HAJDUK U MISIJI

AIM, SPLIT, 8.6.1995. Splicani i Dalmatinci nisu mogli ni pozeljeti ljepsi poklon za petu godisnjicu hrvatske drzave od Hajdukove pobjede u nogometnom Kupu i drzavnom prvenstvu. Jer kad vec nema kruha u dovoljnim, a kamo li zeljenim kolicinama, dobro dodju i igre. Pogotovo kad ljubimci osvajaju tronove.

U slavlju koje je prethodilo utakmici s Osijekom i koje je nastavljeno nakon pobjede nad treceplasiranom momcadi bilo je svakojakih emocija. Pomijesao se osjecaj pobjede sa svim frustracijama koje su pocesto i na Hajdukovom sjeveru iskazivane sa politickim konotacijama. Razgaljenost i eruptivno odusevljenje navijaca "bilih", u prvom redu Torcide, u sebi su krili nesto vise od samog sportskog ushicenja pobjedom. Jer, kako rece i Hajdukov predsjednik Nadan Vidosevic: "Hajduk, pogotovo u ovim vremenima ima nesto vise od sportskog znacenja". Ne radi se tu samo o tome da je Hajduk ime, tradicija, simbol i velicina grada podno Marjana, vec se radi o tome da Hajduk za juzne Hrvate i u bukvalnom smislu znaci vise od igre. Samim tim i za suverenu Hrvatsku.

Naime, sportski uspjeh u visokoplacenom sportu, koji je najnovijim pravilima UEFE gotovo sofisticiran, pokazuje da je i u dalmatinskim uvjetima moguce ostvariti hrvatsku verziju americkog sna. I sam ce Vidosevic, inace ministar gospodarstva ustvrditi da je gospodarstvo Dalmacije "presiromasno i u preteskoj situaciji, mozda najtezoj u ovom stojecu, te je u tim uvjetima stvarati ovakvu momcad dodatni uspjeh". Stoga, u trenutku kada unatoc gotovo svakodnevnim uvjeravanjima ministra turizma, ali i medija pod kontrolom drzave, o prilivu turista vecem nego lani, magistralni pravac od Rijeke do Dubrovnika zjapi prazan, a zracne luke usluzuju uglavnom vojnike UN-a, svaki uspjeh, pa bio on i nogometni, budi nadu da ce i onima koji dijele hudu srecu vremena i prostora sutra mozda ipak biti bolje.

I tako, kad domace goste ne mozemo gledati u Makarskoj, a strance na plazama Babina kuka, Zlatnog rata, da ne govorimo o sibenskoj i zadarskoj rivijeri, dobro ce doci strane nogometne zvijezde. One, ako vec nemaju kao plavuse iz Njemacke ili Svedske jednako lijepe noge, zato imaju vrednije, koje ce pomoci da se ekonomski devastiranoj Dalmaciji priskrbe devize bar za premostavanje sadasnjeg "vremena tranzicije". Naime, dosadasnji rezultati Hajduka pokazuju da jedan nogometni uspjesnik moze nadoknaditi barem dio gubitaka u vec propaloj turistickoj sezoni, koja je i imala nekih sansi dok nije "bljesnula" zapadna Slavonija.

Ako se zna da je prosle godine turista bilo tek u visini 15% predratnog broja, onda je jasno koliki se gubici ocekuju ove godine, kada ce njihov broj biti manji od proslogodisnjeg. Turisticki radnici su u ocaju zbog otkaza koji su uslijedili nakon oslobadjanja zapadne Slavonije, a otkazi stizu i u Istru. Medjutim, svi to prihvacaju kao cijenu akcije, za koju smatraju da je vrhovnistvo dobro promislilo i koju je pozdravio najsiri krug gradjana, ali i politickih stranaka. Nitko naravno nece glasno reci, ali se da naslutiti da razmisljanja idu u pravcu da se s akcijom moglo pricekati i nakon ljeta, jer domovina se brani i devizama zaradjenim od turista.

Po nekim procjenama samo na razglednicama, u odnosu na predratni promet, gubi se preko 15 milijuna kuna godisnje, sto je nesto manje od 5 milijuna DM. Kako se glavnina tog prometa ostvaruje upravo u Dalmaciji to je jasnije sto znaci uspjeh Hajduka, koji je u protekloj Ligi prvaka inkasirao oko 11 milijuna DM. Tocno je da se tako stostruko vratilo ulozeno u igrace na pocetku sezone, ali je i tocno da su time anulirani gubici kluba nakupljeni kroz ratno razdoblje, pa je kako kazu u Hajduku klub sada na nuli. Osvajanje titule znaci mogucnost inkasiranja novih 10-tak milijuna DM, cime ce Hajduk postati ne samo najuspjesnije poduzece u hrvatskom priobalju, vec i u citavoj Hrvatskoj, s obzirom da se ti efekti ocekuju od 45 profesionalnih guraca lopte i nesto onih drugih. Ujedno ce time Hajduk postati i najuspjesnija privredna grana, a Dalmacija vise nece biti monokulturna u privrednom smislu kako joj pocesto spocitavaju vrhovnici iz Zagreba.

Da to nece biti lako svjedoce i mjere suspenzije hrvatskih stadiona koje je donijela medjunarodna nogometna asocijacija nakon granatiranja Zagreba. Kako su nakon toga i, primjerice, britanska osiguravajuca drustva i State department proglasili Hrvatsku nesigurnim podrucjem i zonom visokog rizika, Hajduk kao jedan od njenih najpoznatijih simbola ima tesku zadacu da razbije takav image. Pa i da pomogne u vracanju stranih turista na hrvatsku obalu.

PERO JURISIN