INTERVIEW: VELJKO DZAKULA

MIRNA REINTEGRACIJA POD NAVODNICIMA

AIM, ZAGREB, 19.6.1995. Veljko Dzakula, prijeratni direktor pakracke "Sumarije" kljucna je osoba medju vodjama odmetnutih zapadnoslavonskih Srba. Nekadasnji apoliticni inzinjer sumarstva l990. godine pocinje politicku karijeru celnim mjestom u Srpskoj demokratskoj stranci u Pakracu. Ubrzo postaje predsjednik SDS-a za zapadnu Slavoniju, a potom i potpredsjednik "vlade Krajine". Meteorski politicki uspon prekinut je l993. godine kada je s nekolicinom istomisljenika potpisao poznati "Daruvarski sporazum", kojim su po prvi put Srbi iz jednog dijela "Krajine" pristali na suradnju s hrvatskim vlastima i najavili mogucnost otvaranja prometnica, zajednicke opskrbe vodom i strujom te daljnjeg dogovaranja. Nakon toga optuzen je od vodstva "Krajine" i Srbije za samovolju i izdaju "srpstva" u vise je navrata hapsen, pretucen i zatvaran. Od tada je skoro dvije godine zivio u svojevrsnoj izolaciji, nedaleko Pakraca gdje je uzgajao kukuruz i tovio svinje. Vratio se u politiku u vrijeme akcije hrvatske policije i vojske u zapadnoj Slavoniji kao vodja srpskog pregovarackog tima koji je donio odluku o predaji "5l brigade l8. korpusa Srpske vojske Krajine" hrvatskim vlastima.

S Dzakulom smo razgovarali poslije tribine "Gradjanska tolerancija" koja se u organizaciji hrvatske vlade odrzala u Pakracu. Tribina se po prvobitnom planu trebala odrzati u pakrackom zupnom uredu, ali zbog protivljenja ogorcenih vjernika, dvadesetak intelektualaca iz Zagreba, predstavnika drzavne i lokalnih vlasti te srpskog stanovnistva razgovaralo je pod budnim okom mnogobrojnog osiguranja, u prostorijama napustene pilane na periferiji grada.

AIM: Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u zapadnoj Slavoniji?

Dzakula: Trenutno stanje je slika pod navodnicima mirne reintegracije zapadne Slavonije. Kazem pod navodnicima jer ne samo da akcija hrvatskih snaga koju smo dozivjeli nije bila mirna, nego je u najmanju ruku bila nasilna. Hrvatska strana se ljuti kada kazem da je to sto se desilo bila agresija Hrvatske na zapadnu Slavoniju koja je bila pod zastitom UN-a. Tvrde da jedna zemlja ne moze izvrsiti agresiju na svoj prostor. Mogu im jedino odgovoriti da oni takodjer tvrde da je JNA izvrsila agresiju na Hrvatsku, koja je ako se dobro sjecam tada bila u sastavu Jugoslavije. Ako je jedan prostor pod zastitom UN-a kao sto je to bio slucaj sa zapadnom Slavonijom svaki nasilan ulazak u nju za mene je agresija. Agresija je takodjer ako netko naoruzan napada onog bez oruzja.

AIM: Tko je bio bez oruzja? Prilikom predaje mnogi su imali puske a oruzje je pronadjeno i u kucama.

Dzakula: Nema opravdanja za takvu vrst akcije, mi smo bili predali gotovo svo oruzje. Vecinom je to bilo nenaoruzano civilno stanovnistvo s nekakvim pucaljkama koje smo predali pod zastitu UN-a. Hrvatska zelja za velikom vojnom pobjedom i porazom neprijatelja pretvorila se u poraz kada su vidjeli da s druge strane imaju mnogo zena, djece i staraca, a tek mali broj vojno sposobnih ljudi, slabo naoruzanih i sto je najbitnije, bez ikakve zelje da ratuju.

AIM: Cijelo vrijeme govorite "oni" i "njihovo" kada se radi o hrvatskoj strani, a svojevoljno ste ostali zivjeti u Hrvatskoj?

Dzakula: Istina, jos uvijek se ne mogu priviknuti na neke stvari koje su realnost. Hrvatska vlast mora naci nacina da preostale Srbe s ovih prostora ukljuci u zivot, a takodjer i u vlast. Za sada to cini vrlo nespretno, uglavnom zbog problema u svojim redovima sa jakim i utjecajnim ekstremistima. Moraju poceti rjesavati probleme s kojima se svakodnevno suocavamo ili ce u protivnom biti kasno.

