STO KRIJE TORBA TADEUSZA MAZOWIECKOG

Zapadna Slavonija, mjesec dana nakon akcije "Bljesak"

AIM, OSIJEK. 5.6.1995. Sto je, zavrsavajuci 3. lipnja dvotjedni posjet "prostorima bivse Jugoslavije" u svojoj torbi ponio Tadeusz Mazowiecki, specijalni izvjestitelj UN za pitanja ljudskih prava? Mazowiecki je svoj posjet poceo i zavrsio u Hrvatskoj, a srediste njegova zanimanja, nema sumnje, bila je zapadna Slavonija. iako je, tokom boravka u Hrvatskoj, u nekoliko navrata razgovarao s novinarima, bio je krajnje neodredjen i iznimno oprezan u svojim izjavama. No, izvori bliski Mazowieckom, skloni su tvrdnji da ce njegov izvjestaj sadrzavati sve one "pikanterije" za koje su se zanimali novinari, ali ih on iz opreza, dok sve ne bude temeljito provjereno, nije htio iznijeti.

Mazowiecki je u Zagreb stigao 22. svibnja, istoga dana kada i glavni istrazitelj Medjunarodnog suda za ratne zlocine u Haagu, sudac Richard Goldstone. Dan prije agenicja Associated Press, objavila je, pozivajuci se na neimenovane UN izvore u Zagrebu, da su eksperti Ujedinjenih naroda, obilazeci zapadnu Slavoniju pronasli dvije lokacije - jednu na groblju u Okucanima, a drugu, kilometar-dva dalje u Vrbovljanima - koje se mogu oznaciti kao masovne grobnice. Hrvatska se vlada nasla u prilicnim neprilikama, pa je dan nakon objavljivanja vijesti agencije AP, iz Ministarstva unutarnjih poslova telefonirano u zagrebacki ured Associated Pressa, ne bi li se preciznije saznalo tko su informatori.

Iste veceri, hrvatski ministar vanjskih poslova, dr. Mate Granic i potpredsjednik Vlade dr. Ivica Kostovic sastali su se s Goldstoneom, pa je u priopcenju s razgovora do javnosti prvi put dosla informacija da je u akciji "Bljesak", kako je nazvana vojna operacija oslobadjanja zapadne Slavonije, poginulo 188 gradjana srpske nacionalnosti. Kostovic je bio posve precizan - medju poginulima bilo je i 20 civila, te jos 34 osobe koje nisu bile pripadnici paramilitarnih jedinica. Iako je nejasno sto je Kostovic podrazumijevao pod osobama koje "nisu pripadnici paramilitarnih jedinica", evidentno je kako je rijec takodjer o civilima, sto znaci da su medju poginulima u borbama u zapadnoj Slavoniji gotovo jedna trecina stradalih bili civili. Ocito pod pritiskom informacije Associated Pressa, ali i pitanja koja je postavio Goldstone, Kostovic je naveo da su poginuli identificirani i pokopani, te da se znaju mjesta na kojima su njihove grobnice.

Medjutim, Kostoviceva je informacija vise toga zakomplicirala nego sto je pojasnila. Naime, ministar obrane Gojko Susak, podnoseci izvjestaj o operaciji "Bljesak" pred zastupnicima hrvatskog Sabora, nekoliko dana nakon sto je akcija okoncana, izjavljuje da je prilikom oslobadjanja zapadne Slavonije poginulo oko 350 Srba, a da ih je oko 1.200 ranjeno. Ocito disproporcija izmedju Kostovicevih i Suskovih brojki, kao i cinjenica da nitko nije znao gdje se nalazi toliki broj ranjenih, otvorila je prostor za razlicite pretpostavke i spekulacije.

