PALJENJE NA PRAGU EVROPE

AIM, ZAGREB, 3.7.1995. Nakon sto su dvojica Hrvata povratnika iz Australije proslog tjedna na vise mjesta u Splitu otimali od kolportera i prodavaca na kioscima primjerke "Feral Tribunea" i demonstrativno ih spaljivali pred slucajnim prolaznicima, ali i pred grupom fotoreportera i TV snimatelja - koje su unaprijed obavijestili o svom vatrenom "happeningu", kao sto su im uredno predocili i svoja imena i druge generalije - zavladao je muk. Policija, koja nije nista ucinila da sprijeci prvo javno spaljivanje novina u Hrvatskoj, nije se oglasila ni da ima namjeru nesto naknadno poduzeti, a u nijednim vladinim novinama ili na televiziji nisu se pojavile snimke splitske paljevine.

Uvijek spremna i snazna hrvatska drzava ovaj put je zatajno ostala po strani, kao da je negdje netko odlucio da je rijec o normalnom "komuniciranju" izmedju jedne provokativne novine i nezadovoljnih citatelja. Uz nagorjeli splitski tjednik, koji je odmah podigao krivicnu prijavu protiv dvojice pocinitelja, oglasilo se samo nekoliko manjih, "lijevih" stranaka, Tripalov ASDH, Lorgericina DA i Jakovcicev IDS, od kojih je posljednji cak ponudio splitskom tjedniku da ako se slicni ataci ponove (a redakciji su stigle i prijetnje koje to ne iskljucuju) - preseli u Istru. Ovaj skromni odjek u javnosti, kojem se nije prikljucila ni strukovna organizacija novinara (a na sekciji "free lancera" cak se culo misljenje da je "antidrzavni" splitski list dobio sto je trazio), bio je zatim povod Hrvatskom helsinskom odboru da progovori o necemu sto bi se vec moglo nazvati novom "hrvatskom sutnjom", no kojoj su ovaj put i korijeni i posljedice kod kuce. Cickov HHO smatra da je "Feral" zbog ucestalih prijetnji i sikana postao "indikativan za odnos hrvatske vlasti, ali i javnosti uopce prema gradjanskim slobodama i drzavi".

Ipak i HHO izrazava posebnu zabrinutost sto su ovaj put "sutke presli preko dogadjaja u Splitu" vecina opozicijskih stranaka, strukovna i kulturna udruzenja i dr. Izrazava se takodjer uvjerenje da je spaljivanje "dobro organizirano" (sto dokazuje prisustvo fotoreportera i snimatelja), pa iako se ne sumnjici izravno drzavu i njene sluzbe, podvlaci se da je "Feral" spaljivan 27. lipnja, ali i dan ranije, sto znaci da je eventualna "pospanost" splitske policije iskljucena. Zanimljivo je da se odmah poslije priopcenja HHO-a u javnosti oglasio i lider krajnje desnice Mladen Schwartz koji je pozdravio splitske plamenove, jer je bolje spaljivati "novine nego novinare", i dodao da su njegovi momci u Splitu raspolozeni nastaviti s uspjesno zapocetom akcijom. No, kako se dvojica australskih Hrvata nisu deklarirali kao Schwartzovi sljedbenici (oni mu u posljednje vrijeme vise otpadaju nego prilaze), ovo moze biti shvaceno i kao njegovo svojatanje paljevine, utoliko vise sto je on dosad bio poznatiji kao "teoreticar" nego prakticirajuci ekstremista.

Sve u svemu, dojam je da se strogo kontrolirane cinjenice u vezi splitske paljevine pokusavaju nekom pazljivom rukom sloziti tako da drzava dobije alibi da s tim nema veze, ali i pokrice za dovodjenje u red onih novina koje svojim "antihrvatskim" pisanjem "izazivaju" divljanje radikalne, ulicne desnice. Nije iskljuceno da u tom podmetanju drzavna metla zakaci i neku ekstremisticku grupu ili organizaciju, no to je zasad samo u domeni spekulacija. Novine su naprotiv vec na tapetu, mada pritisci na njih nisu nikada prestajali, pa bi bilo tocnije reci da se oni sada samo koncentriraju i, kao posebno goruce pitanje, posve sigurno poticu i koordiniraju iz neposrednog Tudjmanovog okruzenja. Prije nekoliko dana u "Vjesniku" se pojavio tekst koji se bavi nekom vrstom grupnog portreta hrvatskih nezavisnih glasila, koja se otvoreno optuzuju da su protiv Hrvatske i da u njenom destabiliziranju slijede upute nekih inozemnih centara i organizacija. U te, kako se pronicljivo nazivaju, "nezavisne" novine ubrajaju se "Feral Tribune", "Novi list", "Vijenac", "Erazmus", "Arkzin", "Bumerang" i "Hrvatska ljevica", a svima je navodno zajednicko (sto je namjerna izmisljotina) da se financijski pokrivaju iz zaklade Georga Sorosa i ovdasnjeg Instituta Otvoreno drustvo. Oni se pak sumnjice kao zagovornici projugoslavenskih pa cak i kripto-komunistickih ideja.

