CRKVA I CRNA GORA

tekst: Vrijedni Mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, gospodin Amfilohije, pored staranja o vaskolikom srpstvu, ne zanemaruje ni sopstvenu pastvu. Ni vazni vanjski poslovi ovog proljeca - u Zapadnoj Slavoniji se pojavio kao neka vrsta ratnog izvjestaca, na Pale ide kad god treba osokoliti Karadzica - nijesu ga omeli u ispunjavanju sitnijih kucnih obaveza. Mitropolitove aktivnosti na odrzavanju borbenog morala i uzdizanju srpske svijesti u Crnoj Gori uobicajena su stvar, pa njegov nedavni nalog za rusenje partizanskog spomenika u manastiru Duljevo kod Budve, kao ni parastos "zrtvama komunistickog terora" koji je sluzio u Ljesanskoj nahiji, ne bi bili osobito zanimljivi da na njih nije neuobicajeno reagovala vlast. Opstinski odbor SUBNOR-a iz Budve, sigurno ne bez blagoslova vladajuce partije, rijesio je da, zbog rusenja spomenika, gospodina Amfilohija i Mitropoliju na cijem je celu, tuzi sudu, a pomen u Ljesanskoj nahiji policija je - zabranila.

Svestenicima Srpske pravoslavne crkve nije prvi put da, opremljeni maljevima, racune iz drugog svjetskog rata pokusavaju da preurede u ljutim bojevima sa raznim petokrakama i spomen-plocama, posebno ako su ove postavljene blizu manastira ili u njihovim portama. Manastir Ostrog, u kom je Mitropolit Amfilohije nedavno sluzio parastos zrtvama fasizma i iskazao duzno postovanje "svim rodoljubima koji su branili ljudsko dostojanstvo", prethodno je "ociscen" od pet spomen-obiljezja iz drugog svjetskog rata. Najozbiljniji otpor pruzala je petokraka na spomeniku 106 ljudi poginulih u NORU - marljivi kaludjeri rusili su je dosad tri puta; za takav entuzijazam nista nije mogla znaciti novcana kazna od 200 dinara koju im je zbog drugog rusenja odredio sud. Kriterijumi duhovnih pastira SPC vrlo su strogi, pa spomen-ploci Ostroskoj skupstini nista nije pomoglo sto nije slavila komuniste nego tek obavjestavala da se "pod ovim krovom sastala Skupstina crnogorskih i bokeljskih rodoljuba". Ovih dana grupa gradjana Podostroskog kraja osnovala je udruzenje za zastitu manastira Ostrog, a Branko Grozdanic, jedan od buducih clanova kaze:"Ako ce iko unijeti krv i noz u Crnu Goru bice to ovaj Radovic". Da SPC ne zaostaje ni u vaspitnom radu crnogorska javnost se uvjerila jos prije dvije godine kada se na Cetinju jedan od ucenika tamosnje Bogoslovije takodje istakao u obracunu sa spomenikom zrtvama fasizma.

"Ljudima kojima nije smetala grotesknost spomenika Primorskom bataljonu u tuznoj poslijeratnoj rusevini, sada je zasmetalo sto se neko sjetio da poslije obnove hrama izmjesti na pristojnije i adekvatnije mjesto ovaj vazan spomenik", oglasila se prijekorom, povodom dogadjaja u manastiru Duljevo, Crnogorsko-primorska mitropolija, a kad su objavljne fotografije na kojima se jasno vidi da su im rijeci "izmjestiti" i "srusiti" pobrkale znacenja, gospodin Amfilohije se jos razljutio. "Takav spomenik svako moze da stavi u svoju kucu, na svoje imanje", rekao je i obecao da, dok je on mitropolit, takvo sta nece stajati po manastirima.

