INTERVJU S POVODOM: SEJFUDIN TOKIC I MILORAD DODIK

KAKO DO MIRA U BOSNI I HERCEGOVINI

AIM SARAJEVO, 2.06.95. Rat u Bosni i Hercegovini vjerojatno ulazi u period odlucujuce prekretnice: ili ce ovi prostori na neizvjesno dug period predstavljati stratista novih generacija, ili ce pak ideja o teritorijalizaciji nacija u etnicke brloge konacno kapitulirati. Neobjasnjiva zabluda kako se do potonjeg rjesenja moze doci forsiranjem aktera i tvoraca prvog, cementirala je sve mirovne pregovore na razinu ratnicke stvarnosti. Ovih je dana u Perugi (simbolike tek, ovdje su svoje prve kontakte ostvarivali Palestinci i Izraelci) razgovarala opozicija u Skupstini BiH i opozicija s teritorija pod kontrolom Karadziceve Vlade. Medjunarodni posrednici mirovnih pregovora sigurno ce se iznenaditi brzinom usaglasavanja stavova opozicionara s dvije strane i stavljanja potpisa na zajednicki dokument, za sto je svjetskim diplomatama i ovdasnjim liderima malo i cetvrta krvava bosanskohercegovacka godina.

Milorad Dodik je predsjednik nezavisne grupe zastupnika u parlamentu takozvane Republike srpske, Karadziceva rak-rana koja se zalaze ZA prihvacanje plana Kontaktne skupine, i prva objelodanjena istina da ni u SDS-ovom totalitarizmu ne misle svi kao izopceni psihijatar. Sejfudin Tokic, predsjednik kluba zastupnika Unije bosanskohercegovackih socijaldemokrata i potpredsjednik te stranke, vec je sinonim otpora jednostranackom rezimu koji SDA uspostavlja u BiH, opozicionar za kojeg se smatra da je toliko kritican prema skorojevicima i nacionalistima u vlasti da se u taborima vlastodrzaca razmatra zasebna strategija za "obuzdavanje Tokica", a zasebna (neki vele i daleko laksa) za ostatak parlamentarne opozicije. Ova su se dva zastupnika, izabrana na parlamentarnim izborima u BiH 90, uz prisustvo predstavnika Srpskog gradjanskog vijeca te udruzenja nezavisnih intelektualaca "Krug 99", suglasila da rjersenje konflikta politickim sredstvima i potpuni prekid sukoba u cilju uspostave stabilnog mira mora biti na osnovama plana Kontaktne skupine. Njihov potpis stavljen je na dokument u kojem dalje stoji da Bosna i Hrercegovina treba biti uredjena kao Unija BiH s vise konstitutivnih jedinica uz obezbjedjenje ustavnih garancija za ravnopravnost njenih naroda svih gradjana, ali i da se inzistira na kaznjavanju svih ratnih zlocinaca i utvrdjivanju pojedinacne odgovornosti a protiv proglasavanja cjelokupnih naroda za zlocinacke. Evidentno je kako je usaglaseno daleko vise od dokumenta pripremljenog za javnost, no nasi sugovornici tvrdje da je to osnovica daljnjih medjusobnih razgovora, ali i ono s cime krecu u pohod diplomacijama zemalja clanica Kontaktne skupine za BiH.

Koliko ce utjecaj na rjesavanje bosanskohercegovackog konflikta imati ova inicijativa, otvoreno je pitanje. No, prvi kontakt opozicije s teritorija pod kontrolom Armije BiH i teritorija pod kontrolom bosanskih Srba zavjredjuje paznju. To prije sto akteri ovog susreta planiranju sirenje inicijative i uspostavu mreze demokratske alternative, te naredni veci skup na kojem bi ucesce uzeli predstavnici vise opozicijskih stranaka, udruzenja i pojedinaca s obje strane. Nesumnjivo, oba ce nasa sugovornika u njihovim sredinama docekati, blago receno, kritika tamosnjih vlasti i etiketa "izdajnika" koji su se drznuli razgovarati s "neprijateljskom stranom" sto se do danas smatralo ekskluzivitetom lidera nacionalnih stranaka na vlasti. Upravo stoga prvo pitanje koje im postavljamo jeste motivacija za medjusobne kontakte u uvjetima eskaliranja rata i medjunacionalne netrpeljivosti.

