DISCIPLINIRANJE MERCEPA

AIM, ZAGREB, 22.5.1995. Kada je prije godinu i pol dana Franjo Tudjman na Drugom opcem Saboru HDZ-a krotio svoju raspojasanu desnicu, rekao je da to ne cini laka srca, ali da su ratoborni zreci pod lupom svijeta i zato se moraju odreci najistaknutijih stranackih duznosti. Tada su sa celnih funkcija u HDZ-u morali odstupiti Vice Vukojevic, Branimir Glavas, Vladimir Seks, Tomislav Mercep, Luka Bebic, Ivo Sanader i drugi, od kojih dio ne krije otvorena proustaska uvjerenja. Uz koljeno Tudjmanu ostao je iz tog jata jedino ministar obrane Gojko Susak, koji ni sam pretjerano ne krije takva uvjerenja, ali je ostao u zavjetrini zbog neupitne lojalnosti i zbog usluga Tudjmanu u dijaspori koji sezu iz predizbornih dana.

Ni ostali nisu maknuti s drzavnih i parlamentarnih funkcija, ali je bilo vidljivo da se osjecaju zakinutim i da cekaju pogodno vrijeme za "rehabilitaciju". No, prema presutnom dogovoru oni nisu nikada javno istupali protiv Tudjmana, stovise bili su najnasrtljiviji kada se trebalo obracunati s njegovim vanstranackim protivnicima, a zauzvrat ni on ih nije javno prozivao, nego je sve primjedbe ostavljao za ceste unutarstranacke brifinge. Jedini koji je iskocio iz tog dogovora je Tomislav Mercep, koji se sve cesce i sve glasnije zali da je najzapostavljeniji covjek iz vrhova vlasti, jedini kojemu nije pripalo nikakvo ratno odlicje od "stotinjak tisuca" koliko ih je podijeljeno.

Svima je jasno da Mercepu ne mogu, sve i da hoce, udijeliti nikakvo ratno odlikovanje, jer je notorno da je on 1991. priveden u lisicama iz Vukovara u Zagreb, zbog djela koja nisu sluzbeno nikada obznanjena, ali se i o njima u javnosti zna manje-vise sve. Napoleona iz Vukovara, kako je netko nazvao Mercepa (ocito zbog rasta, jer drugih slicnosti nema), zatim su postavili za "savjetnika" u MUP-u, cime se izbjeglo njegovo procesuiranje. Ali nitko nikada nije stao iza njegove razuzdane ratne biografije, sto je pruzalo mogucnosti za razlicite instrumentalizacije, pa i ucjene, sto ce se ovih dana i dogoditi. Mercep je neko vrijeme podnosio to stanje darovane ali nesigurne milosti, no sve se promijenilo kada je prosle godine tjednik "Globus" objavio sudske dokumente koji njega izravno terete za organiziranje ubojstva obitelji Zec u Zagrebu. Premda je nakon te medijske "subverzije" sam Tudjman intervenirao ljutitim prijekorom protiv novina, bilo je jasno da Mercepov "azil" u Zagrebu postaje sve nesigurniji, pogotovo nakon sto je, nedugo poslije, objavljeno da je osnovan Haski sud i da uskoro pocinje s radom.

Otada Mercep polako preuzima zastitu svojih bokova u vlastite ruke i postaje najprije revni HDZ-ov ostrolinijas u burnim saborskim svadjama s opozicijom, da bi zatim napustio prve linije svoje stranke i angazirao se sve vise kao celni covjek Udruge dragovoljaca domovinskog rata Hrvatske. Pokazalo se da je to vrlo izdasno za sakupljanje znacajnih poena u kratko vrijeme, jer su dragovoljci zaobidjeni u nizu povlastica za koje misle da im pripadaju, a o njihovom statusu dovoljno govori sto ih se kolokvijalno cesto naziva "paravojnim" ratnicima. Mercep je poceo s masovnim uclanjivanjem tih potcjenjenih bojovnika, a da bi novoosnovani pogon dosao do potrebnih sredstava posluzio se oprobanim receptom i s grupom istomisljenika osnovao je nogometni klub "Hrvatski dragovoljac".

