RAT JE BIO BOLJI

Pospremanje crnogorske Skup{tine

tekst:

Po planu i programu crnogrorskoj skupstini u narednoj ljetnjoj pauzi sljeduje krecenje. Prije no sto su otisli na zasluzeni odmor, poslanici vladajuce Demokratske partije socijalista gredom su pospremili i njeno procelje. Slozno su smijenili jednog od dav opoziciona potpredsjednika parlamenta, radikala Draga Bakraca, nakon cega je njegov kolega liberal Dzemal Perovic, pravilno uocio da ni on ne ispunjava nove kriterijume drzavnicke podobnosti i dragovoljno se spustio u poslanicke klupe. Predsjednik Skupstine Svetozar Marovic i partijski mu drug, potpredsjednik Srdja Bozovic, ostali su tako sami na podijumu, ali to ne znaci da ce im biti povecan obim poslova. Opozicioni potpredsjednici, po vlastitom priznanju, dzabe su primali platu. Za tri godine dva tri put im je povjereno da po desetak minuta presjedavju - ostatak vremena su grijali klupu.

Sad, lako se sloziti s tvrdnjama opozicije da je na posljednjem skupstinskom zasijedanju rutinski obavljeno skidanje posljednjeg visestranackog ukrasa. Nije sve tako prosto: kao sto se ni nakit ne mijenja slucajno, ni radikal Bakrac nije napamet otpremljen iz blizine vlasti. Dvanaestorica poslanika DPS zaduzenih za podizanje optuznice pronasli su da je najveci potpredsjednikov grijeh sto se "nije uspio izdici iznad prepoznatljivih stvova svoje partije". Optuznica je u osnovi tacna: predsjednik izvrsnog odbora Srpske radikalne stranke za Crnu Goru, stvarno je u pogledu izdizanja iznad svoje partije slabo radio na sebi. Na posljednjim mitinzima svoje stranke, sirom republike, povodom robijanja Acima Visnjica, o vlastima je govorio jednako njezno kao i svi ostali radikali: em je kriminalna, em izdajnicka. Ko voli moralne propovijedi u politici lako je zapazio da bi zahtejev za uzdizanjem iznad stavova svoje partije predsjednik i premijer Crne Gore dozivjeli kao licnu uvredu. No, i tu su stvari prilicno jasne: vladajuca partija ima apsulutnu vecinu u parlamentu i cisto je stvar njene procjene kada ce i koliko popustiti opoziciji. Sto dozvoljava sebi ne mora drugima. Svojevremno je, kad stvarno nije znala sta ce s novom izbornom pobjedom, milostivo dopustila stvaranje visestranacke vlade. Bio je to, pokazalo se, dobar racun. U vrijeme pohare inflacije ( tada, pocetkom jula 93. godine jedan broj nedjeljne novine kostao je tri i po miliona, a dva mjeseca kasnije, u septembru nevjerovatnih sto pedeset milona dinara) ovdje je, pod geslom mir je najpreci, vladala politicka idila. Znacajnije od socijalnog mira, Demokratska partija socijalista je tako ucvrstila ulogu centra ravnoteze izmedju nepomirljivo zavadjenog srpskog i crnogorskog opozicionog bloka u Republici.

Danasnja prica o tuznom razlazu ratnih drugova ima zanimljivu predistoriju iz tog doba. Ljubav izmedju DPS i SRS nikad nije bila ni javna, ni toliko cvrsta kao ona izmedju Milosevicevog SPS i radikala. Radiklna stranka nije pristala da u|e u visestranacku vladu: njene vodje su se okolo dicili kako su oni jedina opozicija u Crnoj Gori. Drzavna propaganda je finom rukom dozirala javnosti da iza raznih nevaljalstava po Crnoj Gori stoje radikali, a da vlast na njih prizmuruje iskljucivo iz visih interesa. Mnogo kasnije predsjednik Bulatovic je otkrio da je raznim radiklcima popustao ne samo iz patriotizma vec, kao u slucaju amputiranja Pljevalja, i iz golog straha. Naravno, kao praktican politicar nije imao problema sa sobom da radikale, kad su bili u punoj ofanzivi, javno svrsta u "patriotske i konstruktivne snage drustva". Ovdje je posebno zapamcena ozarenost ideologa vladajuce partije Svetozara Marovica i vodje srpskih radikala Vojislava Seselja sto su na sastanku iza zatvorenih vrata pronasli "bliskost ili identicnost" stavova. Razumije se, po pitanju ratnog poleta, radikali su svo vrijeme predano igrali ulogu avangarde vladajuce partije.

