IZBORI SU POCELI

Zagreb Jul 9, 1995

AIM, ZAGREB, 9.7.1995. Jos od proslogodisnje visemjesecne saborske krize, dakle od vremena kada su Stipe Mesic i Josip Manolic istupili iz HDZ-a i osnovali Hrvatske nezavisne demokrate, u Hrvatskoj traju nagadjanja kada ce biti novi izbori. U jednom trenutku se cinilo da je HDZ znacajno uzdrman i da ce morati doci do izvanrednih izbora, cak dvije godine prije ustavnog roka. Podjeljenost unutar vladajuce stranke bila je tolika da kad je i sama sjedila u parlamentu sticao se dojam zestokog visestranacja. U medjuvremenu vladajuca stranka se oporavila i ojacala, a usprkos svim ocekivanjima i prognozama opozcija je pocela gubiti pozicije. Ne radi se tu samo o nekoliko senzacionalnih transfera i kupovini zastupnika, vec i objektivno HDZ pomalo pocinje vracati povjerenje birackog tijela. Ankete sto ih redovito objavljuje tjednik "Globus" ne treba uvijek uzimati kao potpuno tocne, ali rezultati su indikativni i po njima bi Tudjman ponovo bio izabran za predsjednika, a HDZ bi najvjerojatnije cak i sama, bez ulaska u koalicije, mogao formirati vladu.

Mnogi analiticari pokusavaju odgonetnuti kako je doslo do takvog, ipak naglog, obrata i kako je HDZ spasio glavu. Uglavnom se slazu da opozicija nije iskoristila sansu zbog svoje razjedinjenosti jer tesko se u istu vrecu mogu staviti nezavisni demokrati, liberali, socijaldemokrati, pravasi, narodnjaci, "seljaci" i regionalci a da to ne budu rogovi u vreci. Nekoliko opozicionih politicara pretendiralo je na vodju, a uz to i u samoj opoziciji ima stranaka koje su po mnogo cemu bliske HDZ-u i gotovo njen prirodan dio. Neuspjeli Manolic-Mesicev puc donio je tako vremenom vise koristi Tudjmanu nego njegovim oponentima, a HDZ je uz to vrlo vjesto krenuo u akciju razbijanja pojedinih stranaka. Kako se to radi najbolje zna Josip Manolic nekadasnji No. 2. HDZ- a: "Koriste se najsurovije metode. Od pustanja glasina, kao na primjer da se ja vracam u HDZ, da Mesic ide u HSS... Ljudi se tjeraju sa radnih mjesta, onemogucava im se otvaranje privatnih djelatnosti, a onima koji imaju privatne tvrtke svakog tjedna salju inspekcije i financijska policija. Te je metode HDZ usavrsio do te mjere da se ne mogu usporediti ni sa jednim bivsim rezimom. ni jedan nije imao tako brojnu financijsku policiju kao Tudjmanov rezim, a to ponajprije pokazuje nepovjerenje u vlastite gradjane, pa je sve svedeno na cistu fizicku represiju".

Drugi razlog treba traziti u cinjenici da HDZ i dalje udara ritam i da je jos uvijek najvaznije pitanje tko je drzavotvoran a tko nije, tko je veci a tko manji Hrvat. Socijalni problemi Hrvatske, koji su stvarno vec presli granicu pristojnosti, u ime drzave guraju se u drugi plan, a nitko ih ne zeli staviti na svoju zastavu kao glavnu parolu iz straha da ne bude prozvan izdajnikom. Naravno, da u tome glavnu rolu igra televizija, uz asistenciju drzavne i stranacke stampe.

Jedan od kljucnih elemenata vracanja povjerenja je akcija "Bljesak" i oslobadjanje zapadne Slavonije, a "zvoncici" koje je Martic uputio na Zagreb samo su pomogli Tudjmanu da se onako slavodobitno sepuri na vojnoj paradi na Jarunu za Dan drzavnosti.

Sve su to bili razlozi da je vladajuca stranka uporno odbijala tvrdnje da ce biti izvanrednih izbora i da se za njih priprema. Jednako tako odbijane su sve "glasine" kako se vec radi na novom izbornom zakonu. A onda je stiglo iznenadjenje, ni manje ni vise nego iz dalekog Melbournea. Tudjman je, naime, za vrijeme svog turisticko-promidzbenog putovanja po Australiji i Novom Zelandu, gdje po nekim procjenama zivi cak oko 300.000 Hrvata, potvrdio ono sto je samo koji mjesec ranije demantirao u Zagrebu. Za vrijeme tog boravka, koji je ocito imao za cilj skupljanje novaca i glasova, on je izjavio kako ce "izborni prag biti povecan da bi se smanjio broj stranaka, jer Hrvatskoj treba nekoliko jacih stranaka i politicari u oporbi koji drugacije misle, ali vode hrvatsku drzavnu politiku. Kako takvih u oporbi, nazalost, nema Hrvatskoj je jos uvijek potreban HDZ da bi se provodila politika koja se do sada pokazala uspjesnom".

