POLITICKI TRANSFERI U HRVATSKOJ

AIM, ZAGREB, 3.7.1995. Da su i saborski zastupnici samo ljudi - pohlepni, potkupljivi i neodgovorni prema onima zbog kojih su to sto jesu - moze se primjetiti u Hrvatskoj, posebno u zadnje vrijeme. Prelasci iz stranke u stranku - takozvani transferi - mimoisli su malo koju stranku. Na svojoj pretposljednjoj konferenciji za novinare Tudjman je najavio prelaske i sa detaljima je bio unaprijed upoznat. Moze se reci da je sve bilo pripremljeno. Cekao se samo dobar trenutak - i on se u velikom valu dogodio proslog mjeseca, kada su pojedine stranke doslovce desetkovane.

Da bi orpavdao medijsku slozenicu mirotvorne stranke i u narodu sveprisutne, tolerantne i otvorene za sva ulijevanja - HDZ je nedavnom "kupovinom" grubo narusio svoju nacionalnu strukturu i u svoje redove primio i jednog Srbina. Zvijezda transfera je Mirko Tankosic, saborski zastupnik iz Osijeka, koji se oprostio sa svojim drugarima iz HNS-a i presao na svoj rodjendan u najveci hrvatski politicki tor. Clan je i nekoliko saborskih odbora (za financije, promet, pomorstvo i veze); odnedavno i potpredsjednik Odbora za mirnu reintegraciju na cijem je celu - sada Tankosicev stranacki kolega - Drago Krpina. Nije tajna da je Tankosicu, nekoliko dana prije zvanicnog istupanja iz maticne stranke, pristupnicu HDZ-u urucio osobno predsjednik stranke. "Bas zato sto su ideje koje zagovara HDZ sukladne mojim stajalistima kada je rijec o rjesavanju "srpskog pitanja", drzim da cu svojim pristupanjem HDZ-u najvise i najkonkretnije moci uciniti za njihovo ozivotvorenje". Tako Tankosic.

Slavko Mestrovic - potpredsjednik iste stranke i takodjer saborski zastupnik namjerava uciniti isto. Za sada se necka ciju bi pristupnicu ispunio. Nije to sve iz HNS-a. Rijecki dogradonacelnik Darko Gasparovic takodjer odlazi, ali nije poznato kuda. Profesor hotelijerstva Drago Magas i losinjski lijecnik Sime Muzic, nezadovoljni predsjednikom stranke Radimirom Cacicem i nacinom na koji vodi stranku, odlucili su promijeniti tabor. Kazu, stranka ide "previse u lijevo", sto je inace opce mjesto svih haenesovih konvertita. Ni to nije sve. HDZ se "podebljao" i za slavonskobrodskog dogradonacelnika Peru Katalinica. Haenesovci iz Nove Gradiske Zagar i Pakalic takodjer su pokupili svoje krpice i svoju politicku toaletu poslozili u plakaru HDZ-a. Govori se da bi i novogradiskom osnivacu HNS-a Ivi Trobicu mogla uskoro biti udijeljena pristupnica HDZ-a. Prije nekoliko mjeseci iz HNS-a odstupio je i dotadasnji potpredsjednik Ivica Vrkic. Govori se da je otisao zbog tastine - jer nije izabran za Savkinog nasljednika. No, Vrkic to negira i tvrdi da je to "zato sto se Cacicevo vidjenje stranke razlikuje od narodnjastva, temeljne odrednice stranke". Vec spomenuto "skretanje u lijevo" i cinjenica da su Mestrovic i dio ostalih markera prakticni katolici i da zaziru od navodnog ljevicarenja (koje se u HNS-u nimalo ne primjecuje) mozda je dostatan razlog za transfer. No, svi odbjegli govore o konceptualnom neslaganju. Po njima je razlog temeljitom rastanku ideolosko-politicke prirode. U medijima se moglo saznati da se iza prelazaka valjaju i druge stvari; razne ucjene i neke marke, kazu - u obilatim kolicinama. Naravno, to ne dolazi u obzir - pojasnjavaju prebjezi.

Nesto bolje je prosao Istarski demokratski sabor (IDS), izgubio je u transferu samo jednog igraca - Denisa Jelenkovica. Tako je u Zupanijskom domu Sabora IDS spao na dvije osobe - Ivana Paulettu i Branka Ruzica. Nakon ostavke, Jelenkovic je u Otvorenom pismu ideesovcima - koje je objavio rijecki "Novi list"

• napisao obrazlozenje i konstatirao da je razocaran u rad stranke i da su potvrdjene njegove sumnje o tome kako mnogo toga u IDS-u ne stima; i da on tako dalje ne moze. IDS je transfer zatekao u nezgodno vrijeme, kada su se intenzivirale frakcijske borbe unutar stranke, zadnje vrijeme dovedene do nesnosljivosti. Ovo je inace drugi ozbiljniji unutarnji udarac IDS-u. Prvi se dogodio prosle godine kada su izasli iz stranke Herak i Martincic
• potonji u HND, a Herak u HSLS.

