REAGIRANJA NA RAZGOVORE TOKIC - DODIK

AIM SARAJEVO, 14.05.95. Dugo neki dogadjaj u Sarajevu nije dozivljen kao politicka senzacija i hit tema zustrih polemika kao sto je bio slucaj s nedavnim susretom Tokic - Dodik iz Peruge. Vec sama informacija da su opozicionari iz bosanskohercegovackog parlamenta i opozicionari iz tzv. republike srpske sjeli za isti stol i razgovarali, izazvala je u ovdasnjoj javnosti burna reagiranja po principu "pro et contra" susreta. Danima su lideri, kako vladajucih tako i opozicijskih stranaka, komentirali i valorizirali pomenuti susret, na radio stanicama vrtjele su se kontakt-emisije na temu "Da li ste za susrete tipa Peruga", nizale su se poruke podrske i osude, a naslovi u ovdasnjim glasilima varirali su od onih poput "Presli su mjeru", ili "Bura u casi vode", do drugih tipa "Tokic je mirotvorac", naravno, u zavisnosti od izvora informiranja.

No, cinjenica je da se na reakcijama susreta u Perugi iskristalizirala politicka opcija gotovo svih parlamentarnih BH stranaka, ali i da su zestoke kritike pojedinih lidera opozicije rezultirale upitnoscu daljne podrske vlastitog stranackog rukovodstva. Reagiranja vladajucih SDA i HDZ stranaka nisu, zapravo, iskoracila iz ocekivane povike da umjesto njih nitko drugi ne smije govoriti, a kamoli odlucivati o bosanskohercegovackoj buducnosti. Stavljanje znaka jednakosti izmedju ove dvije stranake i drzave, odnosno izmedju njihova liderstva i narodnih interesa, jos su jednom rezultirali demagoskim izjavama "ako se nama to ne dopada, ni narod nije za to".

Procjenjujuci, vjerojatno, da desavanja koja se ne uplicu direktno u imaginarni prostor "Herceg-Bosne" njih i ne treba puno da uzbudjuju, liderstvo HDZ ogranicilo je svoju osudu na razinu brige za pozicije ekskluzivnih "cuvara" bosanskohercegovacke buducnosti: "Nista ne prihvatamo sto odudara od nase dogovorene politike celnika Federacije BiH, samim tim vladajucih HDZ i SDA stranaka. Tu cemo politiku i nadalje slijediti, a sve drugo smatramo za politicku makinaciju i lovljenje u mutnom", tvrdi se u saopcenju sarajevskog odbora HDZ. Njihov koalicijski partner na vlasti, Stranka demokratske akcije, nakon neuspjesnog pokusaja minoriziranja susreta izjavama "ti razgovori su potpuno irelevantni", "gospodin Tokic i oni koji misle kao on ne predstavljaju u nasoj zemlji nikakvu snagu", ili pak "cemu toliki publicitet, to je tek bura u casi vode", posegnula je za optuzbama o suradnji s agresorom te prijetnjama o mogucim konzekvencama za Tokica.

Po glasnogovorniku SDA Ismetu Grbi, "kriticki odnos Sejfudina Tokica prema vladajucim nacionalnim oligarhijama je izjednacavanje vlasti paljanskog rezima sa drugim, legitimnom vlastima u BiH", dakle cin vrijedan osude. Tu tezu Grbo potkrepljuje izjavom da je Tokic morao, prilikom konstatiranja kako je u "BiH ubijeno na tisuce ljudi" izgovoriti i kako je rijec o genocidu te da u Bosni nema rata vec je u pitanju agresija na BiH. Kako ovaj to nije napomenuo krivica je, lakonski zakljucuje Grbo, ocigledna! Pored optuzbe za neizgovoreno - za sto Grbo cak obecava ozbiljniju raspravu u parlamentu i pokretanje pitanja Tokiceve odgovornosti - esdeaov glasnogovornik ne propusta napomenuti kako je "nas narod s gnusanjem prihvatio neko svojeglavo samovoljno kontaktiranje politickih partija u BiH s ratnim zlocincima". Ostaje nejasno, jos jednom, na koji je nacin (telepatija?) u tako kratkom roku SDA saznala sto misli "nas narod", izuzev ako narod ponovno ne misli kako Partija naredi. No, Grbina konstatacija o kontaktku opozicije "s ratnim zlocincima" - dakle Miloradom Dodikom kojem, usput receno, Skupstina RBiH nikada nije ukinula zastupnicki mandat jer MUP BiH nema indicija o bilo kakvoj Dodikovoj odgovornosti za slicna djela, te mu je mandat cak prenesen i u parlament Federacije - isprovocirala je novinarska pitanja oko dosadasnjih pregovora o BiH i aktera u njima. Izostavljajuci, naravno, odgovoriti tko je s bosanske strane, zapravo, sve vrijeme rata po svjetskim destinacimama razgovarao s istinskim ratnim zlocincima, Karadzicem i njegovim suradnicima, esdeaov glasnogovornik zavrsava svoj istup rijecima kako Tokic treba odgovarati pred parlamentom.

