GOLDSTONE I MAZOWIECKI U ZAGREBU

AIM, ZAGREB, 25.5.1995. U Hrvatskoj svibanj ove godine zavrsava mirnije nego sto je poceo. Nakon dima i vatre pristizu diplomatski korovi i njihovi predstavnici, veleposlanici, posebni opunomocenici; da smire, istraze, odaju priznanje ili malo ukore. Sudac Medjunarodnog suda za ratne zlocine u Haagu Richard Godstone i Tadeusz Mazowiecki, izaslanik Glavnog tajnika Vijeca sigurnosti za ljudska prava, zadnjeg su svibanjskog tjedna posjetili Zagreb. O svakoj od tih posjeta, drzavni su mediji dali vrlo malo onog bitnog i puno nepotrebnog. Televizija je spomenula i prenijela samo izjave ministra Granica i potpredsjednika Vlade dr. Ivice Kostovica o dolasku "vaznog gosta", bez detalja o onome o cemu je bilo rijec.

To isto su napravili papirnati drzavni mediji. Iz izvjestaja Vjesnika, Vecernjaka i Glasa Slavonije (dakle, ne svi drzavni mediji) saznali smo da je Goldstone "izrazio zahvalnost hrvatskim vlastima na dosadasnjoj izrazito dobroj suradnji i pomoci te na spremnosti da se takva suradnja nastavi", ali je zato obilato, do sita, bilo predstavljeno sto o tome misle Kostovic i Granic. Hrvatska delegacija se pohvalila "o uspjesnom okoncanju ogranicene policijsko - vojne operacije u zapadnoj Slavoniji, o uspostavi civilne vlasti i normalizaciji zivota (...) te slobodnom pristupu tom podrucju svim medjunarodnim i inim promatracima". Zasto nije spomenuto da je tokom operacije, i dva dana potom, bilo zabranjeno predstavnicima sedme sile (svih evropskih medija - osim hrvatske televizije i njenih novinskih pandana; Vjesnika, Slobodne i Vecernjeg) ulazak u ratno podrucje, i zasto su im oduzimani kazetofoni, kamere i kazete (njihova sredstva za rad), nije poznato.

Goldstoneu su prikazani podaci o ukupnim zrtvama tokom trodnevnog rata, postupku identifikacije i mjestima ukopa. Culo se, ovdje cesto ponavljana prica, i o tome da je u toku istraga protiv samo 186 od 1494 uhapsene osobe, kao i o broju civila koji su u zapadnoj Slavoniji ostali zivjeti. Jos uvijek nije pouzdan broj ljudi koji su napustili Hrvatsku, otisavsi nakon blitz - rata, u Bosnu, Srbiju ili istocnu Slavoniju. Druge informacije u javnost nisu pristigle, jer svaka je izjava nosila pecat Ministarstva vanjskih poslova. Nije bilo govora (ili je ipak bilo) o mogucim hrvatskim kandidatima za optuzenicku klupicu na Sudu u Haagu, niti o tome ( a mozda ipak jeste) na koji ce nacin Hrvatska "suradjivati sa Medjunarodnim sudom za ratne zlocince".

"Nas je prioritet ici sto vise - jer tamo je najvise krivice", nedavno je rekao Goldstone. Ako je Milosevica i Karadzica State Department imenovao kao moguce ratne zlocince, pretpostavlja se da nece biti jedini "medju onima gore" koji ce biti prokazani kao oni koji su najvise krivi. A moguce je i da se nista nece dogoditi. Moguce je da svi pravi zlocinci mogu mirno spavati, jer nijedna bivsa jugoslavenska republika nece pozuriti s izrucenjem odgovornih, upravo zato jer se s njima jos uvijek "pregovara". Razlicito od Goldstonea, kome su u usta stavili samo hvalospjeve o povijesnoj ulozi hrvatske drzave, Tadeusz Mazowiecki na svojoj press konferenciji od 25. 5. u Glavnom stabu UNCRO-a u Zagrebu, imao je vise prostora i mogucnosti da kaze ono sto misli da se treba kazati. Cak je i drzavna televizija popratila njegov nastup s malo vise vremena nego inace.

Medjutim, nikakvih konkretnih informacija o povredama elementarnih ljudskih prava u zapadnoj Slavoniji nije izaslo iz njegovih usta. Zasto je tomu tako, Mazovwecki odgovara: "Misiju sam poceo prije dva dana. Skupljam podatke i informacije vezane za zapadnu Slavoniju. Prekjucer sam (23. 5. op. au.) bio u zagrebackom zatvoru u posjeti ratnim zarobljenicima, i uvjerio sam se da se s njima korektno postupa. Bio sam u Pakracu sa dva hrvatska ministra i razgovarao sam sa nekoliko Srba. Zelio bih upozoriti na dva problema - jedan za vrijeme operacije, drugi poslije operacije u zapadnoj Slavoniji. Do sada nisam imao prilike razgovarati o tome sa potpredsjednikom Vlade Kostovicem, koga cu susresti kasnije". O svojim izvorima informiranja o problemima u zapadnoj Slavoniji, Mazowiecki kaze: "Moji podaci se sastoje od vise izvora, jedan od mojih suradnika i pomocnika, zatim od Gailbratha, americkog ambasadora u Zagrebu, a najmanji izvor sam ja sam, jer sam proveo najmanje vremena s tim ljudima".

Na pitanje odakle mu informacije o ubijanju civila u zapadnoj Slavoniji, Mazowiecki kaze: "Od svjetske humanitarne organizacije dobio sam podatke o ubijanju civila u selima Pankovac i Paklenica, koja su na putu za Novi Varos. Obzirom na ozbiljnost problema, ove informacije traze detaljniju istragu. Mogu samo dati podatke koji se ticu iskljucivo ostecenja civilne imovine, kuca imanja. Tesko je doci do sigurnih podataka, jer prvog je dana bilo onemoguceno pripadnicima humanitarnih organizacija doci na mjesto gdje se ljudska prava krse. Ne tvrdim da su zlocini u zapadnoj Slavoniji imali masovan karakter, i nisam u poziciji donositi konacne sudove". Najveci problem je, prema Mazowieckom, "ugrozavanje ljudskih prava neposredno nakon "bljeska".

Broj zrtava je zatajen tokom prvog dana, ali Mazowiecki se susreo sa Jarnjakom koji je to porekao i pozvao ga da bude precizniji. "Ja nemam razloga da ne vjerujem svojim suradnicima, ali ponavljam, to nije imalo masovan karakter". Razotkrivanje informacija, po Mazowieckom, osobito je bitno za Srbe u krajinskim podrucjima. Veliki broj je otisao, a "neki su politicki predstavnici zapadnoslavonskih Srba rekli da ce prostor biti reintegriran - ali bez Srba. Oni koji su u ostali, u strahu su i zele otici". Mazowiecki posebno napominje da bi Veljko Dzakula trebao imati vaznu ulogu u procesu integracije. Na kraju je dodao i da bi mozda i vise govorio o problemu ljudskih prava u zapadnoj Slavoniji, ali da mora prije svega zastiti svoje suradnike i potencijalne svjedoke.

ALEN ANIC