Zakon o javnom redu i miru propisuje:"Ko skrnavi spomenik ili vrijedja licnost ili dogadjaj kojem je spomenik posvecen, kaznice se zatvorom do 60 dana", ali je malo vjerovatno da ce njegovo visokopreosvestenstvo camiti u tamnici, pa je mnogima sto nijesu prezadovoljni aktivnostima duhovnika Radovica, kao utjeha posluzilo sto je, nekoliko dana poslije poruke o drzanju spomenika po kucama, parastos za 269 cetnika u Ljesanskoj nahiji, umjesto u crkvi, morao sluziti u hladu drveta pred kucom jednog mjestanina. Iako su u Crnoj Gori odrzana vec dva masovna pomena cetnicima ubijenim na kraju drugog svjetskog rata, vlast je tek za ovaj procijenila da "izaziva veliko uznemirenje gradjana", otkrila postojanje "visokog bezbijednosnog rizika" i zabranila javni skup.

Policija je propisala da kod crkve svete Trojice mogu doci samo "crkveni velikodostojnici, rodbina i prijatelji" onih koji su tu sahranjeni i tako strogo sprovela svoju odluku da je do crkve stiglo tek nekoliko starica i mitropolit sa svestenstvom. Ni poslanicki imunitet ni lukavstvo sto su se predstavili kao prijatelji ozaloscenih nije pomoglo nekolicini predstavnika srpskih stranaka u Crnoj Gori da umilostive policajce ne bi li ih pripustili do crkve. Mitropolitu je, valjda, tamo bilo premalo publike pa je procesija krenula magistralnim putem Podgorica - Cetnje, do kuce predsjednika crkvenog odbora gdje je obred konacno odrzan. Mnogo poznatiji po kletvama nego po blagoslovima, mitropolit je ovaj put bio zacudjujuce blag. Rekao je :"Nase je jedino oruzje danas 'Gospodi pomiluj'" i tek uzgred, da se ko ne zbuni, pripomenuo kako moli za "pokoj ubijenih od zlotvora u toku i na kraju drugog svjetskog rata".

Sa Amfilohijem Radovicem se zna - od kako ga je SPC postavila za Mitropolita u Crnoj Gori predano radi na stvaranju preduslova za njeno sto brze i sto tice pretvaranje u dio, kako je jednom prilikom rekao, sjedinjenih srpskih drzava - u srpskoj Sparti i pored jake konkurencije, on je Spartanac broj jedan. Beskompromisan antikomunista, kakvog ga je Bog dao, izmedju partizana i cetnika kao boraca za sve Srbe u jednoj drzavi, nije imao sta da se misli. Ni u ovom ratu, ni malo ga se ne tice zastoj Slobodana Milosevica na prekodrinskim radovima, ne pada mu napamet da od velike Srbije ikad odustane.

Drugo je vlast u Crnoj Gori. Saborci iz antibirokratske revolucije, redovno podsjecaju njene predstavnike da su dojezdili "na talasu velikosrpstva". Uzajamno uvazavanje sa SPC u Crnoj Gori preslo je skoro u obozavanje kada su pobornici autokefalne crnogorske crkve izabrali svog duhovnog poglavara. Vrh vladajuce partije tada je odlucno proglasio da je "u Crnoj Gori postojala i danas stoga postoji samo jedna pravoslavna crkva, crkva nasih predaka koju danas na nasim prostorima predstavlja jedino Crnogorsko-primorska mitropolija sa svojim mitropolitom hirotonisanim u skladu sa duhom i kanonima pravoslavne crkve".

U vrijeme budjenja snova o velikoj Srbiji zaokupljena "povampirenim ustastvom", vladajuca Demokratska partija socijalista napravila je prigodnu pauzu u njegovanju sjecanja na partizane; istina, nije otvoreno slavila ni cetnike - slavili su se sami. Otkad stvari s ujedinjavanjem srpstva ne idu bas kako bi trebalo, vlasti sve manje tolerancije pokazuju, ne samo prema saveznickim patriotskim srpskim strankama, vec i prema njihovim istorijskim uzorima.

Natasa NOVOVIC (AIM Podgorica)