JEZIK ZA "DOBRE HRVATE"

Prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku:

AIM, ZAGREB, 13.6.1995. Predsjedniku Zastupnickog doma hrvatskog Sabora koncem travnja urucena su i dva zakonska prijedloga kojim bi se nakon dugotrajnih najava konacno imao regulirati jezik u Hrvata. Priedlog zakona o hrvatskom jeziku i Priedlog zakona o osnivanju Drzavnog ureda za jezik djelo su Vice Vukojevica, zastupnika HDZ-a, koji se u protekle tri godine istaknuo kao predsjednik saborske Komisije za zrtve rata i poraca a shodno funkciji i marljivom prebrojavanju jamnih ostataka zaradio epitet dezurnog mrtvozornika Hrvatske. Slucajnost ili ne, tek Vukojevicevim
"Priedlozima" prethodila je najava predsjednika Tudjmana o konacnom obracunu s hrvatskim jezikom. Naime, u Bozicnoj je poslanici hrvatski predsjednik upozorio na opasnost poplave tudjica u hrvatskom jeziku, navjestivsi da bi tom problemu paznju trebali posvetiti ne samo Sabor i Vlada nego i opcinska i gradska poglavarstva. Tom prigodom predsjednik je najavio i nuznost osnivanja Vladina ureda za jezik.

U preambuli svojih "Priedloga zakona" Vukojevic pojasnjava da je Hrvatska tokom povijesti bila pod jakim politickim, upravnim i kulturnim utjecajem drugih naroda i drzava, sto se uglavnom negativno odrazavalo na cistocu i sredjenost hrvatskog jezika, te je prema njegovoj ocjeni jezicno stanje u Republici Hrvatskoj - izrazito slabo. Najteze razdoblje hrvatski jezik prezivio je u drugoj Jugoslaviji tokom koje je nametljivo i drsko posrbljivan. Tek su u neovisnoj Republici Hrvatskoj dozrele mogucnosti za vracanje casti i dostojanstva hrvatskom jeziku, a time i hrvatskom narodu, koje Vukojevic kani zapoceti izbacivanjem debelog nanosa od ukupno 30 tisuca tudjica (pozajmljenice, primljenice) koje kvare jezicnu cistocu.

"Priedlogom zakona o hrvatskom jeziku" u javnu i sluzbenu uporabu u Hrvatskoj uvodi se tzv. korienski pravopis. "Stalno govoreno osoblje (govornice i govornici te dopisnice i dopisnici) na Hrvatskoj radioteleviziji moraju bezpriekorno govoriti hrvatskim jezikom ( clanak 8.), slikopisi (filmovi) na tudjim jezicima, sto se javno prikazuju, iznajmljuju i prodaju u Republici Hrvatskoj, moraju biti prevedeni na Hrvatski jezik, veoma razumljivo i pisani podpuno citljivo (clanak 9). U clanku 21 istice se da ovaj Zakon stupa u kriepost osmi dan poslie njegove objave u "Narodnim novinama", a primjenjuje se od 1. rujna 1995 godine uz obrazlozenje da se pretpostavlja da ce isti biti donesen do konca srpnja 1995, a od mjeseca rujna zapocinje nova skolska godina u kojoj ce skole i ucilista svoje nastavne i druge programe morati uskladiti s odredbama ovog zakona.

Pohrvacivanje "rashrvacenog" jezika i vracanje hrvatskog pravopisa prema Vukojevicevim aktima moze se postici smisljenom i sveopcom politikom vodjenom iz jednog strucnog sredista, koje ce imati naredbodavnu moc. Drugi prijedlog odnosi se na osnivanje Drzavnog ureda za hrvatski jezik koji bi obavljao nadzorne poslove "nad ostvarbom zakona o hrvatskom jeziku", sto prema autorovoj zamisli obuhvaca pregledavanje skolskih i ucilisnih knjiga svih predmeta, jezicno savjetovanje pisaca i izdavaca knjizevnih i poucnih djela, nadgledanje jezika u tisku, kazalistima, slikokazima, te krugovalnim i dalekovidnickim postajama (...) drugim rijecima svaka otisnuta ili emitirana rijec u Hrvatskoj, mora proci odobrenje "Vrhovnog lektora", odnosno predstojnika Drzavnog ureda za hrvatski jezik kojeg imenuje i razrjesuje - osobno predsjednik Hrvatske. Prijedlogom ovog zakona predvidjene su i kaznene odredbe pa se tako prema cl. 16 za kazneno djelo govorenja i pisanja nehrvatskim jezikom moze, uz novcanu kaznu zaraditi i zatvor do 6 mjeseci.

