I TAJNA POLICIJA U TUDjMANOVIM RUKAMA

AIM, ZAGREB, 23.5.1995. Bila je srijeda, 17. svibnja, oko 19 sati. U Saboru Republike Hrvatske su zastupnici, narodni poslanici izabrani voljom gradjana da rade za njihovu dobrobit bili vec vrlo umorni. Zapravo, u velikoj vijecnici u kojoj se izglasavaju zakoni bili su samo clanovi Hrvatske demokratske zajednice. Oni su prije podne pohodili Poglavara na Pantovcaku po smjernice kako da misle i kako da glasaju o vrlo vaznom Zakonu o radu. Opozicijski poslanici promatrali su ih preko tv-ekrana postavljenih u saborskim hodnicima: iz vijecnice su izasli revoltirani proceduralnim "greskama" predsjedavajuceg Mihanovica, na njihovu stetu, naravno. A onda, odmah nakon sto je tijesna hadezeovska vecina izglasala Zakon o radu - na stol je bacen i Zakon o Uredu za nacionalnu sigurnost. Bilo je to tzv. trece citanje, odnosno, treci puta da se o prijedlogu zakona raspravljalo u parlamentu. Za razliku od prijasnjih ta rasprava je trajala vrlo kratko. O zakonu zapravo i nije imao tko raspravljati, opozicija je sve to zgranuto promatrala iz saborskih hodnika, zastupnici vecinskog HDZ-a bili su ranije preparirani svojom stranackom disciplinom. Smjesta su odbaceni svi opozicijski amandmani i zatim su se podigle 72 HDZ-ruke, dovoljno za prolazak zakona. Je li se bar netko od njih upitao - jesmo li stvorili monstruma?

Zakon o UNS-u, (kratica samo podsjeca na ozloglasenu Ustasku nadzornu sluzbu), po misljenju mnogih upucenih promatraca predstavlja legalno, formalno-pravno uvodjenje totalitarizma u Hrvatsku. I do sada je postojao Ured za nacionalnu sigurnost, ali tek kao savjetodavno i analiticko tijelo pri predsjednickom kabinetu. Medjutim, ovim zakonom UNS postaje izvrsno, operativno tijelo, koje ce uz to koordinirati i nadzirati rad svih drugih obavjestajnih sluzbi. Pod iskljucivom i gotovo neogranicenom kontrolom jednog covjeka - predsjednika Republike.

Jer, prema slovu zakona, Ured za nacionalnu sigurnost bit ce "drzavno izvrsno tijelo, koje uskladjuje, usmjerava i nadzire rad tijela drzavne uprave, djelatnost kojih je u vezi s obavljanjem poslova nacionalne sigurnosti". Ured ce uskladjivati rad drzavnih ministarstava (prvenstveno unutrasnjih i vanjskih poslova te obrane, a prema nekim misljenjima bit ce obuhvaceno i ministarstvo financija) u obavljanju poslova nacionalne sigurnosti. Usmjeravat ce i nadzirati rad obavjestajnih i kontraobavjestajnih sluzbi, analizirati obavjestajne podatke za predsjednika Republike, Vladu te brinuti o protuobavjestajnoj zastiti i osiguranju predsjednika Republike, Sabora i Vlade te objekata u kojima su smjesteni.

Ured ce raditi, kako pise u zakonu, prema opcim i posebnim uputama predsjednika Republike. Na celu Ureda bit ce "predstojnik" kojega imenuje i razrjesava s duznosti predsjednik Republike, a koji ce za svoj rad i rad Ureda biti odgovoran - predsjedniku Republike. Ucestalost sintagme "predsjednik Republike" i vise je nego znacajna, zar ne?

Predsjednicki konci kontrole povlacit ce se putem tzv. Stozernog odbora za nacionalnu sigurnost. To tijelo sastajat ce se jedanput mjesecno, cinit ce ga predstojnik Ureda i njegov zamjenik, ravnatelj Hrvatske izvjestajne sluzbe (jedna od organizacionih jedinica UNS-a, kojoj je sada na celu Tudjmanov "flesh and body"

• sin Miroslav) te ministri drzavnih ministarstava. Tako ce i vladini ministri biti "izvuceni" iz nadleznosti predsjednika Vlade i biti podredjeni gotovo izravno predsjedniku Republike. Unutarnji ustroj UNS-a prilicna je nepoznanica i opet puno toga ovisi o Predsjedniku. U zakonu pise samo da u UNS-u postoje sluzbe - Hrvatska izvjestajna sluzba (nema veze s imenom i kraticom novinske agencije u vrijeme Nezavisne Drzave Hrvatske), zatim Nadzorna sluzba te Stozer osiguranja, a moguce je osnivanje i drugih jedinica. Sto ce tko raditi, uredit ce se Odlukom o unutarnjem ustrojstvu Ureda, koju donosi - predsjednik Republike.