Na groblju u Okucanima i kilometar-dva prema jugozapadu, u Vrbovljanima, nije tesko pronaci mjesta koja UN eksperti oznacavaju kao moguce masovne grobnice. Rijec je o svjeze povaljanoj zemlji, koja i u Okucanima i u Vrbovljanima ima podjednake dimenzije - otprilike 15 puta 10 metara. Tragovi buldozerskih gusjenica ostavljaju dojam da je na groblju nesto kopano i potom poravnato. Jednim svojim dijelom, svjeze iskopana zemlja na okucanskom groblju zalazi i u zitno polje, zasijano tik uz groblje. Prilaz grobljima i u Okucanima i u Vrbovljanima posve je slobodan i na njima nema nikoga tko bi branio pristup i razgledanje.

Upitan da li je posjetio lokacije koje se navode kao moguce masovne grobnice, Tadeusz Mazowiecki izjavio je novinarima u Zagrebu da je jedno mjesto obisao, no da do tada, od hrvatskih vlasti, jos nije zatrazio dopustenje za iskapanje. Nakon susreta s Veljkom Dzakulom, neformalnim vodjom preostalih Srba u zapadnoj Slavoniji, s kojim je sat i pol vremena iza zatvorenih vrata razgovarao na pakrackoj Gavrinici, u kuci Obrada Ivanovica, "krajinskog" predsjednika Izvrsnog savjeta opcine Pakrac, Mazowiecki je rekao novinarima da njegovi suradnici detaljno ispituju sve sto se dogadjalo u zapadnoj Slavoniji, te da ce - kad se sloze svi kamencici mozaika - moci reci sto se doista zbilo. No, srpski izvori u zapadnoj Slavoniji vec sada daju bitno drugacije izjave od onih koje je iznijela hrvatska Vlada, a detalji koje oni navode nije moguce cuti i od Mazowieckog. Prema tim izvorima, navodne masovne grobnice u Okucanima i Vrbovljanima samo su varka kojom se zeli odvratiti paznja medjunarodne javnosti od pravih grobnica koje se nalaze u blizini mjesta Covac, Smrtici, Medari, Paklenica, Raic i Jasenovac. Prema istim izvorima dio ubijenih u operaciji "Bljesak" odvezen je i pokopan izvan podrucja nekadasnje UNPA zone "Zapad". Za te tvrdnje srpski izvori ne navode nikakvih dokaza, pa je bez nezavisne provjere tesko reci koliko su vjerodostojni.

Jedan od svjedoka, Husein Petrovac, 65. godisnji umirovljenik iz Okucana, tvrdi da je ocevidac onoga sto se zbivalo u tom mjestu noc uoci pocetka akcije hrvatske policije i vojske. Prema njegovoj izjavi, 30. travnja iza ponoci cuo je krike i pucnjavu. Navodno, tada se u Okucanima vec znalo da ce doci do napada hrvatskih postrojbi pa je dio stanovnika htio krenuti prema Staroj Gradisci i mostom preko Save povuci se u Bosnu. Na njih su, tvrdi Petrovac, vatru otvorili specijalci pristigli iz Knina i Banja Luke, a lesevi su lezali po cesti sve dok ih nakon ulaska Hrvatske vojske u Okucane - nisu na mjesnom groblju pokopali pripadnici civilne zastite iz Nove Gradiske.

Iz izvora bliskim Ujedinjenim narodima u Zagrebu moze se cuti drugacija prica. Najveci dio civila stradao je u zbjegovima, u panicnom povlacenju od Okucana prema Staroj Gradisci. Kako su se zajedno s civilima istom cestom povlacile i vojne postrojbe pobunjenih zapadnoslavonskih Srba, radilo se zapravo o mjesovitim kolonama sastavljenim od traktora, vojnih vozila, osobnih automobila, tenkova, zapreznih vozila, oklopnih transportera... Tako sastavljene kolone predstavljale su i mete napada hrvatskih postrojbi, pa je na taj nacin poginulo i podosta civilnog stanovnistva.

