HRVATSKO STEPOVANJE

AIM, ZAGREB, 10.6.1995. Rat u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj i u vojnom i u politicko- diplomatskom smislu ulazi u sasvim novu fazu. Ako je mozda pretjerano reci da se priblizava kulminaciji, pa onda i kraju, onda je sasvim sigurno tocna tvrdnja da se nakon pet godina naziru neka konacna rjesenja koja ce na duze staze odrediti buducnost ovog dijela Evrope.

Preokret u odnosu snaga najavljen je hrvatskim "Bljeskom", koji je kod Zapada prosao bez vecih protesta, za razliku od napada "Orkanima" po Zagrebu koji je kao cin odmazde bio ostro kritiziran. Hrvatskoj je islo u prilog sto brojni predstavnici medjunarodnih institucija koji su posjetili zapadnu Slavoniju nisu otkrili da je bilo planiranog krsenja ljudskih prava, iako su i oni, kao i strani, pa i domaci mediji, ukazivali na primjere koji se ne poklapaju sa idilicnom slikom sto ju je pokusala nametnuti sluzbena politika. Da eksperiment sa takozvanom reintegracijom nije uspio mozda najbolje govori podatak da ce u tom podrucju, po nekim procjenama, ostati svega desetak posto Srba prema popisu iz 1991. godine, vecinom starijih ljudi.

U medjuvremenu rasplamsale su se borbe za posavski koridor, a ozivjele su i druge bojisnice u Bosni i Hercegovini. Ovdje je lavinu dogadjanja pokrenuo NATO bombardiranjem skladista municije na Palama. To je sa sobom povuklo onu kolicinu zbivanja koja bi mogla ciniti kriticnu masu sto ce bosanske Srbe ostaviti samije nego li ikada do sada. Karadzicevi Srbi su zarobljavanjem "plavaca", masakrom u Tuzli, stalnim napadima na Sarajevo, rusenjem aviona F-16, ubojstvom ministra Ljubijankica i nizom drugih zlocina navukli na sebe gnjev Zapada. Uz to ostali su usamljeni i od svog najjaceg saveznika - Milosevica, koji sada trguje njihovom sudbinom, s tim da je "RSK" (ali bez Baranje i istocne Slavonije) vec otpisao.

Iz raznih kontroverznih izjava i izvjestaja tesko je dokuciti sto se zapravo zbiva u Bosni i Hercegovini, da li ce UNPROFOR ostati ili otici, koja je uloga specijalnih britanskih i francuskih jedinica, hoce li biti ukinut embargo na uvoz oruzja? No, jedno je sigurno: nesto veliko se kuha, a rat bjesni gotovo kao nikad do sada. Bosna je sredisnja tema svih svjetskih medija, a cini se da od toga u ovom trenutku najvise koristi ima Hrvatska.

Naime, u tisini, u medijskoj zavjetrini po svemu sudeci hrvatske snage pomalo stezu obruc oko Knina. Prema nekim ozbiljnim informacijama iz stranih medija, HVO i HV zauzele su oko 50 cetvornih kilometara "Republike Srpske" i vec kontroliraju vrlo vaznu komunikaciju Bosansko Grahovo-Drvar. Da je situacija ozbiljna govori i poziv na opcu mobilizaciju sto ju je Martic odredio za opcine Benkovac, Obrovac, Drnis i Knin. A da u Kninu ima i prizvuka panike potvrdjuje apel da se sprijeci odlijev novaca i robe iz "Krajine", sto se jedino moze protumaciti cinjenicom da nekima, ili mnogima, nije do ratovanja, vec bi rado da punih dzepova, kao ratni profiteri odu na sigurnija mjesta. Jedan od zarobljenih krajinskih Srba nedavno je u Zadru izjavio: "Njih 50 posto bavi se svercom, 30 posto ih je pobjeglo u Srbiju, a ratuju samo bjednici".

Hrvatski vojni i politicki stratezi ocito su se odlucili da rat protiv "Krajine", zajedno sa Armijom BiH, ne vode sa svog teritorija vec u zemlji saveznici. Istodobno ova ofenziva hrvatskih snaga ima i ulogu da rastegne Karadzicevu vojsku i tako ostavi veci manevarski prostor HVO i Armiji BiH na drugim ratistima, posebice u Posavini i okolici Sarajeva. Nije, naime, nikakva tajna da su bosanski Srbi daleko premocniji u tehnici, ali imaju problema s ljudstvom, a pitanje je da li je Milosevic zacepio veliki dio putova dopreme municije, oruzja i hrane.