Pravu prirodu UNS-a otkriva clan 10. On odredjuje "djelatnike s posebnim duznostima i ovlastima", a oni imaju "prava i duznosti ovlastenih sluzbenih osoba Ministarstva unutarnjih poslova utvrdjenih Zakonom". Daje im se mogucnost operativnog djelovanja, dakle, hapsenja i privodjenja osoba. UNS tako postaje prava policija, istovremeno i paralelna i nadredjena drugim hrvatskim tajnim policijama. I s vec spomenutim mehanizmima ovisnosti o predsjedniku - gotovo privatna Tudjmanova tajna policija! Neka druga kontrola nad radom Ureda, treba li dodati, jedva da i postoji. Nakon zestokih opozicijskih protesta u sabornici koji su donosenje zakona ipak malo usporili i odgodili njegovo prihvacanje do treceg citanja (uobicajena su dva citanja, odnosno dvije saborske sjednice), u zakonu je tek ovlas ublazeno nepostojanje kontrole osim predsjednicke. Tako je ubaceno da nadzor nad zakonitoscu Ureda osim predsjednika Republike obavlja i Zastupnicki dom Sabora putem svog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Njemu ce UNS podnijeti godisnji izvjestaj o svom radu, a na zahtjev odbora i posebne izvjestaje o pojedinim poslovima iz UNS-ovog djelokruga.

I to je otprilike sve sto ce se moci znati o radu UNS, s pitanjem koliko je to dovoljno za sprecavanje zloupotreba tako koncentrirane moci. Nekoliko novinskih napisa, dvije rasprave u Saboru i nekoliko na saborskom odboru bilo je svo suprotstavljanje ovako zamisljenom i nevjerojatnom lakocom instaliranom sistemu. Clan odbora Jozo Rados iz HSLS-a, koji je neuspjesno pokusao amandmanima promijeniti sadrzaj zakona istice da je takve sluzbe i inace tesko kontrolirati. I u demokratskim zemljama s relativno dobro instaliranim nadzorom nad tajnim policijama, otimaju se kontroli - kako li ce biti sada kad je i formalna kontrola tako "mekano" propisana.

Perica Juric, nekadasnji pomocnik ministra unutarnjih poslova zaduzen za poslove sluzbe sigurnosti, a sada opozicionar u Mesic-Manolicevom HND-u jos je jedan clan saborskog odbora koji je bezuspjesno ulagao amandmane. Juric je smatrao da UNS ne bi trebao biti izvrsno tijelo pa jos s tako nepreciznim djelokrugom. Boji se i dijela zakona koji govori o osiguranju zgrade Sabora i pojedinih saborskih celnika jer to otvara pitanje kontrole izvrsne vlasti nad zakonodavnom, pitanja moguceg snimanja i drugih obavjestajnih radnji prema zastupnicima u Saboru.

Iako je clan HDZ-a, zakonu se suprotstavio i Djuro Perica, nekadasnji politicki zatvorenik. Na sjednici Odbora za unutarnju politiku izmedju dva citanja zakona, poucen vlastitim iskustvom i "bliskim susretima" s tajnim policijama, on je upro prstom u ovlasti pripadnika UNS-a, bojeci se umnozavanja sluzbi koje nitko nece kontrolirati. "Sto kada ljudi iz UNS-a nekoga uhapse, kome ce ga predati, hoce li se dogadjati da netko nestane i 15 ili mjesec dana nitko ne zna za njega", pitao je Perica.

Odgovora nije bilo, Perica je pozvan na "ribanje" u Predsjednicke dvore, a zakon je prihvacen. Zapamcena je izjava Ivica Pasalica, predsjednikovog savjetnika, kako ga treba donijeti zbog mogucih "sukoba na rubu politike, posebno mogucih u vrijeme predizborne kampanje". A kako se izbori priblizavaju jasnije su i nakane predlagaca. Izgleda da se prije akcije u zapadnoj Slavoniji, Tudjman poceo osjecati sve nesigurnije, pa je zazelio da prije eventualnog gubitka izbora i promjene odnosa politickih snaga, osigura mocne instrumente u vlastitim rukama. Pritom jos i zaposljavajuci u sluzbama sebi odane ljude poput Hrvoja Sarinica ili Krunislava Olujica (donedavni sef savjetodavnog UNS-a, sada predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske), Djurdje Susak, zene Gojka Suska, clanove svoje obitelji itd.

Jedna od mogucnosti promjene takvog sistema i jesu izbori. No, uz kontrolu nad medijima, svim obavjestajnim, kontraobavjestajnim i drugim sluzbama, njihov rezultat postaje krajnje predvidljiv.

IGOR VUKIC