Rijec je o klubu koji se meteorski uspinje na uvelike trivijaliziranoj nogometnoj sceni i sigurno ce se vec godinu poslije osnutka plasirati u prvu ligu, a slican munjevit proboj Mercep je planirao i za svoju UDDRH. Prije kraceg vremena ta je udruga odrzala svoj treci Sabor koji je u kosarkaskoj dvorani "Drazen Petrovic" okupio vise tisuca dragovoljaca, koji su se prije toga u dugim kolonama pokazali Zagrepcanima. Skup je odrzan u znaku provokativnih simbola u kojima se osjecao duboki uzdah nostalgije za NDH, iako je nekim preinakama i stilizacijama izbjegnuta izravna identifikacija (geslo Sabora bilo je "Za dom - uvijek", a grb UDDRH je "sahovnica" s pocetnim bijelim poljem u kojem je ucrtano srce). No ti stilski odmaci ovaj put nisu bili dovoljni kao inace i Sabor se nasao na udaru ljudi iz najuzeg drzavnog rukovodstva. Prvi se oglasio clan Predsjednistva HDZ-a Djuro Brodarac, koji je optuzio Mercepa za otvorenu reafirmaciju "prezivjelog vremena nacizma" (na skupu su pojedinci pozdravljali podignutom desnom rukom, sto nitko nije registrirao kada je proslog ljeta isto ucinio Gojko Susak, na otvorenju Sinjske alke), i to bas u trenutku dok je predsjednik Tudjman bio na sredisnjim antifasistickim svetkovinama u Londonu, Parizu i Moskvi.

Ovo je prvi put da se iz najvisih vrhova sluzbene nomenklature optuzuje Mercepa da se suprotstavio politici hrvatskog predsjednika, iako je Brodarac imao i osobnih razloga da replicira Mercepu. Ovaj ga je, naime, optuzio na Saboru svoje Udruge da klevece njega i UDDRH na sastancima najuzeg drzavnog vodstva. Kako je uz to Brodarac nedavno izabran za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, vrlo je vjerojatno da su u ovo upleteni i osobni animoziteti dvojice funkcionara koji su se zaljubili u aut liniju. Da bi bilo jasno da je spreman Mercepa naceti gdje je najslabiji, Brodarac je cak zaprijetio da bi mogao objaviti neke vukovarske indiskrecije o Mercepu koje mu se "vjerojatno ne bi svidjele", pa je napokon prevaljeno preko jezika da takvi kompromitirajuci detalji postoje. Mercep jos nije odgovorio na Brodarceve podvodne mine, ali je za govornicom Sabora UDDRH pokazao odvaznosti da otvori frontu prema jos jacem covjeku iz hrvatskog drzavnog vrha, Gojku Susku. Izjavio je da taj "dragi covjek" ima, na zalost, krivo ime, sto u rodovskoj hijerarhiji vrijednosti koja caruje ima znacenje najvece uvrede.

Osim sto je javno izvrijedjao ljude od najveceg Tudjmanovog povjerenja, Mercep je iznio i neke zahtjeve svoje Udruge koji se mogu shvatiti i kao izravno suprotstavljanje samom predsjedniku. Zatrazio je da se njegovim dragovoljcima otvore vrata obavjestajnih sluzbi, koje koordinira i nadzire Hrvatska izvjestajna sluzba koju vodi Tudjmanov sin Miroslav, te vrata Glavnog stozera Hrvatske vojske i drzavnih medija.

Kao sto se vidi, Mercep ima sasvim dobar uvid gdje su glavne poluge vlasti u Hrvatskoj (njihovo protezanje do Tudjmanovog dnevnog boravka daje njegovu zahtjevu dimenziju potencijalnog dvorskog puca), i kada bi se izaslo u susret njegovim zahtjevima, UDDRH bi preko noci postala jedna od najmocnijih organizacija u zemlji. No, Tudjman je presjekao ovo ambiciozno sanjarenje UDDRH, i na sjednici Kluba zastupnika HDZ-a odbacio je zahtjeve Udruge, pokazujuci tako jos jednom da mu i najradikalnija politicka skretanja pocinju smetati tek kada dovedu u pitanje postojecu strukturu vlasti u drzavi. Ipak, nema znakova da Tudjman namjerava radikalno srezati UDDRH, pa ni to da bi Napoleona iz Vukovara konacno mogao poslati na "Svetu Helenu". Udruga koja navodno broji 250 tisuca clanova, sto je svakako pretjerano i napuhano (primanjem u clanstvo donatora, clanova obitelji itd.) vjerojatno ima neko mjesto i u Tudjmanovim politickim kombinacijama.

Ona moze bit "pricuvni" sastav za utjerivanje straha svima na koje se u ovom trenutku ne gleda dobrim okom (od hrvatskih Srba do opozicije), ali moze posluziti i kao alibi Tudjmanu za daljnje jacanje vlasti kako bi drzao pod kontrolom "ekstremne nacionaliste". No, ne ostaje jos puno vremena za ovu tajnu mobilizaciju dragovoljaca. Cim se oglasi da je Mercep na listi Haskog suda, a u to nitko (osim mozda njega) ne sumnja, Tudjman ce se morati odluciti hoce li mu on ostati neposlusni suradnik ili ce ga imenovati u dezurnog zlocinca.

MARINKO CULIC