UNIVERZITET U BiH

AIM SARAJEVO, 8.07.95. "Maja ima sve desetke na fakultetu, ali nikako ne bih voljela biti njen pacijent" - rijeci su majke sarajevske studentice Medicinskog fakulteta, izgovorene ne zbog sumnjicavosti spram kcerkine sposobnosti, vec radi izuzetno losih uvjeta za stjecanje znanja na medicinskom kao uostalom i svim drugim fakultetima Univerziteta u Sarajevu.

Rat u Bosni i Hercegovini je pored nenadoknadivih ljudskih zrtava devlastirao gotovo sve hramove znanja u glavnom gradu, a izbjeglicki konvoji odnosili su veliki broj univerzitetskih radnika i profesora, te nije pretjerano reci da u svojoj 45. obljetnici sarajevski Univerzitet prozivljava svoje najteze dane. Zapravo, podaci o strucnim kadrovima ove institucije izuzetno su alarmantni. Pomenuti Medicinski faklutet, primjera radi, napustilo je oko 60 posto profesora, stomatoloski pak oko 70 posto, masinski blizu 70 posto, a tendencija odlaska, nazalost, u Sarajevu je i dalje prisutna. S druge strane nacionalna iskljucivost vladajucih stranaka te pobunjenistvo Karadzicevih srba uvjetovali su da se u tzv. "republici srpskoj" obrazuje srpski univerzitet sa sjedistem u Banjoj Luci, dok je tzv. Herceg-Bosna u Mostaru institucionalizirala svoj univerzitet na kojem se radi po programima i udzbenicima iz susjedne Republike Hrvatske. Izuzev par fakulteta u relaitvno mirnoj Tuzli koji jos uvijek rade u koliko-toliko snosljivim uvjetima, sve ostale visokoobrazovne institucije, smjestene prvenstveno u Sarajevu, dosegnule su najnize grane svojg univerzitetskog postojanja.

• Nemamo dovoljno ucitelja, nastavnika, profesora, dakle onih koji ce obrazovati generacije. Posljedice toga tek ce uslijediti. Problem je odlozen za desetak godina, ali odrzavanje sadasnjeg stanja znacilo bi rusenje samih temelja drustva, rijeci su Aleksandra Kalmara, profesora Masinskog fakulteta u Sarajevu i predsjednika Organizacionog odbora okruglog stola "Biti u Bosni".

Naime, protagonisti ovog projekta, poniklog iz grupe nezavisnih intelektualaca "Krug 99", jedina su sarajevska asocijacija koja ovdasnjoj vlasti pokusava skrenuti paznju ili i prisiliti ih svojim zahtjevima na drukciji odnos spram obrazovnog sistema u BiH. Pored ekstremno teskih ratnih uvjeta u kojima Univerzitet djeluje, uz pomanjkanje sredstava za neophodne studentske vjezbe, nedostatkom udzbenika i opustosenim osobljem, ovdasnja je vlast ispolitizirala i ovaj segment drustva, te nije nikakva rijetkost da se vrsnom strucnjaku koji ostaje u opkoljenom gradu onemogucava zaposljavanje na fakultetu na kojem je do rata godinama radio. Razlog, jasno, lezi u clanstvu pomenutog strucnjaka u opozicionoj gradjanskoj stranci, a proklamirana politika gospodina Izetbegovica, lidera vladajuce SDA, kao sto je poznato, glasi "Birajte podobne, a ne sposobne". U prilog takvoj kadrovskoj politici "osoba lojalnih vlasti" ide i cinjenica da je imovinsko-pravni status fakulteta i instituta, slicno kao i zdravstva i kulture uostalom, i dalje nedefiniran. Putem takozvanih upravljackih odbora njima upravlja drzava, sto u bosanskoj realnosti znaci - jedna stranka.

Usljed napustanja Sarajeva velikog boroja intelektualaca, medju kojima je opet najvise univerzitetskih radnika i suradnika, broj ovog sloja bosanskohercegovackog drustva dosao je na donju granicu kriticke mase, odnosno u gradu ih je ostalo, prema raspolozivim podacima, manje od 50 posto. Dio kadra koji je jos uvijek ukljucen u rad sarajevskog Univerziteta svoj posao prilagodjava diktatima ratne svakodnevnice. Elektrotehnicki fakultet, cije se zdanje sa svom informatickom opremom trenutacno nalazi na teritoriji pod Karadzicevom kontrolom, pokusava nastavu organizirati, ali bez neophodne kompjuterske opreme, u prostorijama ekonomskog fakulteta koji je su i same ostecene prilikom granatiranja grada. Zgrada masinskog fakulteta nalazi se na prvoj liniji bojista i najvecim svojim dijelom je unistena. Studenti i profesori se, ulazeci kroz razvalinu na zidu i krijuci se od snajperista, ipak nalaze u njoj pokusavajuci barem teorijski obraditi neku znanstvenu materiju. U slicnoj su situaciji i filozofski i prirodno-matematicki fakultet, ciji su kapaciteti smjesteni na liniji razdvajanja sarajevskog naselja Grbavica pod kontrolom Karadzicevih Srba i slobodnog dijela grada. Na okupiranoj Grbavici nalaze se sumarski i poljoprivrdni fakultet, te su njihovi profesori i studenti zapravo bez krova na glavom. Dio gradjevinskog, arhitektonskoh i fakulteta politickih znanosti za svoje je potrebe uzela Armija BiH, a visa PTT skola izgorjela je zajedno s glavnom sarajevskom postom jos prvih mjeseci rata.