AIM: Nedavno su u opcinama Pakrac i Lipik osnovani lokalni odbori vlasti u koji su ukljuceni i predstavnici srpske etnicke zajednice?

Dzakula: To je tek na razini ponude, nista od toga nije provedeno u djelo. Odbori bi se sastojali od 5 clanova, tri Hrvata i dva Srbina sto je preglasavanje u samom startu. Nadalje, sve odluke takvih odbora mora odobriti Izvrsni odbor opcine sto jasno pokazuje da se radi samo o formalnosti, a ne konkretnom rjesavanju problema, kako su najavili hrvatski mediji. Trebalo bi iznaci neku prijelaznu formu kako bi nasi predstavnici participirali u vlasti. Ako ljudi ne budu imali svoje predstavnike u vlasti, naravno da ce odlaziti iz Hrvatske.

AIM: Koliko ljudi je prebjeglo u Bosnu?

Dzakula: Zasad oko l8 tisuca. Bolje pitanje bi bilo koliko ih je ostalo - tek oko tisucu.

AIM: Namjeravaju li oni ostati u Hrvatskoj?

Dzakula: Odlazak ljudi je zaustavilo rusenje mosta prema Bosni. Nekima je dobro doslo to vrijeme da razmisle hoce li otici ili ne. I ovi malobrojni koji su ostali pricekat ce da vide postoji li za njih mogucnost za normalan zivot. Ako nas ovdje ne zele onda je bolje da idemo. Ne bismo bili tu da ne zelimo ostati. Uvjeravam ljude da ne donose nagle odluke, da prestanu panicariti i dobro razmisle kako ce im biti tamo gdje ce otici.

AIM: Hrvatske vlasti sve ovo vrijeme apeliraju na njih da ostanu i jamce im sva gradjanska i nacionalna prava?

Dzakula: Apeli su dobra stvar, ali ako se ljudima ne osigura kakvo takvo zaposlenje i egzistencija i oni najuporniji nece imati drugog izbora - morat ce otici iz Hrvatske. Ljudi su u teskoj situaciji, oduzeta im je stoka, a vecinom su to seljaci koji su od toga zivjeli.

AIM: Tko im je to uzimao?

Dzakula: U pocetku je stoku uzimala Hrvatska vojska, a poslije su se pojavili neki civili koji su kupovali od seljaka po smijesno niskim cijenama. Ljudi su bili u strahu, davali su stoku u bescijenje samo da ostanu zivi. Ne samo stoka, ljudima je masovno oduzimana imovina, tehnika, automobili, novac iz kuca. Hrvatska sada na primjeru zapadne Slavonije polaze sustinski ispit iz demokracije. Kao prvo predstoji joj sukob sa unutarnjim ekstremistima koji su odlucno protiv toga da se pruzi ruka bilo kome tko je srpske nacionalnosti. Oni pruzaju najveci otpor nastojanjima vlasti da se izbjegli ljudi vrate svojim kucama. S druge strane ako vlasti ne stvore uvjete za povratak time ce jos vise usporiti povratak prognanih Hrvata u svoja sela i gradove. Do sada smo se naslusali dovoljno prica o njihovoj dobroj volji, bojim se da ce uskoro biti kasno ukoliko ne poduzmu konkretne korake.

AIM: Prema tvrdnjama vlasti obnova ovog kraja je u punom zamahu?

Dzakula: Deklarativno je tako, ali u praksi je nazalost nesto drugacije. Trenutno se vrsi elektrifikacija 14 sela izmedju Novske i Gradiske, a to su sve hrvatska sela. To se mora uciniti i u nasim selima, ljudi se nece vracati tamo gdje nema osnovne infrastrukture. Stalno nas uvjeravaju da zele da se svi izbjegli Srbi vrate, a pritom ne stvaraju nikakve uvjete za njihov povratak. Ne moze se govoriti o povratku 14 tisuca Hrvata, prognanih iz ovog kraja, a da se ne spomene povratak 80 tisuca izbjeglih Srba, koliko ih je izbjeglo od 91. godine. Isto tako, ne mogu se popravljati hrvatske kuce, a da nase ostanu ostecene. Ako smo ravnopravni kao sto nas uvjeravaju onda imamo ista prava i kada se radi o popravcima kuca. U vecini nasih sela nema osnovne infrastrukture, nista osim ceste. Pogledajte samo na sto nalice Kusonje i okolna sela koja su pod hrvatskom vlascu vec 4 godine. Tu se ni pas ne bi vratio. Hrvatska strana se mora suociti sa istinom - ako se Srbi ne vrate u zapadnu Slavoniju nema nista od povratka Hrvata u istocnu Slavoniju i Baranju, ali takodjer ni Muslimana koji su protjerani iz Bosne u cije su se kuce uselili ovdasnji Srbi.