TOKIC: Dosadasnji mirovni pregovori vodjeni po logici "jedna teritorija - jedan narod - jedna stranka" dozivjeli su potpuni neuspjeh, a ponudjeni planovi nerjetko su bili vise u funkciji produkcije novih sukoba nego u njihovom smirivanju. Politicki je, dakle, naivno misliti da Izetbegovic i Karadzic nakon predizbornih zagrljaja 90, koalicijske ljubavi 92, 93, 94. i 95. godine, mogu na prostorima BiH upriliciti mir i normalizaciju zivota. Ne izjednacavajuci krivicu naravno, ocito je ipak da stabilan mir eliminira s politicke pozornice nacionalne lidere koji su se etablirali na projektima medjunacionalnih tenzija i navodnoj ugrozenosti. Povrh toga, Karadzica sasvim izvjesno ceka i medjunarodno sudjenje za ratne zlocine. Zbog tih cinjenica, oni ne mogu biti predstavnici sve veceg broja gradjana BiH, bez obzira na nacionalnost, koji su protiv rata, protiv daljnjih stradanja. Antiratno raspolozenje ima sansu artikulirati upravo demokratska alternativa s prostora pod kontrolom Vlade BiH i teritorija pod kontrolom Karadziceve Vlade. Zapravo, to rasplozenje obicnog covjeka - prevarenog i instrumentaliziranog od strane nacionalnih oligarhija, a u principu napustenog od medjunarodne zajednice - motiviralo nas je i nagnalo na ovu vrstu politickih kontakata.

DODIK: Ja sam ubjedjen, bez obzira da li ce se rat brzo okoncati ili ce potrajati neizvjesno dugo, da ce opcija za koju se zalazem zajedno s ostalim clanovima nezavisnog kluba poslanika - pobijediti. Naime, ovaj je klub osnovan koncem decembra prosle godine kao rezultat nasih individualnih aktivnosti tokom duzeg perioda, s osnovnim ciljem zaustavljanja rata i eliminiranja sukoba ali i prezentiranja da u samoj "Republici srpskoj" postoji alternativna politicka grupacija koja ne misli poput vladajuce SDS. Cinjenica je da za politicku opciju nase grupe, kojoj se upravo prikljucio jos jedan poslanik, pokazuje raspolozenje i jedan broj ljudi koji pripadaju SDS-u, no rigidna stranacka i svaka druga disciplina, demotivse ih u aktivnijem djelovanju. Mada nezavisni klub nije stranacki profiliran, donosno nije u funkciji niti jedne stranke koja trenutno egzistira na tim prostorima, u svojoj politickoj borbi polazimo od sustinske cinjenice da ce do mira tesko doci sa ljudima koji su taj rat zapoceli. Vladajuce nomenklature na svim stranama, zapravo, jedna drugu odrzavaju i podupiru, i nemoguce je s njima ocekivati trajnije mirovno rjesenje. Jer, ako s jedne strane postoji struktura koja je usla u rat, mora i s druge postojati ona koja je to prihvatila, te je mir i dalje iluzoran. Ako i jeste trenutacno tesko, zbog svega sto se desilo, uspostaviti zajednicki zivot na ovim prostorima, ne moze me niko ubijediti da je nemoguce zapoceti pacifizaciju i normalan zivot barem jedni pored drugih, a dugorocno gledano, zivot i privredna uslovljenost jednih na druge, ucinit ce svoje. Kao covjek s takvim politickim stavom zelio sam da cujem i spoznam razmisljanja s druge strane, da vidim koliko je realna ovakva opcija, odnosno mogu li se sinhronizirati zajednicki stavovi u cilju sto brzeg rjesavanja rata politickim sredstvima. Odgovornost ljudi koji politicki djeluju zaista je ogromna, ne samo u trenutnim uslovima rata, nego i u odnosu na buducnost koju kane profilirati. Dakle, ovakav svoj angazman smatram i svojom obavezom, tim prije sto ce danasnji politicki akteri na vrhu, manje -vise, svi biti porazeni i snositi ogroman dio odgovornosti za rat koji jos traje.

AIM: Kako vi, kao predstavnici opozicije, vidite uspostavljanje mira u BiH? Mozete li konkretizirati svoja razmisljanja?

DODIK: Uspostava mira, po mom ali i misljenju ostalih clanova kluba nezavisnih poslanika, moguca je na osnovama plana Kontaktne grupe, pogotovo sto je tim planom definisana polazna osnova za pregovore oko trajnog mira. Na toj osnovi moguce je uredjenje BiH kao Unije u njenim medjunarodno priznatim granicama s vise konstitutivnih jedinica, a ako je potrebno i s nekom vrstom unutarnjeg razgranicenja, ali sa ustavnim garancijama o ravnopravnosti svih naroda i gradjana. Zapravo, dosadasnji je rat uslovio realnost odredjenih unutrasnjih razgranicenja, ali se na ovaj nacin moze uspostaviti mir i pruziti zivotu sansa da sam uprilici ono sto je za ove prostore najoptimalnije. Svako drugo rjesenje, nametnuto bilo ratom bilo nekom drugom opcijom, za nas nije ni relano ni kvalitetno. Ako do rjesenja za koje se mi zalazemo ne dodje, bicemo sudionici izuzetno dugog rata, mozda smanjenog itenziteta, ali sa svakodnevnim novim zrtvama, materijalnim razaranjima i neizvjesnom sutrasnjicom.