Ovu mastovitu i zabavnu mjesavinu, u kojoj se jedan od magnata svjetskog kapitalizma pojavljuje u ulozi lukavog komunistickog agitatora, spravio je i potpisao neki Miljenko Salic, dosad nepoznat i najprobranijoj citalackoj publici. Salicu anonimnost nije oduzela odvaznost da se u seriji tekstova upusta u, redom, top-teme hrvatskog politickog zivota. A kako je pri tome sasvim otvoreno istupao kao neformalni zagovornik vrhovnistva, pa cak i koristio informacije za koje je ocito da se mogu samo otamo dobiti, zagolicao je znatizelju "kolega" o kome je zapravo rijec. Ovih dana se otkrilo (rijecki "Novi list") da je Salic stvarno Miljenko, ali da mu je pravo prezime Manjkas i da redovnu placu prima kao - savjetnik predsjednika Tudjmana za informativnu djelatnost. Jos je otkriveno da mu je pisanje u "Vjesniku" samo jedan od poslova koje obavlja u ovom listu, jer je ukljucen i u zamrsen postupak njegove "privatizacije", koja mjesecima zapinje oko toga sto za tu novinu treba naci kupca koji ce biti i dovoljno imucan i dovoljno poslusan vlastima (koliko je ovo zahtjevna i vazna misija, vidi se iz toga sto je, opet po "Novom listu", nominalni glavni urednik "Vjesnika", Ante Ivkovic, morao staviti na raspolaganje Tudjmanovom savjetniku sve podatke koji mu zatrebaju, ali i vlastiti sluzbeni auto.

Posve je razumljivo sto visokom drzavnom sluzbeniku Miljenku Manjkasu, alias Salicu, "Soroseve" novine, koje ne slijede ovakav nacin "suradnje" s vlastima, izgledaju u najmanju ruku razbaruseno, a zapravo kranje sumnjivo. Ali Salic ce otici toliko daleko u "raskrinkavanju" tih novina da ce raci kako je Sorosevo antinacionalno djelovanje primjeceno i u SR Jugoslaviji, Rusiji, Slovackoj... Taj "odron" u jeziku pokazuje se kao zanimljivo otkrice kojem krugu evropskih zemalja - odreda problematicnim pa i delikventnim svatovima u redovima svjetske zajednice - vrhovnistvo intimno pripada. Tako da se Otvoreno drustvo u odgovoru na Saliceve objede (koje je "Vjesnik" objavio, ocito neckajuci se, tek poslije desetak dana) zajedljivo zapitalo kako to da hrvatski drzavni tisak tako priljezno vjeruje u ono sto pisu beogradske "Vecernje novosti" ili moskovska glasila. Premda Otvoreno drustvo predvidja da bi Salic uskoro mogao postaviti i pitanje "kako cemo zastititi Hrvatsku i kada cemo zapoceti s hapsenjima", u hrvatskoj politickoj javnosti posljednji dogadjaji nisu izazvali, kako smo vidjeli, vece zanimanje. Opozicija se nije u stanju othrvati ni ponizavajucim vrbovanjima te instaliranim svadjama kojima je HDZ prodrmao nekoliko stranaka (HNS, IDS, HSLS), a tu "drugu sutnju" jos ce vise produbiti Tudjmanova prijetnja iz Australije da ce donijeti takav izborni zakon koji ce iskljuciti one opozicijske stranke koje ne rade u "drzavnom interesu".

Zanimljivo je da se kao i u nizu prethodnih slucajeva pritisci na medije urarski poklapaju s kljucnim dionicama ulaska Hrvatske u evropske integracije. "Feral" je paljen bas dok je u Zagrebu boravila delegacija Phare programa i Tacisa koja bi trebala dati zeleno svjetlo za prvu transu "pomoci u tranziciji", a u Strasbourgu je istodobno boravila hrvatska delegacija koja je nastavila visegodisnje pregovore oko uclanjenja Hrvatske u Vijece Evrope. Vodja delegacije Zarko Domljan je po povratku rekao da "smo sada stvarno na pragu" primitka, no taj prag on je i prije vidio, ali mu je on uvijek izmicao. ovaj put Hrvatskoj se s prijekorom gleda na akciju u zapadnoj Slavoniji, no udar na medije izgleda toliko programirano i tempirano da je vrhovnistvu vjerojatno milije jos ostati na dovratku ulaznih vrata Vijeca Evrope, nego se podvrci neprijatnoj disciplini koja unutra vlada.

MARINKO CULIC