Navedena prica mozda i objasnjava tajanstvene snimke jedne inozemne televizijske ekipe, koje je emitirala i Hrvatska televizija u emisiji "Slikom na sliku". Ta emisija, koja je na programu pred ponoc, prikazuje informacije koje nije moguce vidjeti u emisijama vijesti HTV-a. Na prilogu o kojemu je rijec vidjelo se specijalne sanitetske jedinice Hrvatske vojske kako mlazovima iz cisterni klorom peru cestu. Sekvence su navodno snimljene u neposrednoj blizini sela Novi Varos, koje se nalazi na putu od Okucana prema savskom mostu kod Stare Gradiske.

Ako su tocne izjave ocevica Huseina Petrovca da su na groblju u Okucanima pokopani civili koje su ubili specijalci iz Knina i Banja Luke, ostaje pitanje gdje su sahranjeni poginuli na cesti Novi Varos - Stara Gradiska. Je li njihova zajednicka grobnica u Vrbovljanima? Ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ivan Jarnjak, dodatno je zamrsio cijelu pricu izjavivsi potkraj svibnja kako u zapadnoj Slavoniji nema nikakvih masovnih grobnica. Znaci li to da su svi poginuli - njih 188 koliko navodi potpredsjednik hrvatske Vlade dr. Ivica Kostovic - sahranjeni individualno. Ako jesu, gdje se nalaze njihovi grobovi?

Jednak je slucaj i s ranjenima. Brojka od 1.200 ranjenih Srba, koju je u Saboru iznio ministar obrane Gojko Susak ocito je bila pretjerana. No, uzme li se u obzir uobicajeno mjerilo da na jednog poginulog obicno dolazi troje ranjenih, jos uvijek ostaje nejasno gdje je vise od 500 ranjenih Srba iz zapadne Slavonije. Na novinarsko pitanje zna li sto o ranjenicima, nakon susreta s Tadeuszom Mazowieckim Dzakula je doslovce rekao: "To nije malen broj. O tim se ljudima nista ne zna - ni tko su ni gdje su".

Zapadnoslavonski se rasomon tako nastavlja pa treba sacekati da se vidi sto je Mazowiecki mislio diplomatski odgovorivsi "toga je sigurno bilo" na pitanje jednog inozemnog novinara o krvoprolicu u zapadnoj Slavoniji. Njegov izvjestaj sigurno ce biti koncentriran upravo na to pitanje, pa ce vjerojatno tada mnoge stvari postati jasnije. Ne treba iskljuciti mogucnost da ce i hrvatska Vlada u medjuvremenu, kako bi preduhitrila izvjesce Mazowieckog izaci s novim, konkretnijim podacima sto se sve dogodilo u zapadnoj Slavoniji tokom akcije "Bljesak". Tada ce se mozda potvrditi ili demantirati pojedini navodi da se dio jedinica hrvatskih postrojbi, koje su sudjelovale u operacijama, otrgnuo kontroli i izasao izvan okvira strogo planirane akcije u kojoj je bilo strogo odredjeno kako se ona moze voditi.

Mazowiecki je u vise navrata tokom svog boravka u Hrvatskoj naglasavao da je jedan od vaznijih ciljeva njegove misije potraga za odgovorom na pitanje kako organizirati zivot preostalih Srba u zapadnoj Slavoniji, s ciljem da se zaustavi njihovo masovno iseljavanje. No, na tom ce planu posjeta Tadeusza Mazowieckog - i bez njegove zasluge - bar za neko vrijeme dati najbolje rezultate. Dan prije nego sto je napustio Hrvatsku i otisao kako bi u miru napisao svoje izvjesce iz Stare je Gradiske stigla slijedeca vijest: "U petak u 14,30 srusen je most preko Save kod Stare Gradiske, izjavio je Nikola Ivkanec, zapovjednik Policijske stanice Pakrac. Kako se pretpostavlja, do eksplozije je doslo, kad je grom aktivirao eksploziv koji se nalazio pod mostom. Konvoj sa 122 srpska gradjanina s pakrackog podrucja koji su u organizaciji UNHCR-a trebali otici u Bosnu, a koji je krenuo u 14 sati, zaustavljen je i vracen na polaziste".

DRAGO HEDL