TOKIC: Uspostava stabilnog mira na prostorima bivse Jugoslavije nece biti moguca bez kaznjavanja zlocinaca, omogucavanja povratka prognanika koji zele na svoja ognjista i ocuvanja medjunarodno priznatih granica novonastalih drzava. Ove principe moguce je ostvariti samo uz politicko i vojno prisustvo medjunarodne zajednice, jacanje institucija zastite ljudskih prava i sloboda, i uz ukupnu demokratuzaciju ovog dijela Evrope. Nositelji ovakvih procesa unutar BiH mogu biti samo ljudi i politicke strukture koji imaju barem minimalno povjerenje medju pripadnicima sva tri bosanskohercegovacka naroda.

AIM: Kako procjenjujete snage unutar Bosne i Hercegovine koje se zalazu za vojno rjesavanje konflikta?

DODIK: Njihova je jacina obrnuto priporcionalna duzini trajanja rata. Vojna opcija imala je najvise pobornika na samom pocetku, ali sto rat vise odmice sve je prisutnija svijest da se jedino mirnim putem moze iznaci rjesenje. Uspostava mira vojnim rjesenjem cini mi se prakticno nemogucom, jer je poraz bilo koje strane vise nego neizvjestan, a po definiciji rata svaki pobjednik podrazumijeva i postojanje pobijedjenog. No, intenziviranje ratnih sukoba karta je na koju igraju ovdasnji lideri s obzirom da im jedino takva situacija obezbjedjuje homogenizaciju nacije i dodatnu motiviaciju za odaziv ratnom zovu. Najveca opasnost po njih, pokazalo se, su upravo periodi primirja kada nezadrzivo jaca ideja o normalnom zivotu i antiratno raspolozenje.

TOKIC: Na stradanjima i nesreci gradjana izrasla je citava struktura najrazlicitijih ratnih profitera. Koristeci politicku podobnost i novokomponirani patriotizam u svim sferama zivota, na cjelokupnom se teritoriju, negdje manje negdje vise, pojavila prava najezda primitivizma i nekompetentnosti. Preko noci "fukara" se obogatila, nesposobni zauzeli funkcije, a pojedini hodze i popovi, kao da sami ne vjeruju kako Bog postoji, ukljucujuju se u najprljavije malverzacije i manipulacije, pa i neskrivene otimacine. Svima je njima rat otvorio neslucene mogucnosti bogacenja i ogromnu moc vladavine nad vecinom osiromesinim gradjanima. Logicno je, potom, da su takvi za nastavak rata, odnosno vojno rjesenje za, kako sami vele, "borbu do posljednjeg". Podrazumijeva se, naravno, bez njihovog osobnog ili ucesca njihovih obitelji u tom.

AIM: Angazman medjunarodne zajednice u bosanskogercegovackom ratu pokazao se do sada veoma upitnim. Sto vi ocekujete od razjedninjene svjestske diplomacije?

TOKIC: Dosadasnji angazman najutjecajnijih zapadnoevropskih zemalja, SAD i Rusije karakterizira uglavnom nedevoljan stupanj efikasnosti. Mislim da je tomu razlog prisutno nejedinstvo tih zemalja kada su u pitanju uzroci rata i putovi razrjesenja krize. Posljedica je, naravno, neuspjeh u djelovanju snaga UN, te de facto nikakvi ucinci Rezolucija Savjeta bezbjednosti. U svemu tome gradjani BiH i sama BiH cesto se koriste kao svojevrsni poligon diplomatskih naduravanja na relacijijama SAD - Rusija - Francuska - Njemacka - Velika Britanija. S druge strane UN i EZ su, forsiranjem dominantno etnickih principa u mirovnim pregovorima, umnogome pomagali gospodarima rata i njihovim projektima homogenizacije. Zbog toga postoji suodgovornost medjunarodne zajednice za ono sto se desavalo i ono sto ce se desavati u BiH. Naravno, ja ostajem pri stavu da bez jos jaceg politickog i vojnog prisustva medjunarodne zajednice, ali na sasma drukcijim osnovama, nije moguce uspjesno rjesenje bosanskohercegovcke drame.