Uz ovakve uvjete rada, te uz cinenicu da se nastava na fakultetima odvija tek kada na ovaj grad Karadziceva vojska ne upucuje na stotine granata (sto su opet rijeti periodi) ide i cinenica da je drzava u ratu daleko vise zainteresirana za regrutiranje novih vojnika nego li studenata. Zapravo, podaci o stradalima na bojistu nedvosmisleno pokazuju da je menju njima najveci broj onih koji bi u nekoj sretnijoj zemlji umjesto oruzja u rukama drzali knjige. Takodjer otezavajuce za sarajevski Univerzitet, sto ce vjerojatno ostaviti traga i na generacije koje ce u eventualnom miru ovdje pokusavati steci fakultetsko zvanje, jeste unistavanje Univerzitetske biblioteke, odnosno nekada velelepne gradske Vijecnice, koja je do temelja izgorila od zapaljivih metaka upucenih s okolnih brda. Mali fond spasenih knjiga tesko ce obezbjediti kvalitetne uvjete obrazovanja u Sarajevu.

U ovakvim okolnostima nije tesko pretpostaviti kakva je razina znanja koju danasnji studenti u Sarajevu mogu, objektivno, dobiti. S druge strane, ni malobrojni strucni kadrovi koji su ostali vec cetvrtu godinu nemaju nikakvih novih informacija ili strucne literature iz oblasti kojom se bave, sto je na znanstvene radnike, kako sami izjavljuju, vise nego pogubno. Nerjetko, sami univerzitetski profesori izjavljuju da nemaju srca od svojih studenata traziti onu kolicinu znanja i sposobnosti koja je prije rata bila neophodna za pozitivni prolaz na ispitima - bjezanje od granata, trazenje i donosenje vode ili hrane u prazne domove ostavlja vrlo malo vremena za studiranje pod upaljenim svijecama.

Kako se u istovjetnim uvjetima skoluju danasnji magistranti i pretendenti na titulu doktora znanosti - cak i pored daleko zahtjevnijih potreba za strucnom literaturom i drugim uvjetima rada - sesnaest nedavno promoviranih profesora na Univerzitetu u Sarajevu vjerojatno su vise odraz nedostatka takvog kadra nego li njihove istinske osposobljenosti za takav poaso.

Podatak da je izuzetno cijenjen sarajevski akademik rat u gradu provodio odlazeci u javnu kuhinju ne bi li se prehranio, a potom na svoje univerzitetsko radno mjesto, dovoljno govori koliko jedostrano ovdasnja vlast zamislja obranu ali i buducnost Bosne i Hercegovine. Besperspektivnost i neodgovarajuci odnos prema eminentnim strucnjacima uvjetovali su odlazak univerzitetskog kadra, ako ne koliko svakodnevne granate, ono sigurno blizu tome. Stoga pomenuti projekt sarajevskih intelektualaca "Zivjeti u Bosni" kao jedan od preliminarnih ciljeva ima upravo omogucavanje povratka ovdasnjih univerzitetskih profesora i ostalih intelektualaca u svoj grad. Naravno, takvo sto znaci i obezbjedjivanje uvjeta za njihov rad, koji izuzev mira u BiH, podrazumijevaju i drukciji odnos zakonodavne i izvrsne vlasti spram djelovanja Univerziteta.

• Moraju se odmah realizirati barem one mjere koje ne iziskuju nikakva materijalna davanja drzave. Treba regulirati statusna pitanja intelektualaca, obezbijediti njihovo ukljucivanje u sve procese u drustvu, reafirmirati njihovu strucnost, a mozda je bolje reci respektirati je. Zasto ne formirati u inozemstvu jednu kancelariju, ured ili centar, u kojem bi se nasi strucnjaci koji razmisljaju o povratku mogli informirati o svemu sto ih interesira. Dugorocnije mjere bi obuhvatale, pak, uspostavljanje vrijedonosnih kriterija koji ce valorizirati rad intelektualaca, te okoncanje procesa tranzicije imovine sto ce dovesti do definiranja statusa instutucija, ali i pojedinaca u njima. Na koncu, tu je i pitanje izvedbe strategije koja ce obezbijediti sigurnost i perspektivu svakom gradjaninu tako da ostane ovdje i radi za svoju domovinu, tvrdi Aleksandar Kalmar.

Nedavno se, tvrde u udruzenju intelektualaca "Krug 99" u Sarajevo vratio jedan profesor s Arhitektonskog fakulteta. No, nazalost, pitanje je da li ce i neki drugi isto uciniti, ali i koliko ce onih koji su ga u Sarajevu docekali ostati u tom gradu. Buducnost sarajevskog Univerziteta i dalje je neizvjesna.

MIRSADA BOSNO