima mjesecnu platu oko 400 dinara (nesto iznad 150 DEM po crnom kursu), sa kojom moze ne moze ni da zivotari, a kamo li da se usavrsava.

Inace, u Crnoj Gori znanje nikad nije tretirano kao bitan faktor razvoja, postojece je, tvrde strucnjaci, gotovo i neupotrebljivo zbog niskog tehnoloskog nivoa privrede i zaustavljanja transfera novih tehnologija, a nastavni programi u skolama i na fakultetima i dalje su uspjesno odupiru osavremenjivanju. Zbog toga je, kad je rije~ o kadrovima i znanju, crnogorska svakodnevica prepuna apsurdnih cinjenica. Na buvljim pijacama "staziraju" cak i elektroinzenjeri, a da ne pominjemo ekonomiste i pravnike, za direktora nove crnogorske aviokompanije izabran je covjek koji u nedavnim poslovnim razgovorima sa jednom stranom delegacijom nije znao ni elementarnu terminologiju iz ove oblasti, upravo imenovani glavni i odgovorni urednik Televizije Crne Gore nije u zivotu napisao ni jednog novinarskog retka, odnedavno je na celu Crnogorskog narodnog pozorista doskorasnji redaktor u jednoj beogradskoj izdavackoj kuci, vrsni strucnjak za kompjutere preko noci je ostao bez posla u crnogorskom MUP-u, ali ubrzo ga je objerucke prihvatila jedna firma na Novom Zelandu, u direktorskim foteljama i profesorskim katedrama sjede isluzeni kadrovi, koji se kunu da na mladima svijet ostaje... Razocarane mlade generacije, zato, sve cesce i odlucnije zakljucuju da ima ovdje nema mjesta i da je jedini izlaz u odlasku.

No, ovaj ubrzani odliv mozgova kao da mnogo ne uzbudjuje ni vlast ni profesionalne instutucije. U ministarstvima rada i obrazovanja i Privrednoj komori ne samo da nema tacnih, nego ni bilo kakvih podataka o savremenim pecalbarima. O ovom ozbiljnom problemu cuti i vlast. Ni jedan proslogodisnji skup, odrzan u Podgorici na inicijativu grupe profesora i naucnika kojim su htjeli da upozore i vlast i siru javnost sta Crna Gora nepovratno gubi, nije privukao upravo one koji su, s obzirom na pozicije u crnogorskoj nauci i skolstvu, morali ne samo da progovore o uzrocima i posljedicama ove savremene emigracije, nego i da ponude rjesenja, ili bar ideje kako da se ona uspori.

Kada je rijec o Crnoj Gori i realnim posljedicama masovnog odlaska mladih kadrova, valja u vidu imati i neke njene specificne, alarmantne osobenosti. Udio aktivnog stanovnistva je manji od polovine njenog ukupnog stanovnistva, sto znaci da vise od polovine njenih zitelja potpada pod kategoriju "izdrzavani". Penzijski staz zaposlenih u prosjeku se krece 15 godina, a manje od 10 odsto ukupnih prihoda stanovnistva potice od redovnog rada, s tim sto se 90 procenata prihoda trosi za elementarne zivotne potrebe.

Ima, medjutim, i onih koji smatraju da na njihov odlazak ne treba gledati pesimisticki, uvjereni da ce se "bjegunci" vratiti posto u medjuvremenu vani steknu nova savremena znanja i praksu. Cak preporucuju da Crna Gora i organizovano pomogne odlazak mladih strucnjaka pojedinih profila, posto ce svojim povratkom omoguciti zdravu konkurenciju sa visestrukim pozitivnim efektima. Sudeci prema iskustvu iz sezdesetih i sedamdesetih godina, zaista je tesko povjerovati da ce sadasnji "bjegunci" masovnije i na kraci rok razmisljati o povratnoj karti. Jos teze kada vide koliko se i drzava "trudi" da ih zadrzi.

Veseljko KOPRIVICA