Kad se sve zbroji ne moze se ipak reci da je Bulatovicu i njegovima bilo bas imalo krivo sto se Milosevic otarasio Seselja. Otvorene njeznosti prema radikalima uvijek su smetale njihovom statusu "srednje mjere", pogotovu sto su partizani i cetnici u Crnoj Gori jos na snazi. Premijer Djukanovic je nedavno odresito pred stranim novinarima priznao granice Bosne, cime je, bez obzira sto se njegova ne broji, i saveznicima i protivnicima jasno dao do znanja da bi u vrh DPS, nakon svega, laka srca odustali od prekopavanja medja. I sve zaboravili. Radikali sad ispadaju kao cist visak, i prilicno neugodan svjedok. Po ko zna koji put na posljednjem zasjedanju republicke Skupstine sef poslanickog kluba te stranke Milinko Gazdic postavio je prosto pitanje: zasto ste nas onda slali na Cepikuce, Dubrovnik, Slano, Ravno i Mostar? Niko, naravno, nije odgovorio - i najvatreniji deputati vladjuce partije pravili su se da nijesu odavde. Ipak je ovo Crna Gora - ni uz najsavrseniju propagandu nije ovdje lako priznati da je opjevani ratni podvig ispao obicna setnja, sa koje se 190 izletnika nije vratilo kuci. Jos kad se doda dosljednost radikala u odredjivanju granica srpstva - nije slucajno sto su poslanici vladajuce partije izlazili za govornicu kao u studenu vodu. Ni radikali ni vlast se inace ne sale. Skoro je zaboravljeno: kad su, nakon podjele u patriotskom pokretu na mirovljubivce i ratne huskace, radikali pustili jezik o organizovanom svercu preko granice iz Vlade su prvo apelovali na njihovu patritosku savjest. Nije pomoglo i mahanje raznim papirima s radnim naslovom "lupezanje vlasti" - Acim Visnjic uredno pet mjeseci odradjuje u zatvoru. Temu zbog koje je Visnjic dopao tamnice vlast predano pokusava da vrati u tisinu. Na posljednjem skupstinskom zasjedanju potpredsjedniku Vlade mr Zoranu Zizicu odnekud je pala zgodna ideja: svako ko ima takva dokumenta o Vladi, neka ih slobodno preda nadleznim organima te iste Vlade, da oni temeljno razvrstaju istinu od lazi. Kako nema znakova da ce prijedlog biti prihvacen, a, koliko se zna, ni vlast ne namjerava da prihvati ponudu radikala da nepristrasna prlamentarna komisija provjeri njihove nalaze, ocekuje se nastavak medjusobne igre "zandara i lopova".

Vladajucoj partiji izvjesne nevolje stvara cinjenica sto u jurisu na radikale nemaju saveznika u parlamentu. Stara racunica da ce im u ovoj mirovnoj misiji saveznici biti Liberali i Socijaldmokrate pokazala se neispravna. Stranke koje se zalazu za suverenu Crnu Goru, definitivno, nece pristati da budu kiseonik vladajucoj partiji dok ona gazi njihove stvarne polticke protivnike. Najaca podrska pravu lidra Radikalne stranke da govore sta su naumili, stigla je, upravo, od liberala. Njih, stare izdajice, ipak nije lako prizvesti u ratne huskace.

Nijesu naravno dvanaestorica iz udarne grupe DPS-a odoka sad krenule da pokazu Dragu Bakracu ko je gazda. Njegova smjena sastavni je dio neprestane predizborne kampanje vladajuce partije. Svi su znaci, kako ona ozbiljno planira da i poslije sljedecih izbora ovako pitoma i miroljubiva povrati uzdrmanu poziciju poltickog centra oko kojeg se sve vrati. Na vrijeme se sigura: ukoliko ne dobije apsolutnu vecinu trebace im odgovarajuci saveznik. Bivsi ratni drugovi u tom poslu samo smetaju, i, kako sada stvari stoje, u vladajucoj stranci ce se udarnicki postarati da radikale pretvore u grupu gradjana koji su se nekad bavili politikom.

Esad KOCAN (AIM Podgorica)