Da mu ovakva ocjena, to jest misljenje da HDZ mora biti na celu Hrvatske zahvaljujuci svojim povijesnim zaslugama, nije pobjegla on je za svaki slucaj to ponovio i objasnio nakon povratka na konferenciji za novinare. A u objasnjavenje onoga sto je predsjednik zapravo rekao odmah su se agilno ukljucili HDZ-ovi stratezi. Pritom je sasvim sigurno najzanimljiviji intervju potpredsjednika Sabora Vladimira Seksa objavljen u "Novom listu", a vodjen gotovo u montipajtonovskoj maniri:

  • Predsjednik Tudjman rekao je u Australiji da Hrvatskoj treba oporba koja ce djelovati s pozicija hrvatskih interesa, a da takvih u oporbi nema. Slazete li se s time? - pitala je novinarka.
  • To je tako preneseno, ali je li tako receno ja to ne znam - odgovara Seks.
  • Onda, molim vas, komentirajte to sto je preneseno.
  • Hrvatska oporba nema osobe od politickog formata koja bi mogla sagledavati odlucujuce hrvatske interese i donositi tome adekvatne odluke. Mi se u stranackom vodstvu slazemo da oporba, neovisno o njenim namjerama i zeljama, objektivno nije u stanju politicki djelovati u optimalnom hrvatskom interesu.
  • A ja sam mislila da se predsjednik malo zaletio.
  • Ne, mi bas tako mislimo - kategorican je Seks. U tom istom intervjuu on je priznao da se pise novi izborni zakon, ali evo jos jednog segmenta iz tog tragikomicnog razgovora. Novinarka pita: - Zar nije vrsta efektnog pritiska ako cak direktori poduzeca, bolnica, skola, svi moraju biti clanovi HDZ-a da bi na tim mjestima ostali?. Ne - odgovara Seks - Svaka stranka koja je na vlasti nastoji raspodjeliti svoje ljude.
  • Zasto bi ravnatelj obicne skole morao biti clan HDZ-a? Pa to je pritisak. - uporna je novinarka.
  • To je svjetski pritisak - jos uporniji je Seks. To je tako u svim demokracijama.
  • Nije - tvrdi novinarka.
  • Nece u Engleskoj netko biti seoski postar ako nije clan konzervativne stranke koja je trenutno na vlasti - iznio je Seks neka svoja nova svjetska iskustva iz demokracije do sada nepoznata ni domacoj ni svjetskoj javnosti.

A ako tako razmislja jedan od kljucnih stratega HDZ-a onda nije nikakvo cudo sto ce novi izborni zakon dozivjeti radikalne promjene. Do sada je u Hrvatskoj izborni zakon predvidjao da se za Zastupnicki dom bira po mjesovitom principu. To jest polovica po vecinskom nacelu, a polovica na osnovi drzavnih izbornih lista. To znaci da se pola zastupnika bira u direktnom suceljavanju pojedinaca, ali sa jednim hrvatskim specifikumom koji ne postoji nigdje u svijetu. Nije, naime, predvidjen drugi krug u slucaju da ni jedan kandidat ne dobije nadpolovicnu vecinu. Izabran je onaj koji je dobio najvise glasova, pa makar to bilo i dvadesetak posto, kao sto se dogodilo u Dubrovniku. Teoretski zastupnik moze postati i netko tko dobije samo dva posto podrske, ako se, recimo, na izbornim listicima pojavi 52 kandidata koliko je stranaka u Hrvatskoj. Kad je rijec o drzavnim listama tu je situacija cista: svaka stranka dobije onoliko zastupnika koliko i postotaka glasova, s tim da je izborni prag tri posto, sto je na proslim izborima uspijelo preci sest stranaka. Ovakvim izbornim zakonom, s tim da mnogi smatraju da je bilo i izbornih mucki, HDZ je uspio sa 43,72 posto glasova osvojiti 68 posto mjesta u parlamentu.

Sto bi se sada mijenjalo? Kao prvo vjerojatno bi se islo na cisti proporcionalni sistem, s tim da bi izborni prag sa sadasnjih tri, bio podignut na cak sedam posto, a za koalicije stranaka na jos veci. Time bi HDZ zapravo unistio male stranke i ako je suditi po rezultatima na proslim izborima u parlament bi usle svega cetiri stranke: HDZ, HSLS, HSP i HSS, s tim da oni baceni glasovi najvise pogoduju HDZ-u.

Neki opozicioni politicari, kao recimo Josip Manolic, medjutim, misle da nije svako zlo za zlo, jer ce takav izborni zakon zapravo prisiliti opoziciju da nastupi zajedno, iako mozda ne u jednoj nego u dvije, ili tri koalicione grupe. Manolic je optimist i tvrdi da se promjene izbornog zakona obavljaju iz straha, jer kako kaze "predsjednik Tudjman nas je napao da rusimo drzavu samo zato sto smo osnovali koordinaciju za pracenje izbora. Naprotiv, rusenje HDZ-a znaci unistavanje antihrvatskog sustava, koji se u zadnje dvije godine sasvim isprofilirao kao antidrzavna stranka koja ne vodi racuna o interesima Hrvatske".

Jos samo da ove Manoliceve procjene prihvate i biraci!?

GOJKO MARINKOVIC