GLAVNI TAJNIK VIJECA EVROPE U ZAGREBU

AIM, ZAGREB, 12.7.1995. Daniel Tarschys, Glavni tajnik Vijeca Evrope zadrzao se u Zagrebu samo dan - premalo za dovoljno. Nakon njegovog posjeta drzavne novine zakitile su se pobjednickim naslovima - "Hrvatska dio Evrope", "Zreli za Vijece Evrope", "Primanje 4. rujna", "Ostvarujemo europska nacela" ect. Sve bi to izgledalo lijepo, da je Tajnik sve to tako odrjesito i izrekao. Naprotiv, Glavni tajnik je bio veoma suzdrzan i tu svoju diplomatsko stilsku osobinu nije ispustao ni onda kada su novinari postavljali konkretna pitanja i zahtijevali isto takve odgovore. Naime, 11. ovog mjeseca, u sali za primanje HVEP-a (Hrvatskog vijeca Evropskog Pokreta), u Zagrebu, Glavni tajnik je, zajedno sa svojim suradnicima - Peterom Furrerom, direktorom za politicka pitanja, Klausom Schumannom, ravnateljem kabineta Glavnog tajnika, i Michelom Fluckigerom, savjetnikom Glavnog tajnika za pitanje bivse Jugoslavije - odrzao jednosatno predavanje; "Uloga vijeca Evrope u izgradnji Evrope", nakon cega je uslijedila dvadesetominutna konferencija za novinare, koja je imala samo jednog pobjednika - Glavnog tajnika i njegovu misiju, ciji su ciljevi i zavrsetak bili unaprijed poznati.

"Pocetkom rujna u Strasbourghu sastaje se Politicki odbor Vijeca Evrope, kako bi razmotrio tri molbe za prijem u svoje clanstvo. Tri molbe - Hrvatske, Makedonije i Ukrajine" - rekao je Glavni tajnik. Medjutim, on nije siguran, vec se samo nada da ce Hrvatska biti primljena u clanstvo te organizacije. "O prijemu odlucuje Vijece ministara i to na osnovi prreporuke Politickog odbora Vijeca Evrope i Parlamentarne skupstine Vijeca Evrope(...) Sve ovisi o njima. Medjutim, veoma je vazno da Hrvatska postane punopravni clan. Za sada nista nije izvjesno" - dodaje Glavni tajnik.

Potom je dodao da je "proces primanja Hrvatske u Vijece Evrope poodmakao" i da su upravo "u toku kontakti izvjestitelja Vijeca Evrope zaduzenih za Hrvatsku i hrvatskih vlasti" o nekim nedoumicama. Glavni tajnik, na zalost, nije precizirao koje su to nedoumice i koliko su ti kontakti intenzivni. Medjutim, moglo se cuti da se te nedoumice, izmedju ostalog, odnose i na (ne)slobodu masovnih medija u Hrvatskoj.

Glavni tajnik odgovorio je, sto se tih problema tice, veoma oprezno: "Do sada je postojala zabrinutost oko polozaja javnih medija (..) Nadam se da to nece utjecati na sadasnji dijalog izmedju Hrvatske i Vijeca Evrope". Ipak, od Glavnog tajnika, ocekivalo se i vise. Osim toga, jos je dodao da je "pitanje medija - osim razvoja demokracije, ljudskih prava i postivanje legalnih institucija vlasti - od velike vaznosti za Vijece Evrope (...) Na to ce se i dalje pazljivo gledati i upozoravati na greske". Na radost i veselje prisutnih nositelja drzavne vlasti u Hrvatskoj, Glavni tajnik je uopcio stvar, sto je u razgovoru sa novinarima cesto cinio, te izjavio da " slucajevi "ogranicavanja slobode medija nisu posebnost samo Hrvatske, vec svih zemalja Istocne Evrope". Glavni tajnik se osvrnuo i na pitanje o "relativno kasnom primanju Hrvatske u clanstvo Vijeca Evrope". Odgovorio je da "to nije nikakvo natjecanje (...) Osim toga, Hrvatska nije u "predvorju" Vijeca Evrope, nego je ukljucena u rad Vijeca, kako kroz djelovanje u parlamentarnoj skupstini, tako i kroz razlicite oblike sudjelovanja u odredjenim projektima i zbog toga se nadam da ce i biti primljena u rujnu ove godine za punopravnog clana".

Zajednicki projekti su izmedju ostalog, prema rijecima Petera Furrera, direktora za politicka pitanja Vijeca Evrope, i "usluge iz zakonodavstva, u sto se mogu ubrojiti pripreme zakona o televizijskom emitiranju i zakona o lokalnoj samoupravi". Nakon sto je u svom predavanju, kao uostalom i na konferenciji za novinare, vise desetaka puta izgovorio rijeci - I hope so (nadam se) - dojam je da gospodin Daniel Tarschys ni u sto nije bio siguran, osim u "I hope so". Ili, sto je vjerojatnije, namjerno je zelio ostaviti Hrvatsku u neizvjesnosti, kako bi taj prazan prostor ostavila za preispitivanje svakovrsnih "nedoumica".

Istoga dana, gospodina Glavnog tajnika primio je, u svojoj ljetnoj rezidenciji na Brijunima, i Predsjednik Tudjman. Po onome sto su prenijele sve dnevne novine, radijske i televizijske stanice, gospodin Glavni tajnik je sutio, a gospodin Predsjednik je pricao. U izvjestajima je Daniel Tasarschys spomenut jedan put; osim jos na kraju izvjestaja gdje se govori o "radnoj veceri", dok je Tudjman spomenut 7 puta. Posto autor ovog teksta nije bio na "radnoj veceri" sa spomenutim uglednicima, ne moze ni znati sto je Glavni tajnik Vijeca Evrope govorio, jer toga u novinskim izvjestajima jednostavno - nema. Uglavnom, teme o kojima je Predsjednik vodio monolog jesu odredjene povijesne i aktualno - politicke cinjenice; npr. da je "Hrvatska od 7. stoljeca kulturno - povijesni dio Evrope; kako Hrvatska uspostavlja demokratski politicki sustav u kojem nema revansizma; kako je hrvatska vlast neutralizirala ekstremnu ljevicu i desnicu; kako nema vise zivota sa Srbima u istoj drzavi ect. ect. Jos je napomenuto da se Glavni tajnik sastao sa ministrom vanjskih poslova Matom Granicem i potpredsjednikom vlade Borislavom Skegrom. Razgovarali su, stoji u izvjestaju drzavnih dnevnih listova Vecernjeg lista i Vjesnika, "o (drugom op.a.) stanju u Hrvatskoj". Osim toga, da zapapri hrvatskoj delegaciji, Glavni tajnik nije zaboravio spomenuti "mirnu reintegraciju okupiranih podrucja".

ALEN ANIC