BESMISLENI SMISAO KOJI NAM TREBA

HARI KRISNA, HARI MASALA

AIM SARAJEVO, 29.06.95. Povjest rock'n'rolla producirala je, s manjim ili snaznijim intenzitetom, muzicke numere koje bi postajale znak vremena iz kojeg potjecu. Bile bi to, potom, svojevrsne "mantre" generacija, magicne formule za koje se vjerovalo kako ritmom otvaraju sezame zivota.

Ubistvo covjecnosti u Bosni, taj apsolutni poraz morala civilizacije, skrsio je ovdasnjim rock'n'roll generacijama smisao svake takve mantre. Filing s kraja 60-tih, iz 70-tih ili 80-tih pak, danas vrijedja onaj dio naseg bica koji jos uvijek pravi nekontrolirane izlete u proslost i sjecanje. Nas je duh stvaran, izmedju ostalog, na rock'n'roll kulturi i takvom nacinu zivljenja, ali nam je tijelo prodato u kupleraju medjunarodne politike. Onaj instinktivni dio duha koji je zaduzen da brine o nagonu za samoodrzanje i opstanak, ne dopusta da bilo sto nazovemo evergreenom. Jednostavno - nista vise nije kao sto je bilo nekad. Po prvi put i sjecanja dobijaju nakaznu fizionomiju.

"Narodnjaci" i "zabavnjaci" su nasa sadasnjost. S pocetka rata, dok smo jos kao vjerovali u moral civilizacije, opjevali su domovinu i oslobodilacku borbu na sve moguce nacine. "Ponos- prkos" pa "prkos-ponos" izrimovani su do iznemoglosti. Potom su nam se autori nasli na inspirativnoj ledini - za cime posegnuti kada su smrt i hipokrizija nase jedino okruzenje?

U pacenickom Sarajevu iznenada se pojavio "Muha bend". Njihov hit "Hari Krisna Hari Masala" prvi je ovoratni glazbeni broj u kojem nema aktualne politicko-vojne situacije. Neovisan od sadasnje folk i pop produkcije "Muhin" ce hit postati zarazan za bosanskohercegovacke klince, koji sada umjesto uz patriotske jurisaju uz stihove "Hari Krisna Hari Masala". Domacice se dovijaju u ratnim specijalitetima uz pojacane radio prijemnike, soferi po razvaljenim bosanskim drumovima mjenjaju brzine u rimu nove bosanske mantre. Cini se da ovdje svakom krv uzavre na cudan (nepatriotski!?) song.

Ako pomalo himnicnu i prijemcivu glazbenu podlogu ostavimo po strani, susrest cemo se naime s tekstom koji nema ama bas nikakve veze s ratom! Sve nekako podsjeca na mirnodobske alternativne izlete mladih glazbenih generacija. U najkracem: Muhu je ostavila draga. On, naravno, tuguje. U tom spazi grupu ljudi koja trci i stalno ponavlja "Hari Krisna Hari Rama". Muha se osisa kao i oni i krene za njima. Ne kontajuci valjda njihovu mantru Muha, ubrzo prelazi na svoju "Hari Krisna Hari Masala". I... gotovo.

Tesko da je moguce, izuzev ako niste u kasnom pubertetskom dobu, napraviti besmisleniju, a opet lako prihvatljivu ljubavnu pjesmu. No, prvi ce bosanski mladalacki hit uzbuditi dezurne cuvare "duha svog naroda". Otkuda danas, dok nas gusi zadah umiranja i svjetske moralne pogani, da jedan sesuvisli song probije tvrdjavu bosasnke tisine? Ovdasnji desno orijentiran list, blizak vladajucoj stukturi, nedavno ce pjesmu inkriminirati kao sund i prodavanje besmisla. Vrlo ostro i vrlo decidno. No, treba razumjeti strah nesigurnih koji na svojim klimavim stulama vjeruju da se ljudska patnja moze desifrirati jedino podrzavljenom religijom: nekakav Hari Krisna - inostranac, bezbeli vlah, jos onako osisan (drogiranje! rakija! "one stvari"! krmetina!) - dozivio je da se bas o njemu spjeva pjesma pored ovoliko nasih funkcionara. A ono "Hari Masala" je vjerojatno petokolonaska provokacija kojom se hvali nakaradnost i razvrat. "Cujem da im taj Hari Krisna i nije insan, vec morebit nekakav njihov Bog..." - vape tjelohranitelji institucionaliziranih osjecanja.

No, svaka dogmatska stvarnost posjeduje krcate trezore groteske. Bresan kaze da spoj uzvisenog i trivijalnog daje iskru fantasticnog. "Osisah se kao panker..." i nista drugo do trivijaliziranje Hari Krisne, s obzirom da u nas izmedju pankeriziranja i blesavog kreveljenja nema bitne razlike. Muha gubitnik, pacenik koji smisao iznalazi u besmislu u tv spotu odaje tu iskru fantasticnog: dok se celavci oko njega krevelje, on pjeva smrtno ozbiljan kao da je rijec najmanje o drzavnoj himni.

Nastajanje ove pjesme vjerojatno nije vezano za programiranu namjeru. Ona je glazbeno i tekstualno plod stvaralackog trenutka koji je uspio preslikati zadah bosanskog vremena i onaj jedva cujni znak zivota koji jos jedino moze pjevati o besmislu. "Hari Krisna, Hari Masala" danas je, odgovaralo to vlasti ili ne, ifuzioni rastvor za nas - osudjenike neizvjesnosti, nesto poput zivotne potentnosti prezivjelih.

U odnosu na ubistvo covjecnosti u Bosni - to mi mogao zvucati i kao nas odgovor.

FATMIR ALISPAHIC