"Hrvatski jezik dovoljno je snazna i zdrava materija da mu nisu potrebne nekakve zakonske regulative da bi prezivio. Praksa pokazuje da su takvi slucajevi nepotrebni i u praksi bezuspjesni", komentar je knjizevnika Zvonimira Majdaka na Vukojeviceve zakonske prijedloge o jeziku. U slucaju usvajanja ovakvih prijedloga Majdak bi, kaze, prestao pisati, a jedan drugi knjizevnik, Goran Tribuson, "nakon uvodjenja korijenskog pravopisa morao bi poci u prvi razred osmoljetke". To su samo neke od mnostva negativnih reakcija hrvatskih knjizevnika, jezikoslovaca i publicista, objavljenih u nedavnoj anketi "Ferala". Slobodan Prosperov Novak, glavni urednik Vijenca i predsjednik Hrvatskoga centra PEN-a "ne zeli niti razmisljati o Vukojevicevom djelu" jer je to za njega "fasistoidno i gadi mu se".

Publicist Branimir Donat podsjeca da je na korienskom pravopisu inzistirao Pavelic: "Valja nam znati da se korijeni i korieni Hrvatske ne nalaze u korienskom pravopisu, naprotiv, njegovim prihvacanjem jamcim da ce Hrvatska slijedecih trideset godina uza sve poznate i nepoznate probleme dobiti jos jedan novi - pitanje narodne pismenosti, koja ni sada nije nacionalna vrlina i znacajka". Cinjenica da bi se osnovao ured koji bi se oslanjao na nakaradne uredbe i metode iz NDH je neprihvatljiva sama po sebi, kaze nakladnik Nenad Popovic. "Na koncu i 'novosadski' je pravopis zavrsio kao jezik JNA, jezik represije, zbog toga sto je iza njega stajala drzava. Osobito je neukusno da se takvo sto predlaze i objavljuje u godini kada se obiljezava pedeset godina od zavrsetka tragedije Drugog svjetskog rata."

Jezicna politika postoji u svim zemljama i djelomicno se doista provodi kroz zakone. No najcesce zakonska regulativa obuhvaca onaj dio koji se naziva planiranjem statusa jezika, odnosno odabirom pojedinih jezika ili idioma koji ce se upotrebljavati u javnoj komunikaciji. Mnogo rjedje, a u modernim vremenima gotovo izuzetno, zakonski se regulira i planira kako ce izgledati sam jezik koji ce se upotrebljavati u javnoj komunikaciji. U Francuskoj postoje zakoni koji djelomicno odredjuju kako jezicni korpus mora izgledati, no upravo na tom primjeru se pokazalo da su takvi pokusaji neuspjesni i da se planiranje korpusa mora obaviti na sasvim drugaciji nacin.

"Neobicno je u cijeloj prici da taj prijedlog, predlaze radikalne promjene u pravopisu i rjecniku, kaze Dubravko Skiljan, jezikoslovac. Takve promjene su zapravo neprovedive jer proizvode generacije nepismenih. Naime, u onom trenutku kada se pravopis radikalno promjeni cjelokupno stanovnistvo postaje nepismeno dok ne nauci novi pravopis, tako da bismo u sljedecih nekoliko godina imali cjelokupnu populaciju nepismenu. A izbacivanjem tudjica iz jezika javne komunikacije ucinilo bi nas i nijemima. Kazne za krsenje jezicnih pravila predvidjene su kao zatvorske kazne sto upucuje na jedan totalitarni nacin misljenja. Ponavljaju se neke sheme za koje smo, usprkos svim strahotama koje nas okruzuju, vjerovali da su prije pedesetak godina nestali sa ovih prostora".

Vukojevicevi zakonski prijedlozi o jeziku jedan su u nizu karakteristicnih poteza aktualne hrvatske politike. Nitko, pa ni sam autor, ma koliki laik bio, ne vjeruje u to da se jezik javne komunikacije moze promijeniti na ovakav brz nacin. Jezik, osim u komunikacijske svrhe sluzi i kao simbol oko kojeg se okupljaju razliciti tipovi zajednica. Aktualna hrvatska vlast se vec nekoliko godina sluzi simbolima kao sredstvom diferencijacije. Ovakvim prijedlogom zakona simbolicki se formira jezik i to na taj nacin da se u odnosu na njega (prihvacanjem ili odbijanjem) stanovnistvo Hrvatske moze jasno diferencirati. Odbijanjem da se koriste takvim jezikom jasno ce se izdvojiti Srbi, jugonostalgicari i okorjeli komunisti, ali ovoga puta napokon ce se moci razdvojiti i "dobri" od "losih" Hrvata. Ukoliko Vukojevicev plan prodje, "dobri" Hrvati bit ce oni koji su spremni, bez obzira hoce li tako govoriti, prihvatiti novi jezik kao simbol koji sve natkriljuje. Tada ce se pokazati i tko je unutar stranke predlagaca "pravi", a tko je zapravo "odlutao".

BRANKA VUJNOVIC