POTPIS ZA CJELOVITU BOSNU I HERCEGOVINU

AIM, ZAGREB, 11.7.1995. Svoje ne damo - tudje necemo - pod tim je naslovom jedan ovdasnji dnevnik komentirao potpisivanje "Sarajevske izjave", koju su na inicijativu liberala proslog tjedna u Sarajevu parafirali celnici sest parlamentarnih oporbenih stranaka iz Hrvatske i deset stranaka iz Bosne i Hercegovine.

U Sarajevu su, na dramatican put preko Igmana, dovodeci u opasnost i vlastiti zivot, krenuli prvi ljudi ovdasnje opozicije

• iz liberala predsjednik Drazen Budisa, od narodnjaka takodjer predsjednik Radimir Cacic, predsjednik Nezavisnih demokrata Stipe Mesic, prvi covjeke Socijaldemokrata Ivica Racan te clanovi rukovodstva Seljacke stranke (Josko Kovac) i Tripalove Akcije socijaldemokrata (Silvije Degen). S njima nije mogao putovati predsjednik IDS-a, jer je u to vrijeme bio u Rimu, ali se javno solidarizirao s potpisanim tekstom. Izjavu je htio potpisati i bosanskohercegovacki Srpski gradjanski forum, ali on nije politicka stranka. Gosti iz Zagreba u Sarajevu su razgovarali s bosanskom vladom, clanovima BiH Predsjednistva, primio ih je Alija Izetbegovic, bili su cijenjeni i voljeni.

Sarajevskom se izjavom Hrvatska stavlja na stranu Bosne, bez rezerve i bez zadnjih namjera. U dokumentu se izrazava zabrinutost razvojem dogadjaja u Bosni i Hercegovini i s ogorcenjem reagira na stalno ublazavanje sankcija SR Jugoslaviji. Upozorava se da skidanje sankcija nece pomoci raspletu nego ce usporiti i otezati zaustavljanje srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Jedini put do mira i trajne sigurnosti, kaze se u Izjavi, jacanje je bosnjacko-hrvatske federacije, koja bi trebala biti jezgra buduce reintegrirane Bosne i Hercegovine.

Sarajevska izjava nije samo izraz solidarnosti s napacenim gradom, narodom i drzavom. Otici danas u Sarajevo - to prije svega znaci posvjedociti svoj humanisticki stav, kazu neki njeni potpisnici. Ali ona je i politicki koncept. Njegove su bitne odrednice: ocuvanje Bosne i Hercegovine kao cjelovite, suverene federalne drzave sva tri njena konstitutivna naroda - Muslimana, Hrvata i Srba. U Sarajevskoj se izjavi konfederacija ne spominje i to je bio razlog da je HDZ, koji je takodjer pozvan, odbije potpisati. Glavni tajnik HDZ-a, Zlatko Canjuga, indignirano je primijetio da u platformi hrvatske opozicije nema konfederacije BiH s Hrvatskom. U toj stranci jos uvijek guslaju svoju staru tezu da bez konfederacije nema ni federacije, da je to bio uvjet bez kojeg bosanskohercegovacki Hrvati ne bi pristali na washingtonski sporazum. Kada su liberali nedavno najavili put u Sarajevo, Canjuga ih je optuzio kao jugo-jatake, jer se, po njemu, zalaganjem za cjelovitu Bosnu poplocava put u neku novu Jugoslaviju.

Medjutim, izjavu je potpisao predstavnik HDZ-a Bosne i Hercegovine. Ta se intrigantna cinjenica moze tumaciti na dva nacina. S obzirom na odnose u stranci, tesko da je to napravljeno bez znanja Zagreba. Ali znaci li taj potpis da HDZ prihvaca poruku Sarajevske izjave, kako su skloni tumaciti i neki oporbeni prvaci, ili mu je bilo nezgodno da se nadje sam nasuprot svima, pa je svoj potpis stavio tako da ga se u svakom trenutku moze odreci? Ili osigurava svoje prisustvo u svakoj varijanti, pa ce aktivirati onu koja mu zatreba?