A sto ti zastupnici u stvari zarko zele? Prije svega zivjeti resko i biti cesti gosti - makar kao statisti - u "Katedrali duha"? Osim Ivice Vrkica i Slavka Mestrovica, ostale hadezeove prinove, uglavnom su camile u sjeni saborskih kutica. Jedna od suvremenih politickih perverzija u Hrvatskoj jest i ceznja za sjajem svjetla pozornice - one glavne. To se postize, kao sto su i sami spoznali, vrlo jednostavno - ispunjenjem pristupnice HDZ- u. Osim toga, konvertitstvo ima i svoje korisne svrhe - zavodljivo se pribliziti strani koja na terenu pobjedjuje znaci zadobiti i odredjenu sigurnost, drustveni status, lijepa odijela i pokoju mrvicu sa stola jos aktualne pretvorbe.

Zanimljivo je da nakon prvih izbora u Hrvatskoj - sve do slijedecih, 1992. godine - nije bilo ovako masovne navale. Prelazilo se tiho s vremena na vrijeme. Tokom dvije godine dogodila su se samo tri stranacka prijelaza. Ante Prkacin iz Hrvatske demokratske stranke (HDS) presao je u HSP (onaj Paragin), u HSP je usao, ovaj put iz HDZ-a, manje poznati Zvonimir Spisic. Ivan Orcik je napravio istu transakciju i udomio se u HDZ-u.

Medjutim, od proslih izbora do danas stranacki kolor je promijenilo 35 zastupnika, od kojih su samo sestorica odlucila postati nezavisni, a jedan je iz nezavisnih zastupnika presao u SDU (Vladimir Bebic). Najvise su prosle godine dobile tek osnovane politicke stranke - Hrvatski nezavisni demokrati (HND) i Akcija socijaldemokrata Hrvatske (ASDH) - dok su svega dvojicu zastupnia prigrabili liberali.

Prije nekoliko mjeseci je dr. Josip Stojanovic iz HSS-a, jedan od uvazenih clanova stranke, napustio svoje partijske drugove i skrasio se u HDZ-u. Uz njega je, poput zala za plime, nadoslo vjadajucoj matici jos nekoliko uglednih haesesovaca. Slicno je napravio i Mirko Madjor, saborski zastupnik i jedan od osnivaca stranke. Takodjer nije mogao odbiti zovu dobre ponude, pa je i on zavrsio tamo gdje izgleda danas svi putevi vode - u HDZ.

Posto je parlamentarna demokracija u Hrvatskoj (kao i u drugim ponovljenim drzavama na bivsem jugoslavenskom prostoru) tek uhvatila korijene, ali ne i ritma, opisani prelasci su uobicajena stvar. Tako je barem vec vidjeno na primjeru nesto starijih demokracija. Tek su nakon trecih izbora u Njemackoj, na primjer, prebjezi postali rijetko vidjeni. Izmedju ostalog zahvaljujuci klauzuli od 5 posto. Po tom zakonu ni jedna stranka ne moze uci u Bundestag ako ne osvoji izravno barem jedno zastupnicko mjesto, cime je sprijeceno malim strankama da udju u parlament. S vremenom se dogodilo da su velike stranke apsorbirale male.

HDZ pokusava ciniti slicnu stvar. Kako je Tudjman rekao australskim Hrvatima, izborni prag ce biti vjerojatno 7 posto, sto ce mnogim manjim strankama (ukljucujuci HNS i HSS) stvarati piteskoce za ulazak u Sabor. Sudeci po tome HDZ je vec siguran u svoju slijedecu izbornu pobjedu i odlucio je sam urediti buduci (a i sadasnji) kvantitet stranaka u Saboru. Postoji jedna dosljednost u cijeloj prici. Stranke koje HDZ nastoji apsorbirati uglavnom su stranke takozvanog centra - one koje se razlikuju od HDZ-a samo u detaljima, koje se "prostim" okom uvijek ne mogu vidjeti. Cinjenica je da na hrvatskoj politickoj lepezi nema malih centara, vec samo jedan veliki omniopotentni, koji sve strancice moze i zeli apsorbirati, i udara pritom lijevo i desno, ali pazljivo bira da to ipak budu one stranke u opoziciji koje su HDZ-u najslicnije. Ipak, moze se dogoditi jedna omaska na koju Tudjman ne racuna. Razbijanjem opozicije koju HDZ provodi od samog pocetka, moze se dogoditi, namjesto nestajanja (u operativnom smislu), njeno udruzivanje u koaliciju.

ALEN ANIC