IGRE S "PAKLOM" JUGOSLAVIJE

Zagreb Jun 22, 1995

AIM, ZAGREB, 22.6.1995. U kratkom vremenu dva puta je iz hrvatskog drzavnog vrha doslo ostro protivljenje obnovi Jugoslavije, toliko ostro da se tragovi ustreptalosti i nervoze vide kao u svjezem betonu. Oba puta oglasilo se Vijece za obranu i nacionalnu sigurnost, neka vrsta neformalnog direktorija koji sastavlja i saziva potpuno samostalno predsjednik Tudjman, a okuplja sam siljak drzavne, vojne i policijske vlasti u zemlji. Kada se taj mocni kolegij smrknuto oglasio prije nekoliko dana u povodu skupa "Balkan i evropski jugoistok - kakva gospodarska buducnost?" u Parizu, kojeg je organizirao Boris Vukobrat a okupio je ekonomiste iz svih drzava ex-Jugoslavije, postalo je jasno da je Vrhovnistvo izvuklo najtezu ideolosku artiljeriju kako bi stavilo na znanje da ce i dokone sjedeljke "jugonostalgicara" smatrati izazovom hrvatskoj samostalnosti.

O pariskom skupu hrvatski mediji nisu izvijestili. Dovde je doprla intimna jadikovka dopisnika jednog zagrebackog lista da je on izvijestio o skupu, ali kako na njemu nitko nije izgovorio rijec Jugoslavija u smislu necega sto bi trebalo obnoviti, to se njegovim urednicima ucinilo nezanimljivim. I kako se nije imalo sto ni koga napasti radije su presutjeli skup. Tek kada se oglasilo Vijece za obranu i nacionalnu sigurnost, oglasio se i spomenuti list, sada iz pera zagrebackog suradnika, i odapeo nekoliko strijela prema pariskom skupu, otkrivsi da Vukobrat i ostali istina nisu otvoreno zagovarali obnovu Jugoslavije, kao prije nekog vremena Branko Mamula u talijanskom tisku, ali da pariski skup nije imao prepoznatljivu politicku pozadinu, to, poducava se - mogu vjerovati samo "naivci".

Ipak, mracna "pozadina" nije rasvijetljena, valjda zato sto se autoru cinilo da nije potrebno baviti se necim toliko notornim, mada je vjerojatnije da su mu jednostavno uzmanjkali tekstovi s lica mjesta iz kojih bi se dalo spraviti kakvu-takvu optuznicu. Tako se sve svelo uglavnom na "denunciranje" sudionika skupa iz Hrvatske (Branko Horvat, Stipe Suvar...), a masti citatelja prepusteno je da dopise sto su oni mogli raditi na jednome toliko zazornom i opasnom skupu da se o tome moralo oglasiti i najvise hrvatsko rukovodstvo. Sam drzavni vrh podrzava to mucavo doziranje informacija, stovise novine samo ponavljaju "oglednu" vijest kako ju je sastavilo Vrhovnistvo i zatime je u razlicitim varijacijama ponovilo jos nekoliko puta. Osim sto je o tome dva puta progovorilo Vijece za obranu i nacionalnu sigurnost, oglasio se u vise navrata i sam Tudjman, posljednji put za sadasnje turneje po Australiji, gdje je ustvrdio da se na "rubovima" medjunarodne zajednice javljaju ideje o obnovi "nekakve juznoslavenske, balkanske ili jadranske konfederacije", ali da Hrvatsku vise nista ne moze vratiti u "jugoslavenski ili balkanski pakao".

O kakvom je to "rubu" rijec i tko se njime ovako opasno prosetava, to se od Tudjmana nije culo, ali je zatim novu kosticu znatizeljnicima dobacio glavni tajnik HDZ-a Zlatko Canjuga. On je spomenuo jos jedan projekt o obnovi Jugoslavije, ovaj put izrazen na americkom sveucilistu Harvard, koji je navodno vec distribuiran u sve bivse jugoslavenske republike. Opet se nije cula nijedna rijec o cemu se zapravo radi, pa je teoretski podjednako moguce da je rijec o ozbiljnom projektu kojeg je narucila Bijela kuca, koliko i da se radi o seminarskoj radnji grupe studenata. No, kako je prije nekoliko tjedana nasiroko prenesen i kriticki seciran tekst novinarke Flore Lewis, sto su ga objavili najutjecajniji americki listovi New York Times, International Herald Tribune i drugi (cija je glavna misao izrecena u prvoj recenici - "Nakon svega, jedino rjesenje za Jugoslaviju je Jugoslavija"), Canjuga je ocito smatrao da nista vise ne mora kazati.