Neformalni lider opozicije, Drazen Budisa, tvrdi kako je HDZ-ov potpis znacajno politicko ocitovanje i znak otpadanja rezervnih opcija. On smatra da se hrvatska politika prema Bosni ipak mijenja nabolje. Dokazuje to cinjenicom da je posljednjih dana u Kiseljaku, koji je pod hrvatskom kontrolom, doslo do smjenjivanja pa i hapsenja nekih pojedinaca koji su eskivirali pomoci u deblokiranju Sarajeva. Radi se o ljudima koji su, kako kaze Budisa, u vrijeme hrvatsko-bosnjackog rata suradjivali s cetnicima, a sada nisu pokazali spremnost da se HVO efikasnije pridruzi Armiji BiH u akcijama oko Sarajeva. Ocekuje se da ce suradnja ubuduce biti efikasnija. Sada je u zajednicki stozer s bosanskom Armijom s hrvatske strane imenovan general Filip Filipovic, na mjesto, koje je nakon povlacenja generala Rose u Zagreb, indikativno dugo ostalo upraznjeno.

Budisa smatra da su, kako je rekao, odredjeni pozitivni pomaci u sluzbenoj hrvatskoj politici prema Bosni u vezi s polozajem u kojem se Hrvatska nasla u nekoliko posljednjih mjeseci, a pogotovo tjedana. Hrvatska se iz vise razloga osjetila bolno sama, pa je shvatila da joj je, kako to kaze Budisa, "jedini saveznik - bosnjacki narod". U hrvatskoj je politici sve vise onih koji shvacaju da Hrvatska dijeli i da ce dijeliti sudbinu Bosne. I onima koji to prije nisu vidjeli sve je jasnije da samo cjelovita Bosna i Hercegovina cuva cjelovitu Hrvatsku, a da svaka konfederacija znaci dijeljenje Bosne, sto bi za posljedicu imalo dopiranje srpskih konfederalnih drzava do Karlovca. Zato je otpor prema konfederaciji sve jaci. Hrvatska javnost nikada nije bila sklona takvoj varijanti, a sada se takvoj mogucnosti otvoreno suprostavaljaju i politicke stranke. Istarski demokratski sabor nedavno je na svom izbornom kongresu zakljucio: dodje li do stvaranja Velike Hrvatske, odnosno do konfederalnog povezivanja Hrvatske s Bosnom, Istra bi mogla traziti federalizaciju Hrvatske.

Na izvjesnu promjenu kursa u hrvatskoj politici mogla bi ukazivati i najava da bi uskoro trebalo doci do sastanka predsjednika Izatbegovica i Tudjmana. Kasim Trnka, bosanski ambasador u Hrvatskoj, kaze da je ovoga puta inicijativa dosla iz hrvatskog vrha, ali da je na obje strane sazrela svijest o medjusobnoj upucenosti. Ocekuje se da ce prvenstveno biti rijeci o vojnoj suradnji. U bosanskim je krugovima s odobravanjem primljena Tudjmanova izjava da je vojna suradnja HVO-a i Armije BiH oblik ostvarivanja federalnih odnosa. Na isti se nacin ocjenjuje i zahtjev hrvatske vlade da Vijece sigurnosti UN-a na dnevni red hitno stavi temu istocnobosanskih zasticenih zona.

Medjutim, ima razloga i za tvrdnju da svijest o povezanosti sudbina Hrvatske i Bosne i Hercegovine jos uvijek nije sasvim zrela. Tako Stipe Mesic, napominjuci da je jedan od vaznih razloga za njegov razlaz s HDZ-om bila upravo politika njegove bivse stranke prema Bosni i Hercegovini, apostrofira da se Tudjman nedavno izjasnio protiv ukidanja embarga na uvoz oruzja za Bosnu. Ili, navodeci nedavnu podjelu odlicja uz Dan drzavnosti, tvrdi da je predsjednik Hrvatske odlikovao samo one bosanskohercegovacke Hrvate koji su se istakli u hrvatsko- bosnjackom ratu. Medju pocascenima nije ni jedan koji se zalagao za opstanak cjelovite Bosne. Zato Mesic kaze da su maske pale, pogotovo nakon Sarajevske izjave.

Odnosi se to ne samo na HDZ nego i na Hrvatsku stranku prava, koja se takodjer nije odazvala pozivu da je potpise. Pravasi inace gromko izvikuju Hrvatsku do Drine, ali u Sarajevo im se nije islo. Mozda se i njihovom politickom stavu tesko potpisati pod ono: Tudje necemo - svoje ne damo.

JELENA LOVRIC