AIM: Znate li tocan broj ranjenih i poginulih u akciji "Bljesak"?

Dzakula: Imamo tocne podatke samo za pakracko podrucje - 25 ranjenih i 18 poginulih. Culi smo za izjavu koju je ministar obrane Gojko Susak dao u Saboru po kojoj je u akciji hrvatske vojske i policije u zapadnoj Slavoniji ranjeno 1800 Srba. Trazili smo da nam se da tocan broj i imena tih ljudi. Ukoliko su neki od njih umrli od posljedica ranjavanja trazimo da se izvijeste njihove porodice o tome gdje su pokopani. Nije u redu da se ministar obrane jedne zemlje javno igra s brojkama, pogotovu kada se radi o zrtvama jedne ratne operacije. To kod ljudi samo produbljuje sumnju i nepovjerenje. Poslije svega sto su prezivjeli ljudi se boje. Hrvatska vlast ih mora razuvjeriti jer to se moze samo istinom, a ne skrivanjem cinjenica. Sto se tice pocinjenih zlocina Hrvatska se za sada bavi samo zlocinima koje je pocinila srpska strana. Ako je ovdje pravna drzava, u sto nas uvjeravaju, mora se suditi zlocincima bez obzira na njihovu nacionalnost.

AIM: Tvrdite da je bilo maltretiranja ljudi i pljacke, medjutim, u izvjestajima medjunarodnih organizacija ciji su predstavnici boravili na ovom podrucju nema takvih informacija?

Dzakula: Medjunarodna javnost zeli da se sve ovo sto prije zataska. Istina je da su ljudi kada su odvedeni u zatvor dobijali silne batine, a najgore su prosli oni koji su odvedeni u Varazdin. Tukli su ljude i u Kraguju, Brusniku. Po povratku iz zatvora neke su muskarce dizali nocu iz kuca i tjerali ih da lizu sol. Jedan bracni par je opljackan, a potom ubijen. Prikupljamo informacije, koliko je to moguce i uskoro ce biti dostupna cijela istina. Ljudi ne zele govoriti sto im se desava, boje se odmazde. Sve ce reci, ali tek kad predju na sigurno - u Bosnu.

AIM: Da li se jos uvijek dogadjaju takve stvari?

Dzakula: Na srecu takvih slucajeva maltretiranja ljudi je sve manje. Prestale su i pljacke iz jednostavnog razloga sto vise nema ni stoke ni mehanizacije po selima. S druge strane doslo je do zasicenja trzista, pokupili su svu stoku i sada je nemaju gdje prodati.

AIM: Jeste li razgovarali s predstavnicima lokalnih vlasti o rjesavanju konkretnih problema?

Dzakula: Nitko od njih za sada nije pokazao ni volju ni interes da se vidi sa mnom. U posljednje vrijeme postoje neki nagovjestaji, cini se da je i njima jasno da se problemi mogu rjesavati samo medjusobnim radom i suradnjom. Cuo sam da cekaju znak iz Zagreba kako bi stupili u kontakt sa mnom. Mislio sam da samo strojovodje cekaju znak, a da normalni ljudi koriste svaku mogucnost za uspostavu komunikacije.

AIM: Zvucite dosta rezignirano, razmisljate li o tome da odustanete od svega i odete iz Hrvatske?

Dzakula: Jos uvijek ne. Situacija je teska, ali i dalje vjerujem da je na prostoru zapadne Slavonije moguc zivot za sve, a mislim da bi mojim odlaskom taj proces isao teze. Imam dovoljno iskustva, volje i energije da pomognem onima koji su ostali, ljudima koji su jos u zatvorima, ali i onima koji se zele vratiti. Ukoliko hrvatska strana ostane samo na obecanjima i konkretnim djelima na pokaze da zele Srbe na ovom podrucju, onda cu i ja morati otici. Ali zelim imati mirnu savjest i prije takve odluke ucinit cu sve sto je u mojoj moci.

BRANKA VUJNOVIC