Ugledna novinarka, jos uglednije sveuciliste... - zar to nije dovoljno da se uzbuni javnost, iako odmah zatim slijedi i umirujuce uvjeravanje da sve to nema nikakvih izgleda, jer se Hrvatska nece dati natrag u "pakao". Dakako, ta igra toplo-hladno tesko da je zapoceta iz obicne intelektualne dokolice. Ako Hrvatskoj prijeti velika opasnost koja je istodobno sasvim bezopasna, to sugerira da je HDZ krenuo u predizborni manevar ciji je cilj da hrvatsko okruzenje oslika kao nepouzdano i opasno, a sebe predstavi kao jedinu stranku koja se tome moze odhrvati i spasiti Hrvatsku. Da je bauk Jugoslavije pusten s uzice iz tih pobuda, pokazuje to sto je istodobno krenula kampanja protiv izravnih izbornih takmaca, ponajprije Budisinog HSLS-a, kojem je stavljeno na dusu ne samo malokrvno hrvatstvo, sto se dosad radilo, nego i izravno angaziranje na strani onih koji poplocavaju novi put u stari "pakao". Tako je nedavni susret Budise s celnikom bosansko-hercegovackih socijaldemokrata Nijazom Durakovicem iskoristen kao krunski dokaz da je i Budisa (za Durakovica je to navodno notorna stvar) zagovornik "unitarnoe Bosne", a to je, tvrdi se, isto sto i zagovarati "neki oblik jugoslavenske asocijacije".

Ovo je zanimljiva, u neku ruku cak i dragocjena tvrdnja, kojom HDZ otkriva jednim pokretom "kratke noge" u pogledu BiH. Ako je, naime, unitarna (citaj cjelovita) Bosna put u obnovu Jugoslavije, onda vladajuci u Hrvatskoj zapravo priznaju da se protiv njene obnove moze boriti samo razbijanjem BiH. Budisa je uocio tu kontradikciju i vratio je vruci krumpir svojim hadezeovskim tuziteljima protuoptuzbom da su oni inzistiranjem na konfederalnoj vezi BiH s Hrvatskom, omogucili da se iste takve veze otvore i izmedju BiH i Srbije. No, krajnji efekt nece biti, upozorava, ono cemu se nadaju Zagreb i Beograd - nego sto ce se bas na taj nacin obnoviti Jugoslavija, cega se toliko jezi Franjo Tudjman. Da postoje realni izgleda da bude po Budisinom, potvrdjuje i spomenuta Flora Lewis, koja u svom napadnutom clanku ni sama ne zagovara obnovu Jugoslavije iz nekakve nostalgije, nego je smatra realnim zavrsnim rjesenjem komplicirane krizaljke interesa na ovom prostoru.

Stovise, ona citira i jednog visokog hrvatskog duznosnika koji priznaje da bi "Zagreb podrzao ideju povezivanja bosanskih Srba u bosansku federaciju koja bi imala posebne veze i s Hrvatskom i sa Srbijom, jer bi to na neki nacin sprijecilo mogucnost da bosanski Hrvati budu nadglasani od Muslimana, koji bi u manjoj republici mogli tendirati k fundamentalizmu". Budisa je, dakle, dobro ciljao i optuzbu koju je HDZ sijao oko sebe, vidjevsi iza svakog ugla mracne obnovitelje Jugoslavije, jednostavno je vratio posiljaocu, kojeg se najvise tice. No, od toga nema puno koristi. Tekst Flore Lewis u dijelu gdje se citira spomenuti hrvatski duznosnik nije u hrvatskim medijima nitko prenio, a sam Budisa ne vodi stranku koja bi se zbog ovako pausalnih optuzbi usudila ostrije suprotstaviti.

Pravi problem Tudjmanovoj stranci dolazi s druge strane. Zagrebacki nezavisni dvotjednik Arkzin ovih je dana objavio, pozivajuci se na izvore u State departmentu, da je Clinton odlucio po svaku cijenu staviti tocku na b-h rat, kako ne bi s njim docekao izbore, i da je cak spreman zaigrati i na kartu Milosevica da to postigne. Navodno su SAD odustale i od Washingtonskog sporazuma da si olaksaju manevar i spremne su prihvatiti stvaranje "balkanskog Beneluxa" u koji bi se ukljucila BiH, SR Jugoslavija i Makedonija. Hrvatska bi ostala izvan, sto ona i zeli, ali bi ostala i bez ikakvih prava u BiH, cak i bez prava na Hercegovinu koju je prakticki vec apsorbirala. Tako bi velika graja koja se dize u Zagrebu protiv obnove Jugoslavije postala uistinu uvjerljiva, ali s potpuno drukcijim predznakom - Zagreb protestira ne zato sto ga se uvlaci u bivsu federaciju, nego zato sto ostaje bez bonusa koji se moze ostvariti samo u njoj.

Ovim bi se mogla objasniti i odluka Hrvatskog vijeca obrane da se prikljuci Armiji BiH u deblokadi Sarajeva, sto je do posljednjeg trenutka visilo u zraku. Vjerojatno je ucinila svoje zaprepastenost Hercegovaca da bi mogli ne samo ostati u BiH, nego i biti - vraceni u Jugoslaviju.

MARINKO CULIC