"STRANACKO PROFILIRANJE" U HRVATSKOJ

AIM, ZAGREB, 27.6.1995. Na stranackoj se sceni Hrvatske u posljednje vrijeme dogadjaju znatna komesanja. Iz opozicije je u vladajucu stranku sinhronizirano preslo vise saborskih zastupnika. Na najvecem je gubitku Hrvatska narodna stranka, iz koje su ovih dana otisla dva sabornika - jedan je vec potpisao pristupnicu za vladajucu stranku, a isto ce vjerojatno napraviti i drugi. HNS je izgubio i znatan broj vijecnika na zupanijskoj i opcinskoj razini. Jedan je saborski zastupnik, s istim odredistem, napustio Istarski demokratski sabor.

U HDZ-u - gdje se glavnina prebjega vec skrasila - kazu da je to dokaz njihova ugleda i snage i najavljuju da glavne prelaske tek treba ocekivati. Cini se da to spektakularno transferiranje treba dovesti u vezu s nedavnim formiranjem oporbene Koordinacije za promatranje izbora, koja je, cini se, u vladajucoj stranci izazvala dosta nervoze. U HDZ-u se boje da bi opozicija, koja se prvi put uspjela dogovoriti, sada oko zajednicke kontrole izbora, sutra mozda mogla biti jos jedinstvenija. Boje sa da bi se ta "vreca rogova" - kako ih podrugljivo nazivaju - mogla sloziti da rogove okrene na jednu stranu i da na iducim izborima nastupi jedinstveno ili povezano. To se strahovanje dade primijetiti i u Tudjmanovim reakcijama. Upitan da prokomentira formiranje izborne koordinacije, predsjednik ju je osudio kao subverzivnu; kaze da je rijec o strancarenju, opasnom po nacionalne i drzavne ciljeve te toj pogibelji odmah parira tvrdnjom kako mu se, evo, bas ovih dana javljaju brojni opozicionari zeljni da ponesu njegove stranacke boje.

Tudjman je uzvratio udarac i mora se priznati da je zazvonilo. Opozicija je, cini se, zatecena stranackim blitz-prelascima. Iako brojcano gubici nisu veliki, opozicija se cini grogiranom, siri se desperatan prizvuk gubitnistva. Naravno, javno se to jos ne priznaje. Josip Manolic, koji je prije godinu dana transferirao iz HDZ-a u opoziciju, smatra da je rijec o normalnom profiliranju stranacke scene. Dodaje da njegovoj bivsoj stranci ni dodjosi nece pomoci. Suprotno tome, liberali tvrde da je rijec o vrlo opasnoj tendenciji. Jedan od njihovih celnika, Jozo Rados, izjavljuje da HDZ pokusava stvoriti nesto poput Narodnog fronta, sto, kaze moze imati katastrofalne posljedice po demokraciju u Hrvatskoj. Radomir Cacic, predsjednik "ispraznjenog" HNS-a, drzi se vrlo hrabro. Tvrdi da su u HDZ presli oni koji tamo i spadaju te da to opoziciji moze samo pomoci. Znat ce se tko je tko, gdje je tko i tko je s kim. Pozicije ce biti jasnije, sto vise odgovara oporbi nego vladajucima.

Cini se da u svemu recenom ima istine. Stranacka se scena u Hrvatskoj jos nije profilirala, sto je evidentno iz dvije cinjenice: medju strankama postoji velika slicnost, a istodobno unutar stranaka vlada veliko sarenilo, toliko da se cini kako metafora o "vreci rogova" vrijedi ponajvise za pojedine stranke. Mozda to ipak u najvecoj mjeri vrijedi za vladajuci HDZ, koji se i programski odredjuje kao slozenac od desnice do ljevice. O toj smutnoj i stranacki netransparentnoj situaciji govori i primjedba jednoga od celnika Liberala, koji je za nedavnog koskanja u svojoj stranci, rekao kako mu je od stranackih kolega mnogo blizi Tomislav Mercep, jedan od najcrnjih HDZ-ovih jastrebova. Svako jasnije stranacko profiliranje imat ce za posljedicu jace komesanje clanstva, ubrzanije cirkuliranje simpatizera i otpadnika. Dokazuje to i aktualna "oseka" iz HNS-a, koja nije potaknuta samo velikim privilegijama koje su nude prebjezima u HDZ, nego i pokusajem njenog predsjednika da stranku jasnije odredi, da sreze njena desna skretanja i da je modernizira. Bilo je neminovno da se oni koji su toj liniji neskloni - povuku.