Zabrinut ovakvim razvojem dogadjaja Akashi je ovih dana trazio od Hrvoja Sarinica obecanje da Hrvatska nece napasti Knin, sto je i dobio. Ne radi se tu samo o strahu od Marticeve prijetnje da ce ponovo gadjati Zagreb i druge hrvatske gradove, vec o ocito dobro smisljenoj taktici korak po korak. To hrvatsko "stepovanje" dalo je do sada velike rezultate i kada se zbroje teritoji koji su oslobodjeni u akciji "Maslenica", Miljevacki plato, Medacki dzep i "Bljesak" do sada je Hrvatska vratila preko 1000 kilometara cetvornih. Kakvi ce biti konacni rezultati ratovanja na Dinari, i da li ce se uspijeti spojiti hrvatske snage sa Petim korpusom Armije BiH jos treba vidjeti. Ali nema sumnje da se u akcijama koristi naoruzanje sto je za Dan drzavnosti prikazano na vojnoj paradi u Zagrebu.

Istodobno, Hrvatska je poduzela i veliku diplomatsku ofenzivu. Predsjednik Tudjman vec u nekoliko navrata spominje vaznost ponovnog otvaranja naftovoda, te pruge i ceste Zagreb-Split, a od UN trazi da provede svoje rezolucije i da snage UNCRO stanu na hrvatske granice. Ministar vanjskih poslova Mate Granic ostro se suprotstavio mogucim ukidanjima sankcija SR Jugoslaviji, u zamjenu za priznavanje Bosne i Hercegovine, vec trazi da Milosevic isto ucini i sa Hrvatskom. Milosevic i Tudjman ocito igraju partiju pokera u kojoj je ulog velik, a od Martica, Babica i Karadzica uspijeli su napraviti tek kibice, ili preciznije receno zetone. Pokusavaju oni, naravno, to isto uciniti i sa Izetbegovicem, Ganicem, Silajdzicem i Sacirbegovicem, ali svjetska politika im to po tko zna koji put nece dozvoliti. Uz to, za Tudjmana bi jos jedan pokusaj dogovora o podjeli Bosne bio koban jer za takvo nesto ne samo da nema podrsku u svojoj zemlji, vec bi ga ratna sreca mogla napustiti i opet bi mogao ostati usamljen.

Sve, dakle, ukazuje da u ovom trenutku postoji hrvatsko-bosnjacka ratna koalicija protiv Srba, kako onih kninskih, tako i paljanskih i da bi sadasnji odnos snaga koji vise nije u srpsku korist mogao poremetiti jedino otvoreni ulazak Srbije u rat. Niz elemenata ukazuje da to za sada nije Miloseviceva opcija, jer po njegovim proracunima on je zapravo osvojio ono sto je htio. Uostalom i plan Kontaktne skupine koji i dalje inzistira na dva entiteta - hrvatsko-bosnjackom i srpskom - s pravom da se prvi poveze sa Zagrebom, a drugi s Beogradom, zapravo je tiha podjela Bosne. Pitanje je da li Bosnjaci sada osokoljeni vojnim pobjedama, ali i medjunarodnom podrskom, i dalje zele staviti potpis na dokument koji do sada Karadzic nije zelio ni vidjeti?

U svakom slucaju, Hrvatska ce ostvariti svoj cilj, a pogotovo ona minimalni - reintegraciju sadasnje "Krajine", ili ono sto je od nje ostalo, a to ce sadasnjoj vlasti biti itekako dovoljno da dobije jos jedne izbore. O tome se HDZ jos ne izjasnjava, tvrdivsi da nema razloga za prijevremene izbore. Ali da im opozicija ne vjeruje dokazuje i potpis osam celnika opozicionih stranaka koje su se dogovorile o zajednickom promatranju izbora.

I tako dok se u sjeni velikih zbivanja u Bosni odvija i bitka za Knin, daleko od ociju javnosti, kojoj se informacije doziraju na zlicicu, Zagreb je tek na prvi pogled spokojan. Da sve bas nije redovno pokazuje tek neuobicajeno veliki broj preleta aviona koji kao da prizivaju neke nove "Orkane" ili "Lune". Hoce li sirene opet zavijati?

GOJKO MARINKOVIC