Za razliku od SDA, predsjednik tog istog parlamenta, Miro Lazovic, ne samo da potrzava susret opozicionara dvije strane vec kritizira one koji susret osudjuju: "Protivnik sam a priorne kritike takvih kontakata, pogotovo sto su to ljudi koji se distanciraju od pogubne SDS politike koja ne moze nista drugo proizvesti do daljnji nastavak rata, propast i bijedu srpskog naroda", tvrdi Lazovic i dodaje kako je " i protivnik optuzbi o krivici citavih naroda, te se u tom smislu slazem s Dodikom, jer krivica za rat i zlocine koje je pocinilo paljansko rukovodstvo ne smije se pripisati cijelom srpskom narodu". Cini se, medjutim, da predsjednik bosanskog parlamenta Miro Lazovic u zustrim osudama kontakata s opozicijom tzv. republike srpske vidi i iskljucivost nacionalne politike stranke na vlasti, jer u svojoj izjavi za AIM tvrdi da "bosnanskohercegovacka strana mora biti spremna da na drugoj strani trazi demokratske snage, da s njima uspostavlja kontakte jer je sasma jasno da bez Srba nema ni cjelovite BiH! Zbog toga susret Tokica i Dodika smatram pocetkom neophodne komunikacije koja vodi zaustavljanju rata i destrukciji paljanskih velikosrpskih ciljeva koji se zele ostvariti na ustrb interesa drugih naroda".

Pored predsjednika parlamenta neskrivenu podrsku razgovorima u Perugi dalo je Srpsko gradjansko vijece, ciji generalni tajnik Rajko Zivkovic tvrdi da SGV "podrzava inicijativu koja ide k ostvarivanju kontakata i dogovora s demokratski orijentiranim Srbima koji zive na teritoriji po kontrolom Karadzicevog rezima", potom predsjednik Liberala Rasim Kadic, ali i nestranackia udruzenja poput sarajevskih nezavisnih intelektualaca iz "Kruga 99", te tuzlanskog "Foruma gradjana". Patuljasta stranka Liberalno-bosnjacka organizacija, poznatija kao SDA-ov satelit posretstvom lidera Muhameda Filipovica, reagirala je slicno mecenama iz vladajuce partije:"Ovo samo dokazuje beznacajnost opozicije", tvrdi dopredsjednik LBO, Salih Foco.

Najvece iznenadjenje bila je, pak, izjava lidera bivsih komunista Nijaza Durakovica koja je za posljedicu imala ogradjivanje dijela rukovodstva SDP od svog prvog covjeka. Naime, Durakovic je, na proputovanju kroz Evropu, iz Beca uputio saopcenje sarajevskim medijima koje su zajedno s njim, navodno, srocili i njegovi suputnici, clanovi predsjednistva SDP Bogic Bogicevic i Ivan Brigic:

"SDP je, po tko zna koji put, upoznata s cudnom aktivnoscu Unije bosanskohercegovackih socijaldemokrata, konkretno Sejfudinom Tokicem... Na zadnjem sastanku u Italiji nasao se u drustvu svojih starih znalaca i reformistickih prijatelja koji su ovog puta predstavljali fantomsku "republiku srpsku". SDP BiH do sada nije cula da se Tokic ogradio od tih Karadzicevih slugana i to vec prevazilazi mjeru ne asmo politickog sluha vec i svake tolerancije".

Nakon Durakoviceva saopcenja, koje je vladajuca SDA kasnije koristila kao krunski dokument Tokiceve krivice, dolazi do muka u sarajevskom dijelu rukovodstva (izuzev vec popenute oprecne izjave M. Lazovica, takodjer clana SDP), a Bogicevic i Brigic ogradjuju se tvrdnjama da nisu kooautori saopcenja, te da ih Durakovic uopce nije konzultirao ili obavijestio o njemu. Sarajevski su mediji, potom, objavljivali komentare uz opasku "SDP iz Beca i SDP iz Sarajeva".

Na koncu, evidentno je kako je u svim ostim reagiranjima na susret u Perugi izostala bilo kakva analiza onoga sto je tamo usaglaseno i potpisano, te da je u njima dominiralo sluganstvo vlasti, medjustranacke netrpeljivosti, pa i osobna sujeta. U odgovoru UBSD na sve slicne izjave, njen predsjednik i gradonacelnik Tuzle, Selim Beslagic, rekao je: "To su bile neprimjerene hajke na nasu stranku. Pravi dijalog i polemika bi se vodili da je neka stranka ponudila argumente kako je stetno po nasu domovinu traziti Karadziceve protivnike i naci saveznike medju Srbina na privremeno okupiranim teritorijama, ili da je netko u ovim kontaktima nasao cin produzetka rata u nedogled. Ne. Svi se slazu da treba raditi na okoncanju rata, da nam djeca ne ginu. Na tome radi i nasa stranka, ali mnogi kao da se boje naseg utjecaja i podrske koju nam narod sve vise daje. To je, zapravo, razlog citave hajke".

DRAZENA PERANIC