Koliko ce prebjezi pomoci profiliranju HDZ-a - tek ce se vidjeti. Predsjednik pokusava da privlacenjem uglednika iz drugih stranaka sanira njenu invalidnost, odnosno da popuni mjesto njenog lijevog krila, koje je ostalo upraznjeno nakon odvajanja Manoliceve i Mesiceve frakcije. Njihovim odlaskom stranka je opasno pretezala udesno, a kako je Tudjman u posljednje vrijeme poceo da govori o nezaobilaznim vrijednostima antifasizma - vjerojatno bi mu za te stavove trebalo uporiste i u vlastitoj stranci. Ta ce uloga vjerojatno pripasti dodjosima. Smatra se da bi oni mogli biti i nesto vise - da im je namijenjen zadatak potiskivanja desnog krila, koje se previse osililo i koje je u neku ruku, pogotovo s obzirom na antifasisticku retoriku, postalo kompromitantno. Koliko bi daleko moglo ici njihovo potiskivanje - zavisit ce prije svega od nekih vanjskih okolnosti, na primjer, odnosa sa Srbima ili haskog suda.

To je jedan od razloga zasto pridoslice u HDZ-u nisu previse dobro prihvacene. Starosjedioci osjecaju da bi im skorojevici mogli ugroziti pozicije. Ne samo zato jer njihov dolazak podrazumijeva novu raspodjelu fotelja i funkcija - pri cemu se najcesce pokaze da se nekome mora uzeti da bi se drugome dalo - nego i zato jer bi oni mogli postati uporiste izvjesnog zaokretanja stranacke politike. Zato privlaceci oporbene zastupnike Tudjman mozda postize stabilnu vecinu u Saboru (sto ce mu omoguciti da se njegove odluke, kao i dosad, izglasavaju bez problema), ali unosi nestabilnost u stranku. Tocnije, intenzivira njenu dosadasnju uskomesanost. Naravno, prevelike potrese ipak ne treba ocekivati. Nebrojeno se puta dosad pokazalo da vlast djeluje vrlo homogenizirajuce, a treba racunati i na cinjenicu da su oni, koji sada stizu u HDZ, vec dokazali znatnu osobnu prilagodljivost.

Zato "stranacko profiliranje", kako ga naziva Manolic, na nacin kako se sada dogadja u Hrvatskoj - gdje, kako je netko rekao, svi putevi vode u HDZ - zaista podsjeca na stvaranje svojevrsnog Narodnog fronta ili neke nove "jedine nam Partije". Pogotovo dovede li se aktualni centripetalni HDZ-ov sindrom u vezu s Tudjmanovim optuzbama na racun opozicije, pri cemu se subverzijom proglasavaju i njeni razgovori o ocuvanju jedinstvene Bosne ili njeno dogovaranje oko kontrole izbora. Predsjednik Hrvatske na isti nacin opanjkava opoziciju ne samo kod kuce nego i u gostima, na primjer, u Australiji, gdje je upravo na dvotjednoj turneji. U brojnim nastupima iznosi varijacije na svoju omiljenu temu - da je Hrvatska sigurna samo u njegovim rukama i da zato na njenom celu trajno mora ostati. Takve ambicije nisu sporne, vjerojatno je to zelja svih stranaka i onih koji se za politicke funkcije natjecu. Sporan je samo nacin na koji se to pokusava ostvariti. HDZ je dosad pokazao da ce vlast cuvati svim sredstvima. A sva mu sredstva danas i stoje na raspolaganju.

JELENA LOVRIC