DOLARI I POLITIKA

Novo slovenaèko-hrvatsko dogovaranje

Slovenaèko-hrvatski odnosi su tradicionalno dobri i prijateljski, ocjena je koju prilikom svakog susreta novinarima ponavljaju politièari obje države, pogotovo ako ne žele da se preciznije izjasne i specificiraju šta misle pod tim "dobri i prijateljski". Prosjeèan slovenaèki poreski obveznik, kojem su te rijeèi namjenjene, inaèe veoma dobro informisan, spreman je da ironièno i objektivno prokomentariše ovakve izjave, kao što je sarkastièno komentarisao nedavne sveèanosti kojima je na zagrebaèkom Jarunu popraSena petogodišnjica dolaska HDZ-a na vlast i poèetak osamostaljivanja Hrvatske. Ironija nije bila usmjerena na manifestaciju vojne moSi Hrvatske, jer su svi svjesni da je Hrvatska još uvjek u ratu i da su takvi prizori melem za dušu i oèi ljudi koji su prije mjesec dana bili gadjani topovima i raketama. Ironièno, ljutito i sarkastièno, komentarisane su Tudjmanove rijeèi da je Slovenija Hrvatsku ostavila da se sama bori u ratu, jer je dobila dozvolu da izadje iz Jugoslavije, nakon što je priznala pravo da "svi Srbi žive u jednoj državi". U Sloveniji zvaniènih izjava na ovo nije bilo, osim lakonskog odgovora predsjednika vlade dr. Janeza Drnovšeka, na izrièito novinarsko pitanje, da se radi o prilièno samovoljnoj, nepotpunoj, zaboravnoj interpretaciji jednog dijela istorije, od strane predsjednika susednje države koji je istorièar po struci, ali je, sudeSi po svemu izreèenom na Jarunu, general po naèinu mišljenja i ponašanja. Naime predsjednik Tudjman je, tom prilikom, govorio o susretu Kuèan-MiloševiS. održanom 24.januara 1991. godine u Beogradu. U zvaniènom saopštenju sa toga susreta, objavljenom kasno uveSe, zapisano je da Slovenija priznaje pravo svakog naroda da živi u jednoj državi....i na taj dio izjave je Tudjman mislio, ali je zaboravio na nastavak reèenice koji glasi "....ukoliko ostvarenje toga prava ne krši prirodno pravo drugog naroda na život u vlastitoj državi". Zbog toga je Tudjmanova izjava u Sloveniji doèekana više kao propaganda namjenjena hrvatskoj javnosti, nego kao ocjena ozbiljnog politièara i državnika, pa setime može objasniti i zvanièna šutnja slovenaèke politike, koja se pragmatièno usmjerila, kada je rijeè o odnosima izmedjudržava, na pragmatiène pripreme za dva susreta : slovenaèkog državnog savjeta (koji pokušava postati drugi dom slovenaèkog parlamenta) i hrvatskog županijskog zbora (koji pokušava postati drugi dom Sabora), te nezvaniène razgovore predsjednika vlada obe države održane na Otoècu u Sloveniji. Predstavnici oba parlamneta su svoj dvodnevni susret oznaèili za "poèetak parlamentarne saradnje dviju država", što zanèi da su se razišli zadovoljniji nego što su bili na poèetku razgovora, dok su predsjednici vlada svoje razgovore završili poloviènom saglasnošèu oko spornih pitanja, u kojima ulogu imaju neriješeni ekonomski odnosi. Tako ocjena hrvatskog premiera Nikice ValentiSa da je problem granica riješen 98-99 odsto, za Sloveniju ima više ekonomski nego politièki znaèaj, jer je slovenaèki premier Drnovšek dodao da ostaje neriješeno pitanje granice u Piranskom zalivu, odnosno izlasku slovenaèkih brodova na otvoreno more. Nesporazumi oko nuklearke su, po rijeèima oba predsjednika vlade, potpuno razriješeni i prevazidjeni, a potpuna saglasnost postignuta je oko toga da srpsko-crnogorska federacija ni u kom sluèaju ne može biti nasljednica nekadašnje zajednièke države, kao i da su, kada je rijeè o odnosima sa Italijom, Osimski sporazumi definitivni i nepromjenjivi. Sporno i dalje ostaje pitanje deviznih dugova zagrebaèke ekspoziture Ljubljanske banke hrvatskim štedišama. ValentiS je ovaj problem vezao za potpisivanje inaèe potpuno usaglašenog medjudržavnog sporazuma o imovinsko-pravnim odnosima, odnosno o sudbini brojnih preduzeSa, koja imaju svoje dislocirane jedinice na teritoriji susjedne države. Tu je Hrvatska u prednosti jer je mnogo više ovakvih slovenaèkih preduzeSa u Hrvatskoj, da o vikendicama i privatnoj imovini ne govorimo. Premier Drnovšek je problem drugaèije ocijenio: prvo treba utvrditi ko i kako je taj novac , koji je uložen u zagrebaèku ekspozituru Ljubljanske banke potrošio - da li slovenaèka država i privreda ili hrvatska država i privreda - pa tek onda raspravljati o tome ko je dužan vraSati novac štedišama. Problem, po Drnovšeku,ima i dodatnu dimenziju; jer je slièna situacija i u odnosima izmedju drugih bivših jugoslovenskih republika, ukojima su slovenaèke banke imale svoje ekspoziture, ali su i one imale svoje ekspoziture u Sloveniji, rješenje bi se moralo tražiti i u razgovorima o sukcesiji. U suštini, ponovo se vraSamo na prioritete koji obilježavaju strateško-politièka usmjerenja obiju država. Hrvatskoj je to oslobadjanje okupiranih teritorija i reintegracija države, Sloveniji je što prije dobijanje statusa pridruženog èlana EU. U toj funkciji je, bez obzira na sve politièke navlake i presvlake, ekonomski interes specifièan za svaku od država, u èemu Slovenija ima sve (dolarske) prednosti. Po procjenama eksperata Svjetske banke i Medjunarodnog monetarnog fonda (MMF), Slovenija Se u ovoj godini imati 20 milijardi dolara društvenog proizvoda, Hrvatska (i to u sluèaju uspješne turistièke sezone) 12 milijardi, a aktualna SRJ 7 do 8 milijardi dolara. Iz ovog, dolarskog aspekta, postaju razumljive i jasnije sve lijepe rijeèi kojima politièari zasipaju svoje biraèe i one druge, upuSene drugim politièarima i njihovim biraèima.

ZORAN ODIÆ, AIM