DODIK: Bez obzira sto me neko moze optuziti sa razlicitih demagoskih ili ideoloskih pozicija, mislim da je medjunarodnoj zajednici prvenstveno bilo stalo da na ovim prostorima slomi nekadasnji vladajuci politicki koncept, cak i uz cijenu raspada Jugoslavije za koju ja i dalje smatram da je predstavljala najoptimalniji, okvirni barem, koncept ovdasnjeg zivljenja. Bez vracanja na vec ucinjeno od strane medjunarodne diplomatije, ipak mislim da je krajnje vrijeme da svojim uticajem i usaglasenom aktivnoscu izdejstvuje stabilno primirje, a da kao garant omoguci pregovore koji ce dovesti do politickih odluk o uspostavi trajnog mira.

AIM: U visegodisnjem ratu u BiH pocinjena su mnogobrojna zvjerstva, najcesce nad civilima, a sud u Haagu vec je objelodanio imena najodgovornijih. Koji je vas odnos prema tome?

DODIK: Sasvim je sigurno da su zlocini nad civilima najgore sto se desilo u ovom ratu, i upravo zbog toga smatram da je neophodno potencirati na takvom rjesenju koje ce podrazumijevati utvrdjivanje ktivice za pocinjene zlocine. Zbog vracanja elementarnog povjerenja medju narodima neophodno je personalno utvrditit odgovornost za takva djela, jer proglasavanje citavih naroda za zlocinacke implicira medjunacionalnu mrznju i netrpeljivost na ko zna koliko dug period. Konkretna odgovornost i presuda za pocinioce zlocina, ali i sve strukture odgovorne za takva zlodjela, potrebne su vise nego bilo sta drugo u funkciji stabilnijeg mira. Amnestija za takvo sto, bez obzira ko je pocinitelj zlocina, ne smije postojati. Svako politikanstvo pri utvrdjivanju odgovornosti za zlocine najveca je prijetnja miru.

TOKIC: Sto prije zlocinci izadju na sud i budu uklonjeni sa politicke pozornice BiH, dakle onemoguceni da dalje vrse torturu nad svojim narodom i zlocine prema drugim narodima, to su sanse za mir vece. U citavom procesu mora se inzistirati na pojedinacnoj odgovornosti a protiv logike proglasavanja citavih naroda za zlocinacke ili pak genocidne.

AIM: Koji su vam daljnji planovi i namjeravate li nastaviti medjusobne kontakte?

TOKIC: Nase naredne aktivnosti nisu usmjerene ka supstituciji dosadasnjeg pregovarackog procesa. Naprotiv, one ce biti prevashodno u funkciji pokusaja deblokade i stimuliranja mirovnih nastojanja medjunarodnih diplomatskih krugova. Sve ocitije antiratno raspolozenje gradjana BiH bez obzira na nacionalnost i teritorij na kojem zive, kao i opceprihvacena spoznaja da se daljnjim ratom nista ne moze rijesiti, snazna su podrska ukupnom nasem projektu. Dosadasnji kontakti s nekim utjecajnim medjunarodnim politickim struktutama uvjerili su nas da ni njihova podrska nece izostati. No, mozda jos nije ni vrijeme da se govori o svim detaljima.

DODIK: Ono sto bi se u narednom periodu trebalo desiti je nastavak komuniciranja izmedju nas, ali i naredni susreti na kojima bi se okupili predstavnici onog sto se moze nazvati demokratskom alternativom s obje strane, bilo da se radi o organizovanim grupama ili pojedincima. Iako ne kanimo pregovarati umjesto ovdasnjih lidera, mislim da mozemo ponuditi zajednicki prijedlog za rjesenje sukoba koji bi se trebao uvazavati. Ti sastanci, zapravo, trebaju pokazati koliki je interes i s jedne i s druge strane u funkciji uspostavljanja mira na osnovama koje protezira i sama medjunarodna zajednica. Nas klub nezavinskih poslanika ce sa svoje strane uciniti sve da profilise jedan broj ljudi, pogotovo onih sa politickim angazmanom, koji ce podupirati politicku opciju o kojoj govorimo i biti u funkciji zajednickog projekta. Uostalom, nije toliko neizvodljivo cak ni slobodno anketiranje gradjana sto misle o ovakvoj ideji.

AIM: Mislite da bi odgovor na takvo sto bio pozitivan i u sredinama iz kojih dolazite. Jeste li vi tek optimisti ili zaista vjerujete da je opcija za koju se zalazete moguca?

DODIK: Pitanje je samo vremena kada ce ovakvo politicko rjesenje o kojem govorimo postati stvarnost. Ukoliko uopste bude zivota na ovim prostorima, to automatski znaci da ce se morati prihvatiti danasnja alternativna politicka opcija.

TOKIC: Drukcije se bosanskohercegovacki rat i ne moze rjesiti. Usotalom, nikada nisam prihvatcao "realnost" o nacionalnim torovima i feudima u kojima, navodno, jedino mozemo ziviti. Otpor takvoj "relnosti" sve je izrazeniji i kod gradjana Bosne i Hercegovine.

DRAZENA PERANIC